Bivša ministrica pravosuđa i savjetnica predsjednika Franje Tuđmana, Vesna Škare Ožbolt, gostovala je u Novom danu i komentirala poziv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, u službeni posjet Hrvatskoj.
Kako komentirate poziv predsjednice Vučiću da posjeti Hrvatsku i odnose dvije države?
U ovom trenutku ti odnosi nisu sjajni, posebno što kritike pljušte od tamošnje izvršne vlasti. Od ministra vanjskih poslova pljušte izjave koje su prizemne. U ovakvom kotekstu ona preuzima određeni rizik, ali odnosi Hrvatske i Srbije su takvi da na njima treba stalno raditi. Svaki korak, ako je dobro pripremljen, korak je ka rješavanju napetosti i smirivanju strasti. Taj korak ne može biti bez suglasnosti Vlade, mora biti kvalitetno pripremljen, jer u suprotnom će biti pucanj u prazno. Ako to bude samo protokolaran susret, njih imamo puno, a kritike i osude su pljuštale.
VEZANE VIJESTI
Vlada nije imala detaljne analize o pripremi susreta?
Ja očekujem od ozbiljne politike, a očekujem da hrvatska politika u ovakvim pitanjima funkcionira koordinirano, predsjednica države, predsjednik Vlade i predsjednik Sabora. Ako to nije koordinirano, predsjednica se izlaže riziku i odgovara kritikama da to radi zbog kampanje. Ovo je preozbiljna stvar. Tu je pitanje nestalih i zatočenih, pitanje o generalnoj jurisdikciji, to su stare teme, iz Domovinskog rata, vrlo ozbiljne, budući da se dvije države ne slažu oko prirode toga što se dogodilo. Srbija u svim dokumentima još uvijek ima to da se radi o građanskom ratu. Imamo i pitanja koja se odnose na sadašnju suradnju, Agrokor, ulaganja, organizirani kriminal, izbjegličke rute, sve su to stvari o kojima ozbiljne zemlje trebaju razgovarati.
Je li rješavanje tih pitanja u domeni predsjednice?
Ona je sukreator politike, cijelu politiku države na leđima nosi Vlada i treba ozbiljno pripremiti sve teme. Dobro je da predsjednica otvara pitanja i da inicijativa kreće, ali ako to nije dobro pripremljeno, onda protokolarna dimenzija neće puno zadovoljiti države, posebno ne našu, jer predugo traje i pitanje rješavanja nestalih i pitanje granice, generalne juristikcije, to sve treba rješavati bilateralno. Ima Srbija i svojih planova, je li to ulazak u Europsku uniju, što Hrvatska može učiniti po tom pitanju i tako dalje.
Očekujete li u ovom susretu i službenu ispriku za rat i agresiju na Hrvatsku?
Ja sam tip koji nije imao nikakav pozitivan osjećaj od bilo koje isprike. Kad s jedne strane tražite od čelnika države da se ispričava, što to znači, ako u njihovom zakonodavstvu i dalje stoji da je to bio građanski rat? Onda su to isprike deklaratornog karaktera koji su samo gesta, od gesta nitko ne živi, živi se od konkretnih pomaka u odnosima dviju država.
Što se dogodilo u međuvremenu, od odgođenog susreta prošle godine, kad su pale prilično teške riječi kako nije vrijeme za takav susret i da puno vode treba proteći Dunavom da bi Hrvatska i Srbija bile prijateljske zemlje?
Ovakva komunikacija i ova razina odnosa ne trpi dugo vrijeme. Ne može se takve odnose imati dugo vremena. Sve strelice koje idu u jednom ili drugom smjeru moraju imati ograničen karakter. Mora doći do pozitivnih odnosa. Vučić više nema oštru retoriku prema Hrvatskoj, a istovremeno ministar vanjskih poslova odašilje strelice otrovnog karaktera. Ti se odnosi moraju pomicati, netko to mora činiti, a je li to u ovom trenutku predsjednica, dobro je da probija led, ali ovdje nije samo pitanje toga, ovo su susjedne zemlje, stalno su toplo – hladni odnosi, tu je pitanje potrebe za ovakvim susretom, ali dobro, dobro pripremljenog susreta.
Što bi taj susret mogao konkretno značiti?
Morate znati da se veliki broj nestalih, koji još uvijek opterećuje odnose, mora na kvalitetan način riješiti. Ako Vučić dođe u Hrvatsku i dođe do susreta s predsjednicom, a formulacija bude da su se dogovorili da će se dogovoriti – to je promašaj. Tko je napravio analizu što hoće od pitanja jurisdikcije, kako će se riješiti odnosi, što mi imamo od te generalne jurisdikcije. Pitanje granice, koliko je godina prošlo od zadnjeg susreta, ništa iz prošlosti se ne rješava u jednoj dinamici. Imate ogromne rupe, i onda dođe do prosvjetljenja.
Bi li se moglo dogoditi da Vučić donese popis nestalih koje Hrvatska traži?
