Gost Novog dana bio je Boris Jokić, bivši voditelj Ekspertne radne skupine za provedbu Cjelovite kurikularne reforme.
Je li sada informatika zamijenila, postala cjelokupni simbol reforme?
To ne bi bilo dobro jer uvođenje jednog predmeta ne može rezultirati cjelokupnim pomacima što ne znači da informatiku ne treba uvesti. Svjetska istraživanja OECD-a pokazuju da ulaganja samo u to nemaj udugoročno posebne efekte, potrebno je ulagati u cijeli proces, baš u ljude – obrazovanje je ljudski proces, zajednica učenja i za cjelovite promjene u obrazovanju potreban je cjelovit pristup koji traje i osigurava da se želi napraviti da on traje.
Može li se u dva sata, koliko traje edukacija, govoriti o ozbiljnoj reformi?
Nadam se da to nije tako jer s dva sata ne možete baš ništa, nisam sklon improvizacijama, treba inzistirati na elementima zakonskog uređenja, tome treba posvetiti dužnu pažnju, pristupiti i učenicima i roditeljima, improvizacija neće dovesti do ničega. RH ima i pamet i mudrost i znanje da izvede sveobuhvatnu reformu, no treba si dati vrijeme, a njega uskraćuju politika i dnevnopolitičke trzavice, želi se ubrzati proces do neprirodne brzine ili do zaustavljanja, kad u istoj Vladi imate te dvije tendencije, onda imamo stanje kakvo jest.
VEZANE VIJESTI
Što se događa s kurikulumima, znamo li tko ih piše?
Divjak jest pokrenula postupak i proces koji slijede inicijalni plan, ide nekim tijekom, no nije u potpunosti jasno tko upravlja tim procesom zbog političkih trzavica koje postoje. Iz medija znam da su neki upućeni na recenzije i za očekivati je da bi trebali doći na usvajanje. Pozitivno je da su u proceduru upućene izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju i treba pohvaliti te korake, no potrebno se jasno odrediti.
Je li za vas prihvatljivo da će sami roditelji moći birati što će učiti njihova djeca?
To je dio izmjena zakona, ne dio kurikularne reforme, ja sam osobno protiv toga istupio i ne samo ja, i Sindikat učitelja Preporod, i pravobraniteljica – ne jer roditelji ne bi trebali biti i on jesu važan dio obrazovanjam, ali ne bi trebali ulaziti u ekspertizu koju nemaju, ako se uči o mentalnom zdravlju, hitnoj pomoći primjerice, sve je to obavezan dio škole, različite odgojne metode – što bi to značilo – mogla bi biti takva škola, ali onda imamo potpunu anarhiju. One su različite unutar jedne obitelji p ane znam kakva bi škoal trebala biti da se prilagodi različitim odgojima rdoitelja. Jasno treba uspostaviti pravila, dati određenu pravnu odgornost, ali zaštititi dignitet, profesionalnost i stručnost odgajatelja, jasno treba reći da je uloga roditelja važna, ali ne bi trebalo anarhično gledati na ulogu roditelja u školi.
Je li način smanjivanja ideoloških razlika ravnopravno uključivanje baš svih, i onih koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča?
Ljude koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča, ne bi trebalo uključivati u bilo kakve skupine vezano uz školstvo, ako ćemo o tome raspravljati – onda zbogom Hrvatska. Ideološke razlike ne trebaju nadvladati znanstveno utemljenje.
