Gotovo svatko od nas ima barem nekakvu odluku ili plan koji misli provesti u idućoj godini. Isto vrijedi i za Vladu Republike Hrvatske. Što su željeli, što su obećali, a da nisu uspjeli ispuniti?

Andrej Plenković ovu je godinu uglavnom potrošio na uplitanje države u slučaj Agrokor, preslagivanje Vlade i gašenje požara. I onih stvarnih, i onih političkih.

Prvo neispunjeno obećanje dao je još za Badnjak 2016-e, najavivši prodaju HEP-a i kupnju Ine.  Godinu dana kasnije imamo tek otvoren poziv financijskim savjetnicima, jer vrlo je brzo postalo jasno da model najavljen uz bakalar nije održiv.

Smanjenje PDV-a je još jedno obećanje koje je propalo i prije 1. siječnja 2017., iako je, kada je davano, djelovalo vrlo čvrsto.

Jedan od ključnih dijelova porezne reforme, porez na nekretnine koji je trebao biti preduvjet za porezno rasterećenje rada i pravedniju raspodjelu troškova države, dobio je podršku u Saboru. Ali svejedno nije preživio.

Nismo ratificirali ni Konvenciju o sprečavanju nasilja nad ženama, iako su nam to obećavali i premijer, i HNS, a i državna tajnica Mađerić dok je bila u oporbi.

Plenković je obećavao i provjetravanje HNS-a, ali je Šuker usprkos tome bio jedini kandidat i pobjedio većinom kakva se rijetno sreće na demokratskim izborima.

Nakon što je ministrica Murganić šokirala cijelu zemlju svojom definicijom obitelji, prijedlog je hitno povučen, a premijer najavio da više ni jedan zakon neće u javnu raspravu prije nego što ga on prouči.

Od tog trenutka dramatično se usporila zakonodavna aktivnost Vlade. Iako je novi Obiteljski zakon trebao stići za desetak dana, još uvijek ga nismo vidjeli. Ista je situacija i sa reformskim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti.

Što se Obrazovne reforme tiče, račun se može svesti na još jedan veliki prosvjed i višemjesečno formiranje novog Posebnog stručnog povjerenstva, koje se do sada uspjelo sastati – jednom. Ali će zato navodno u 2018. reforma krenuti punom parom.