Hrvat opisao kako izgleda rad "na crno" u Njemačkoj

Vijesti 21. stu 201710:21 > 10:25
N1

Nezaposlena žena, sin srednjoškolac i mirovina od koje ne mogu normalno živjeti natjerali su bivšeg hrvatskog branitelja i umirovljenog policajca da nekoliko puta godišnje ode na rad u Njemačku.

Muškarac, koji je zbog straha odlučio ostati anoniman, kazao je za Deutsche Welle kako u Njemačku odlazi raditi ‘na crno’ te da on nije jedini koji to radi. Kaže kako veliki broj ljudi iz Hrvatske radi istu stvar, a njemačke firme čak plaćaju i ljude koji su zaduženi za to da nađu one koji su voljni raditi bez prijave.

Anonimni muškarac, kojeg su u tekstu nazvali Tomislavom, ima 46 godina i živi od 4000 kuna mirovine. Supruga mu je nezaposlena i radi jedino za vrijeme turističke sezone. Nakon što plati sve obaveze, od za život mu ostane 400 kuna.

U Njemačku ide oko tri puta godišnje po mjesec, mjesec i pol dana. U 90% slučajeva radi na ‘baušteli’ i nikada se ne radi na otvorenom. Svi koji su spremni na ovaj način raditi inzistiraju da im poslodavac bude Nijemac jer ih Hrvati varaju i zakidaju. “Nikad ne idem sam nego idemo u grupama. Pretežno inzistiramo da radimo za ‘Švabe’ jer su uredni, uredno plate satnicu, dobro se odnose prema radnicima i kad za njih radimo, znamo da nam ništa neće nedostajati. Ako radiš kod ‘naših’ ljudi, u 50 posto slučajeva će ti se dogoditi nešto loše, odnosno, u 50 posto slučajeva nećeš biti plaćen”, kazao je za Deutsche Welle.

Kaže kako znaju dobiti i nagradu za posao, a po turi mogu zaraditi i 2000 eura i to nakon kada se odbiju svi troškovi. Smještaj im je u većini slučajeva sređen, a nerijetko i hrana. “Rad subotom nam je plaćen u dvostrukom iznosu, a znalo se dogoditi da po odrađenoj suboti zaradim i po 200 eura. Ostalih pet dana u tjednu radimo po osam do 10 sati i tako se može mjesečno zaraditi od 1.800 do 2.300 eura, ovisno o tome koji posao radiš i koliko radiš. Jednom mi se posrećilo pa sam zaradio i 3.000 eura jer je čovjek baš korektno plaćao”, kazao je za Deutsche Welle.

Isplata je svaki tjedan, a o njihovoj satnici i plaći brinu ljudi koji ih okupljaju. “Recimo, iz Njemačke čovjek javi svom čovjeku u Imotskom da treba 10 ljudi za neki posao, taj u Imotskom traži ljude koji mogu ići, naravno, priča je u stilu ‘imam rođaka kojemu treba pomoć da završi kuću i slično”, kazao je, prenosi Večernji list.