Brane nekad najmoćnijeg političara Hrvatske i nekad najmoćnijeg gospodarstvenika. Specijalizirali su se za moćnike koji su prvo "drmali" državom, a potom se ona okrenula protiv njih. Oni su najpoznatiji odvjetnički par Čedo Prodanović i Jadranka Sloković, a gošća TNT-a bila je "žešća" polovica tog para, Jadranka Sloković.
“Mi smo već ranije, kada je bila objavljena odluka i kada još nismo znali ove detalje, rekli da smo mi zadovoljni s njom prije svega zato što smatramo da potkrepljuje određene naše tvrdnje i da sve što smo gvorili je dobilo potvrdu u odluci arbitražnog suda. Detalji koji su sada prenesni u više medija govore da je taj sud bio na nekom našem tragu, da su naši argumenti bili utemeljeni.”
Čini se kao da su uvaženi isključivo argumenti vašeg klijenta Ive Sanader i MOL-a. Je li u tom slučaju opravdana teza da je hrvatska država katastrofalno zastupana?
“Ne mislim da se radi o lošem zastupanju, odvjetnici hrvatske strane su također etablirani i ugledni odvjetnici i mislim da su napravili sve što su mogli. No ako nema dokaza zu činjenicu ne može zaobići ni najbolji odvjetnik na svijetu. Problem dokaza ostaje bez obzira kako vi to prezentirali i što prezentirali.”
Odvjetnik Veljko Miljević tvrdi da je arbitraža izašla iz ovlasti, ti suci nemaju znanja ni ovlasti da bi ulazili u činjenično stanje?
“Ne slažem se s takvim tvrdanjama. Zahtjev RH pa i sama tužba su tražile da arbitražni sud postupa upravo na taj način. Podnesen je zahtjev na temelju nepravomoćne odluke Županijskog suda u Zagrebu, a bio je nadopunjavan s presudom Vrhovnog suda, kasnije i odlukom Ustavnog suda. Bilo je traženo da se odluči je li u tom slučaju došlo do davanja mita i jesu li ti ugovori nastali isključivo zbog koruptivnih radnji Ive Sanadera. Meni je nejasno na koji će način sud donositi zaključke ako prethodno neće utvrđivati činjenice.”
Koliko su uključeni u slučaj da izričito i oštro kažu da je sudac Ivan Turudić bio pristran, a da je USKOK falsificirao dokaze?
“Imali su uvid u cijeli kazneni spis, prvostupanjsku presudu, drugostupanjsku i odluku Ustavnog sud. Imali su uvid u sve dokaze. Oni su na temelju toga odlučivali. Na temelju toga su zaključili što se događalo i dali svoje određeno mišljenje o radnjama u postupku. Što se tiče Turudića, vidjeli smo iz detalja odluke da je sud rekao da je njemu najviše stavio na teret da je nakon što je donesena odluka Ustavnog suda istu u dva navrata komentirao. Arbitražni sud je to smatrao nepriličnim. Radi se o tome da određena njegova postupanja dovode tu odluku u pitanje na način da je ostavio dojam suca koji je pristran. To je nešto što je evidentirao i ovaj sud. Očito su dostavljeni ti intervjui koje je on objavio, ne bih rekla da je samo taj sud zkaljučio da je Turudić pristrano postupio, već je to utvrdio i Vrhovni sud RH, čak je i USUD u svojoj odluci, ne direktno, ali implicirao da smatra da bi bilo bolje da taj sudac ne sudi u ponovljenom postupku.”
Je li argument odluke arbitraže bila i odluka Ustavnog suda o slučaju INA-MOL?
“Apsolutno nije imala nikakvog utjecaja. Ona je bila dostavljena, notirana na nivou činjenice koja se dogodila i sud je tu presudu uzeo u obzir na način da je utvrdio da je ukinuta prvostupanjska i drugostupanjska odluka. S druge strane treba reći da se Ustavni sud isključio bavio povredama prava na pravično suđenje Ivi Sanaderu, a ovaj se bavio činjeničnim supstratom. Odluka Ustavnog suda, osim činjenica nije imala nikakav utjecaj na odluku arbitražnog suda. Odluka arbitražnog suda je apsolutno postavljena tako da činjenična utvrđenja nisu bila onakva kako ih je prezentirao sud u Zagrebu.”
Kako gledate na optužbe u Saboru? Mostov Tomislav Panenić je objavu detalja nazvao “državnim udarom u energetici”. Hoće li oni utjecati na arbitražu Hrvatske i MOL-a u Washingtonu?