Hrvatska ima popis, ali lokacije se ne znaju. Ima puno informacija gdje se te osobe nalaze, a to bi bio jedan ozbiljan pomak ili da Hrvatska pored ovog pitanja da svoju analizu što to smeta Hrvatskoj u generalnoj jurisdikciji srbijanskog zakonodavstva. Ja ne očekujem da će se na tom sastanku riješiti pitanje onoga što se dogodilo po pitanju agresije, ali bitno je rješavanje konkretnih problema. Sastanci dolaze nakon što su i jedna i druga država došle nakon tužbe za genocid. Ima tu puno tema i potrebnog rada da se naprave konkretni pomaci. Takav susret je pozitivan, ali treba ustaliti susrete i imati konkretne pomake.
Gdje je ključ problema po pitanju nestalih? Ima li Vučić stvarnu moć dostaviti arhive iz obavještajnih službi?
Postoje arhivi i medicinska dokumentacija, pitanje je lokacije, gdje su te osobe.
Koliko bi takvih lokacija bilo?
Bilo je raznih teorija i informacija gdje su te lokacije, bilo je da su u Srbiji, uz granicu s Hrvatskom, na Kosovu, da su mijenjane lokacije – što je najgora stvar, teško je to reći.
Vučić, iako je formalno predsjednik i nema ovlasti vlade, čini se da ima veću moć i politički utjecaj kad je riječ o konkretnim odlukama koje se donose u Srbiji.
To ništa ne znači, potrebno je dalje nastaviti u komunikaciji na najvišoj razini i rješavati probleme na osnovu dobro pripremljenih sastanaka, prema tome, i ovaj sastanak našeg trojstva vlasti koji se najavljuje i koji će se dogoditi, apsolutno mislim da će imati za temu i ovaj sastanak. Nema prostora više za simboliku, one su prošlo svršeno vrijeme. Ovo je vrijeme konkretnih poteza. Od simbolike nitko nema koristi.
Koliki je politički rizik za predsjednicu da u ovakvom trenutku pozove Vučića u Zagreb? Kako će to utjecati na njen rejting?
Ako taj sastanak bude imao kvalitetan rezultat, onda bi taj utjecaj i pozitivan odjek mogao biti vrlo snažan. Ako ne bude imao takav rezultat, ako bude na protokolarnoj razini, onda građani nemaju koristi od toga.
Predsjednica najavljuje da je vrijeme za temeljno mijenjanje odnosa.
Ja vjerujem, jer jednostavmo morate ići naprijed, ne možete živjeti zakopani u prošlosti. Kopanje po prošlosti stvara elemente za nove moguće sukobe. Treba ići naprijed i kvalitetno pripremati sastanke. Samo na rezultatima može se ići naprijed, ja to govorim iz svog iskustva. Ovaj sastanak po meni bi trebao imati nekakav ozbiljan rezultat.
Koliko je pitanja riješeno od prošlog sastanka na mostu u Srbiji?
Nije baš puno. U pripremi susreta pitat će se i hrvatska manjina u Srbiji koji su problemi i što je napravljeno,. Neki pomaci su napravljeni, jedan dio nije, kakav im je položaj, što očekuju i koji će rezultat sastanka biti, treba i njih uključiti u bilateralni susret.
Plenković je rekao da je teško pregovarati s ljudima koji su devedesetih upravljali Srbijom. Hoće li tu paradigmu pokušati promijeniti predsjednica?
Nije toliko bitno tko je na vlasti u Srbiji, jako je bitno kakvu politiku vode prema Hrvatskoj. Samo je to bitno. Mi ne možemo izabrati srbijansko vodstvo, kao što Srbi ne mogu birati kod nas, ali jako je bitno kakva se politika vodi.
Kakva se politika vodi iz Srbije prema Hrvatskoj?
Jako su fokusirani na dvije tri teme na cijelom ovom prostoru i to provode. U tom odnosu utakmice snage previše se ne diraju Hrvatske, ali jači su u tom predstavljanju crnih mrlja prošlosti. Tu nemaju što posebno iz ovog dijela nešto bliže prošlosti, već vade crne mrlje Drugog svjetskog rata i kad bi se krenulo vraćati istom mjerom, gdje bi se došlo? Očito da ni Drugi svjetski rat nije završio na način kako je završio u glavama nekih srbijanskih političara, ali u toj promidžbi su puno agresivniji i jači.
Što mislite o izložbi u UN-u i notama koje su upućene?
Mislim da je Hrvatska trebala biti upozorena da se ta izložba sprema, trebalo je na nju odmah u startu reagirati. Čini mi se da smo malo post festum reagirali na sve što se događalo tamo. Izjave naših dužnosnika bile su u redu, ali sama informacija da se reagiralo prije bilo bi puno bolje.
Predsjednica preuzima inicijativu oko pregovora. Koliko i na koji način bi Vlada mogla pratiti te dogovore?
Glavnina politike u ovoj zemlji provodi se kroz Vladu. Premijer i predsjednica su sukreatori vanjske politike, izvršitelj vanjske politike je Vlada. Ovdje govorimo o nizu pitanja koja ne pokrivaju samo vanjsku politiku, nestale, gospodarska pitanja, sve su to pitanja za Vladu. Bez dobro pripremljenog sastanka o temama koje su od strateškog značaja za Hrvatsku, sam sastanak radi sastanka ne bi imao previše smisla.
