Osim što smo na dnu ljestvice po životnom standardu svih europskih umirovljenika, naši umirovljenici imaju još niz problema u društvu. Jedan je neregulirano područje ugovora o doživotnom uzdržavanju o čemu smo razgovarali s pučkom pravobraniteljicom Lorom Vidivić i predsjednicom Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasnom Petrović.
Jesu li ekonomska prava i mirovine toliko male da su prava umirovljenika ugrožena?
Lora Vidović: Sasvim sigurno, velik broj umirovljenika prima mirovinu manju od 500 kuna, odnosno u prosjeku 250 kuna, a to je premalo za podmirenje najosnovnijih potreba. Umirovljenici se javljaju sve više i više, među pritužbama ih nije toliko puno i pozivam ih da nam se jave sa svojim problemima. Puno saznajemo obilazeći teren. U Hrvatskoj u 2017. godini imamo slučaj jedne bake do čije se kuće, koja je ranije bila štala, može doći samo kroz šikaru, ona nema ni struju ni vodu. Hrvatska mora učiniti više, ne samo u ekstremnim situacijama siromaštva, već mora za prosjećni život umriovljenika učiniti više. Zakonodavni mehanizmi postoje, ali se uvijek može raditi na njegovom poboljšanju. Umirovljenici sada, nakon 2014. godine, mogu primati mirovinu samo preko banke i to nije ok onome tko živi u ruralnim krajevima gdje se daleko putuje do banaka. Liste čekanja za domove su duge, nema podrške članovima obitelji koji bi mogli brnuti za svoje starije članove… Kada govorimo o zakonodavnom okvru može se još puno napraviti.
Jasna Petrović: Od 2012. godine broj samoubojstava u starijoj populaciji raste. Nakon Jadranke Kosor, 2012. godine kreće fenomen umiranja onih s najnižim mirovinama, mi ubijamo starce jer nemaju za hranu.
Možete li nam konkretno reći o prosvjedu umirovljenika koji planirate na jesen?
Jasna Petrović: Kada iskoristite sve mehanizme… pisala sam i predsjednici. Sigurna sam da će se ljudi odazvati prosvjedu. Napunit ćemo Markov trg, to je nedvojbeno, ali nećemo postavljati tamo šator.
Problem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, je li on zakonski reguliran?
Lora Vidović: Treba objasniti razliku između dosmrtnog i doživotnog uzdržavanja. Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju imovina primatelja uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora prelazi na davatelja uzdržavanja. Osoba potpisom ugovora i nakon upisa u katastar ostaje bez sve imovine iz predmeta ugovora. Silne su zloupotrebe jer se nakon trenutka prijenosa imovine više ne dobiva adekvatnu skrb. Jedino što se može je tužiti za raskid ugovora, a vjerojatnost toga je gotovo nemoguća jer procesi dugo traju, ljudi nemaju novca za tužbe, sram ih je što su se doveli u tu situaciju.. Smatram da je dobro što je ugovor predviđen Zakonima o obveznim odnosima jer kada ne bi bio ne bismo imali ni tu kontrolu. Jednom kada je u Zakonu, potrebna je stroga kontrola takvih ugovora i registar, te da se ograniči njegova primjena, da jedan davatelj može brinuti najviše od tri ili pet osoba kako bi se osigurala kvalitetna skrb. Treba se bolje informirati o Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, otiđite u centar za socijalnu srb, da vide je li to najbolje za njih.
Jasna Petrović: Od 2012. pokušavamo mijenjati Zakon i tek smo sad dobili novu najavu. Industrija lešinarstva je zahvatila pravne i bilježničke strukture. Ovo je lijep biznis i mnogi dolaze k nama po pomoć. Sporovi ne smiju trajati duže od 6 mjeseci jer ljudi umru prije nego dočekaju rješenje spora, mi smo za ukidanje Ugovora o dosmrtnog uzdržavanja.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.