“To me podsjeća na onu sintagmu “Zaustavite Reuters” jer nije važno što se dogodilo, nego da to ne izađe u javnost. To je situacija koja apsolutno nije prihvatljiva. Uvjerena sam da je ta odluka već odavno dostavljena sudu u Washingtonu od strane tužitelja. Naravno i ovaj arbitražni sud ima pravo na drugi način razmotriti situaciju, ali činjenica je da je to dostavljeno. Ne znam kakve su šanse, nisam upućena u taj predmet, ali ova odluka smanjuje šanse da Hrvatska dobije postupak, ali to je nezavisno sudište i može donijeti odluku za koju smatra da je pravedna.”
Odgavara li vama u slučaju Sanader, ali i Todorić objava koja duboko diskreditira hrvatsko pravosuđe? Oba vaša klijenta tvrde da su žrtve političkog progona.
“Odgovara nam na jedan način jer doista možemo reći da su određene naše teze da Sanader nije imao pravično potvrđene na jednom drugom, stranom sudu, da su to ugledni pravnici, eksperti u svom području. Na jedan način nama ta odluka i navedeno u njoj ide u ukorist. Na koji ćemo način to moći iskoristiti, vidjet ćemo.”
Hoćete li tu presudu koristiti u ponovljenom suđenju?
“U svakom čemu slučaju pokušat ćemo da uđe na nekoj činjeničnoj razini u kazneni predmet, hoće li nam to uspjeti, ne znamo. Određene stvari iz te presude ćemo koristiti. Mi kao obrana nismo imali ni mogućnosti ni sredstava da provedemo vještačenja koja su u ovom postupku provedena. Tražit ćemo da se određena vještačenja provedu.”
Novo suđenje Sanaderu uskoro treba početi, je li za vas već dobiveno nakon ovakve presude? Ako se diskreditira Ježića kao svjedoka, što je još ostalo?
“U našem pravosuđu vi ni u jednoj situaciji ne možete govoriti da imate dobiven predmet, to ovisi o mnogo stvari. Suci donose odluke po svom nahođenju, oni su slobodni u zaključivanju, nema pravila o ocjeni dokaza, oni ih ocijenjuju onako kako smatraju da treba. S druge strane, iskaz Ježića nije kompromitiran samo sada u odluci arbitražnog suda, već i u tijeku samog suđenja. Mi smo doista od početka govorili da se radi o svjedoku koji je nevjerodostojan, da se radi o izjavama koje su kontradiktorne.
Mi mislimo da nema nijednog drugog dokaza na koji bi se odluka mogla sa sigurnošću osloniti. Vi kad idete samo s jednim svjedokom… Zato mi smatramo da takve situacije treba izbjegavati. To je jedna od stvari koja po nama dovodi do dugih slučajeva.”
“Gospodin Sanader do dana današnjeg tvrdi da to nije njegov novac. Niti je ikad pitao Ježića što je s tim novcem. On s time nema nikakve veze. Čnjenica ida Ježić nije vratio taj novac utječe na njegovu vjerodostojnost. Ako vi kažete sucu da ćete u roku 30 dana vratiti novac, a ne učinite to u roku od osam godina, to znači da se radi o osobi koja je apsolutno nevjerodostojna.”
U prosincu će biti osam godina od kako je pokrenut kazneni progon protiv Ive Sanadera, a još nije donesena nijedna pravomoćna presuda? Je li to vaša taktika, odugovlačiti suđenja?
“Najlakše bi bilo reći da su za sve u državi krivi odvjetnici. Ne govorim ni o kome pojedinačno, mogu samo konstatirati da se šest godina vodi pet kaznenih postupaka protiv gospodina Sanadera, da oni nisu završeni, on je četiri godine proveo u istražnom zatvoru, apsolutno je bio dostupan pravosuđu, osim u dvije situacije kad je imao ozbiljnih zdravstvenih problema nije izbjegavao rasprave…S naše strane je sve napravljeno. Mi smo tu da na izvjestan način osiguramo regularne uvjete za svakog klijenta. Ta neka priča o Ivi Sanaderu koja traje doista je posljedica i loše pripremljenih optužnica. Zašto to ne možemo reći? Bazirane na jednom svjefdoku, neki dokazi su neuvjerljivi, nastali u kooperaciji DORH-a i svjedoka, bilo je pritisaka i utjecaja… I nakon svega reći da je kriva obrana… Da ne kažem da i naše pravosuđe i sudstvo imaju određene probleme. Imamo loše zakone, postupci su se vodili u vrijeme reforme i dobili smo zakone koji su lošiji od prijašnjih. Odgovornost je na svima, najmanje na obrani. Po meni.”
Razmatrate li mogućnost da se obratite sudu u Strasbourgu zbog dugotrajnosti procesa?
