Zbog minute šutnje za Slobodana Praljka, a koja se održala u petak na sjednici Gradskog vijeća grada Siska, zaiskrilo je između mostovaca - predsjednice Gradskog vijeća Siska Ivane Krčelić i njenog kolege Milana Brigljevića.

Podsjetimo, nakon što Krčelić nije prihvatila prijedlog o minuti šutnje na Gradskom vijeću, priopćenjem se oglasio županijski koordinator Mosta Milan Brigljević i u priopćenju kolegicu nazvao “mladom i neiskusnom”.

“Mladu predsjednicu Gradskog vijeća koja je zbog neiskustva i pod pritiskom međustranačkih odnosa u vijeću započela sjednicu bez minute šutnje, svakako ćemo upoznati s ulogom generala Praljka koji je bio zapovjednik obrane Sunje te koji je u Oluji prilikom oslobađanja Dvora na Uni zataknuo ondje hrvatsku zastavu”, napisao je Brigljević.

Krčelić je Brigljeviću odgovorila priopćenjem objavljenom na Facebooku i poručila da nije ni mlada ni neiskusna.

Priopćenje prenosimo u cijelosti.

“S obzirom kako MOST-ova Ivana Krčelić nije mlada i neiskusna, iako “plava”, obrazovana je žena od 39 godina (40 u siječnju) koja vrlo dobro zna što je mislila, i što, i na koji način rekla.

Pošto MOST nezavisnih lista voli isticati kako je platforma koja okuplja ljude različitih svjetonazora, koji vole ovu zemlju i koji bez obzira na svoje vjerske i sociološke razlike žele pozitivne promjene u ovoj zemlji “bez krinke” lažnog domoljublja koje opravdava postupke “jednakijih” u zemlji u kojoj smo pred zakonom svi jednaki, koji se bore “za ideale” i “pravi put” i kada je to opasno, koji su spremni podmetnuti svoja leđa i kada “to baš nije pametno” te se zalažu da imaju svoje mišljenje, drznula sam se pomisliti kako na to imam pravo!

Pojasnimo, ja sam kao neovisni kandidat izabrana sa liste MOST-a nezavisnih lista na mjesto gradske vijećnice u Gradsko vijeće Grada Siska te ne bih htjela oštetiti “imidžu stranke”, jer to sam ostala i nakon izbora – neovisna

Nadalje, bez konzultiranja (koje je provedeno u Hrvatskom saboru sa predsjednicima klubova stranaka), a prije uopće početka same sjednice Gradskog vijeća zatražena je minuta šutnje za generala Praljka i poginule hrvatske branitelje.

U tom momentu, bez konzultacija, a s obzirom na to kako sam ja legalist, za mene je on bio “prije 2 dana osuđeni ratni zločinac” pred sudom koji je ova država, moja država, priznala potpisujući ustavni zakon o osnivanju istog i suradnji s njim, kojeg je ova država, moja država izručila tom istom sudu, sudu kojem je moja država dostavila sve moguće i “nemoguće” dokumente koje ima iz tog vremena, a minutu šutnje zatražili su oni koji su za ovaj tragičan i nadasve “hrabar čin jednog čovjeka” i odgovorni.

Ja volim ovu zemlju!

Ja volim ovaj Grad!

Ovo je Grad pobjeda, Grad kojeg su među prvima branili moj tata, moj djed, moj stric.

Ne, nisu bili anemični kada je trebalo braniti svoju domovinu, nisu završavali “lažne fakultete” i nemaju debele račune u inozemstvu.

A tko moga oca može voljeti više od mene? I tko onda može cijeniti ovu domovinu, njezine branitelje, žive, a posebno mrtve nego ja?

Ja im svojim “ispravnim življenjem” pokušavam vratiti dostojanstvo i ne dopuštam nikome da im to oduzme jeftinim političkim poenima.

A kada budem trebala “nastavnu jedinicu” o svome gradu i o onima koji su se za njega borili i obranili ga, vjerujte mi kako ću opet pitati moga oca, moga strica – ne i moga djeda jer na žalost umro je razočaran onime u što se zemlja za koju se on borio, koju je čitav život sanjao i koju je on stvarao pretvorila!”