“Mi nećemo ići zbog predugog trajanja postupka, ali Strasbourg može biti opcija ako smatramo da su prava na pravično suđenje povijređena i da su Ustavna prava povrijeđena. Mi ćemo sva pravna sredstva iskoristiti, to je naša dužnost i obaveza.”
Može li vam ova arbitražna presuda koja diskreditira naše pravosuđe pomoći i u obrani Ivice Todorića? Obojica vaših klijenata tvrde da su žrtve političkog progona.
“Neke konotacije ima i mi ćemo neke stvari koristiti, no ne znam hoće li biti mjesta u samom kaznenom postupku ako do njega dođe. Neki argumenti mogu biti korišteni i prilikom izručenja. Teza o političkom progonu nije van pameti, koliko god smo mi zbog toga napadani.
Ne mogu govoriti o konkretnim situacijama, ali znam da određene odluke su bile propitivane od strane politike, pogledajte što se dogodilo s odlukom Ustavnog suda. Je li se smjela politika na taj način obrušiti iz jedinog razloga što im nije odgovarala odluka?
Na jednoj strani su interesi države za Agrokor, na suprotnoj Ivice Todorića. Država ima pravo zaštititi svoje interese, ali to se ne može pretvoriti u zloporabu prava. Izjava ministrice gospodarstva, prijava predsjednika Sabora (tada Božo Petrov, op. a.), izjave ministra policije… To sve ostaje u eteru. Ako netko najavljuje kazneni progon, traži da se uhićuju ljudi… Kaznena prijava ima puno veću težinu ako je podnesena od visokog dužnosnika.”
Hoće li činjenica da je predsjednik Sabor podigao prijavu i da je Most zanisvao svoju političku agendu na pokušaju da se Todorić makne iz Agorkora vama biti dokaz da se radi o političkom progonu?
“Imamo dosta tih situacija i radnji gdje su određene osobe postupale na način za koji mi smatramo da se radilo pritisku na pravosuđe.
Cijela situacija oko Agrokora, donosi se poseban zakon za Ivicu Todorića, koji je između stečajnog zakona i izvlaštenja, gdje se njemu oduzimaju sva prava. To nije bezazleno.”
Kako ćete premostiti činjenicu da je Ivica Todorić aktivirao svojim potpisom taj zakon, još je usto poručio: “S ponosom predajem hrvatskoj državi sve što sam 40 godina stvarao”.
“Nemamo velikih tu problema. Sam Todorić je rekao da je do potpisivanja došlo nakon određenih pritisaka. Druga stvar je da je mogao njegov potpis biti zaobiđen s drugim članovima uprave. On ga je potpisao jer je smatrao da ga je morao zbog situacije u kojoj se našao. Rekao je da je bilo pritisak i prijetnji.”
Jeste li vi kao odvjetnici vidjeli e-mail u kojem mu ministrica Dalić prijeti?
“Nisam vidjela nijedan e-mail niti prepisku niti sam čitala, no on je rekao da je pritisaka bilo. On je moja stranka i ja mu vjeurjem.”
Jes li njegove otpužbe na blogu izazvale neke političke reakcije koje ćete sada koristiti?
“Sad ste napravili inverziju. Njegov blog je posljedica što je bio napadan od određenih državnih dužnosnika. Od tog četvrtog mjeseca i lex Agorkora do devetog mjeseca Todorić nije davao niti jednu izjavu, ni intervju, nije se obratio javno. Tek je krajem devetog mjeseca napisao prvi blog upravo zato jer je smatrao da je bez obrane, bez mogućnosti na bilo kakav odgovoriti na ono što se događalo u našem političkom prostoru.”
Tko piše taj blog?
“On stoji iza njega, on piše taj blog, odlučuje o sadržaju. Mislim da tu sa strane nema nikakvih intervencija koliko ja znam.”
Nakon izlaska iz suda u Londonu, najavio je intervjue. Blog je ipak jednosmjerna komunikacija.
“U svakom slučaju ni on više nije zadavoljan s blogom, smatra da je to nedostatak. Razmišlja da da ozbiljan intervju u kojem će odgovoriti na određena pitanje, a s druge strane nema zabranu javnog istupanja. Samo naravno da i on snosi odgovornost za ono što tamo piše.”
Zašto je trčao od kamera?
“Mislim da je to za njega potpuno nova situacija i nije navikao na takvu vrstu progona, živio je relativno izolirano od novinara i javnosti i ova situacija je za njega vrlo teška i on se ne snalazi na način da rutinerski obavi neke stvari i smatra da nije normalno da ga se sačekuje kod kuće, da ga se snima na svakom uglu… Da se svaki put mora dokumentirati ni meni nije jasno.”
Znali ste da će se predati engleskoj policiji?
“Znali smo gdje je bio, gdje se nalazio, da je imao kontakte s birtanskom plicijom.”
Kad je vas angažirao?
“Nešto prije toga, nešto iza ljeta. Njemu su engleski odvjetnici objasnili tu preoceduru i rekli da mogu urediti situaciju da se preda onog časa kada bude izdan europski uhidbeni nalog. On je od prvog časa govorio da čim dođe nalog da će se predati.”
Što mislite koliko će brzo ići taj slučaj. Je li to još jedan mega slučaj?
“Ako zaključujemo po obimnosti istražnog spisa koji je sad tek u početnoj fazi i složenosti situaciji, nesporno je da će se raditi o dugom suđenju. Ulogavještaka i eksperata za financije će biti velika, a radi se o velikom vremenskom razdoblju, ogromnoj dokumentaciji… To nužno znači da će taj postupak trajati.”
Jedan od argumenata obrane za politički progon je činjenica da je Vlada DORH-u za ovaj slučaj dala poseban novac.
“Mi smatramo da je to na izvjestan način utjecaj politike. Mi nemamo ništa protiv da se određuju budžeti na nekoj bazi, no jednostavno sam osjetljiva na činjenicu kad netko kaže da su za progon te osobe potrebna dodatna sredstva. To je nešto što mene odmah naježi.”
Sanader je nekad bio najmoćniji u državi, nakon Tuđmana nitko nije imao tu razinu moći. Todorić je definitivno jedan od najmoćnijih ljudi na Balkanu. Branili ste i Zdravka Mamića koji se smatrao najmoćnijom osobom sporta. Kako onda može proći teza o političkom progonu tih ljudi? Tko je dovoljno moćan da bi se okrenuo protiv njih?
“Gledajte, politika je sama po sebi i vrlo moćna i u državi sigurno ta cijela situacija ima određene političke konotacije, to su doista najjači ljudi. Da li je to počelo od toga da politika inicira postupak kao kod gospodina Sanadera i da se predsjednica vlade aktivno uključuje u taj posutpak, da ona šalje svjedoke ide facto prikuplja dokaze. Ne znam jeste li vidjeli i dokumente policije gdje se vidjelo da su određeni svjedoci direktno slani državnom odvjetniku od strane gospođe Kosor. Od te situacije, pa do situacije da se sada država obračunava s gospodinom Todorićem, prvo preko Agrokora, a onda smatram da postoji uska veza da bi se dokazalo opravdanim sve oko lexa Agrokora i roll up-a. Treba kriminalizirati što žešće i više postupanje Ivice Todorića u zadnjih 10 godina. To vam ima neke veze. Politika je involvirana, ne govorim o osobama nego neki su političari karijere sagradili i da sruše gospodina Todorića. Politika se mora odvojiti od pravosuđa.
Ljudi koje branite sudjelovali u stvaranju takvog sistema. Branite na neki način najomraženiej ljude u državi, stječe se dojam da to izabrite. Je li u pitanju profesioinalni izazov, novac ili splet okolnosti?
“Ne izabiremo mi njih, nego oni nas. Nisam ni u jednoj situaciji otišla potencijalnom klijentu i rekla da bih ga branila. Oni dolaze nama. S obzirom da su to situacije, oni izabiru nas jer već to 30 godina u ovom poslu dovodi do toga da branite sve kompliciranije i neugodnije predmete. S jedne strane je to vrlo teško, a s druge strane je uvijek izazov.”
Osjećate li pritisak javnosti? Poistovjećuju li Vas s ljudima koje branite?
“To je naprosto druga strana tog posla. Dio tog animoziteta koji u jednom trenutku osjećaju prema ljudima koje branimo se prenese i na nas i mi smo automatski žrtve tih ljudi. Dolazi i do nekih čak napada na ulici, do pljuvanja, međutim, mi smo izabrali taj posao. Nismo mazohisti da nam je ta situacija ugodna, ali radimo taj posao. Ne znam kakav drugačiji način advokature postoji. Moramo dati obranu koja u svakom slučaju ima osnove i može uspjeti. Ne mogu nekoga braniti na pola, nikad ne branim s figom u džepu.”
Komunikacijski stručnjak Krešimir Macan kaže da on zasutpa samo one u čiju priču vjeruje. Birate li i Vi tako svoje klijente?
“Prvo, po kodeksu etike ne mogu nikoga odbiti, vjerujem li ili ne. To nije razlog za odbijanje. Ja moram imati tehnički razlog. S druge strane, moram reći da čim duže boravite s određenim ljudima i prođete s njima određene situacije, vi se doista na to involvirate čak i emotivno. Vi kroz 8 godina htjeli ili ne htjeli postajete dobri, imate neke odnose koji prelaze one profesionalne i zapravo na izvjestan način navijate za svog klijenta. Mislim da to nije ništa sporno.
