U Novom danu gostovala je bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt.
Pitanje ratne odštete aktualno je ovih dana – može li se o tome razgovarati?
Treba otvoriti tu temu, po meni je ovaj susret izrazito bitan, dolazi nakon dugo vremena i stanke u odnosima dviju država, dolazi sada kada je završen rad Haškog suda i tužbe i protutužbe za genocid, neke su stvari sada stavljene ad acta s više ili manje uspjeha i Hrvatska i Srbija moraju raditi na poboljšanju svojih odnosa.
Teme koje se otvaraju podijelila bih u tri skupine: prve su one iz Domovinskog rata, dakle, prošlosti, a tu spada i ratna odšteta i naknada, zatim iz današnje perspektive, posebno u smislu gospodarskih i političkih tema, vezano i uz izbjeglice, a i pitanje BiH u smislu pomoći da nađe optimalno rješenje za ustavno uređenje i izbore čuvajući njezin integritet.
Kakav je doseg sporazuma oko odštete koji spominje premijer Plenković?
Taj je sporazum međunarodni dokument, prihvatio ga je Sabor, on obavezuje dvije države. Pitanje ratne odštete je upisano i u odlukama Međunarodnog suda pravde, barem kada je riječ o Hrvatskoj. Sud je vrlo jasno rekao da neće utvrđivati samu štetu, ali ako se dvije države ne budu mogle dogovoriti, to će se rješavati na Sudu.
Može li moratorij od šest mjeseci pomoći u rješavanju?
Imali ste pet godina praktički moratorij na sve teme koje su dosad opterećivale odnose i ne znam što bi taj moratorij pomogao, a da tih pet godina nije odmoglo. O problemima treba govoriti konstruktivno, svakog od nas kada bi se pitalo bilo bi sasvim drugačije, ali trebamo biti realni i svjesni povijesne odgovornosti i stvari pomicati prema bolje, ali ne možemo pitanja iz prošlosti gurati pod tepih jer su to onda generatori problema.
Očekujete li ispriku Vučića?
VEZANE VIJESTI
Imali smo već nekoliko isprika.
Ovdje je riječ o njegovim riječima iz Gline.
Moj je stav da ukoliko je samo o isprici riječ – to su samo riječi i ne vidim da će se nešto bitno promijeniti nakon te isprike bez da se stvari stvarno počnu mijenjati. Govorimo o prirodi rata, a o tome Hrvatska i Srbija imaju dijametralno suprotne stavove – RH tvrdi da se dogodila agerija iz Jugoslavije, odnosno Srbije na Hrvatsku, a Srbija smatra da je priroda rata u Hrvatskoj bila građanski rat. Dok god bude bilo tako, sve o čemu govorimo bit će problematizirao. To je bit svih pitanja.
Što je bio cilj izjava srpskih ministara Vulina i Stefanovića?
Mislim da je to dobro odrađen scenarij, oni žele reći da Srbija nema nikakve odgovornosti. Sve što Hrvatska želi riješiti nailazi na problem i najbolje ga je zamagliti, a u tom se zamagljivanju poseže za Drugim svjetskim ratom i izložbom u Jasenovcu – sve je to bio uvod u ovo što se događa.
Što se može očekivati u razgovorima s obzirom na ovlasti dvoje predsjednika?
Razlika u ovlastima postoji, predsjednica nema ovlasti koje ima Vučić i s te strane postoje sužene mogućnosti, no to je susret koji se odvija na najvišoj razini, ona je njemu pandan na protokolarnoj razini, ali prave razgovore treba očekivati u Vladi.
Zašto je u Vladi organiziran radni ručak bez izjava?
Ne čudi me to s obzirom na brojne teme vrućeg karaktera. Zasigurno neće doći do usuglašavanja rješenja, no bitno je da se teme otvore i da se čuje argumente i da se vidi kako dalje jer je u tome poanta susreta. Izjava za javnost bi samo na neki način odmogla, a ne pomogla.
Kako politički tumačite pozicije koje su bile oštrije kod predsjednice, a sada se premijer čini takav?
Uvijek te izjave imaju određenu dozu dnevnopolitčkog. Uloga predsjednice je da otvara teme, prostro i pitanja, a na Vladi je da temeljito i konstruktivno s rezultatima pitanja izdefinira, riješi i zatvori. Tako vidim njihove uloge, predsjednica je otvorila pitanje pitanje susreta s Vučićem, nije to bila laka odluka, napravljena je naglo, a Vlada je ta koja odgovara za život u Hrvatskoj.
Što očekujete od prosvjeda – zašto nema vođa iz Savske?
Očito je predsjednica bila uvjerljiva kad je obavila razgovore vjerojatno s njima i s mnogim drugim udrugama, ali nitko ne može spriječiti – ovo je demokratska zemlja – one koji misle drugačije da prosvjeduju.
Očekujete li masovne prosvjede?
To mi je ovoga trenutka teško reći, ali prosvjedi su bili i protiv Busha na vrlo simboličnoj razini, a i u drugim državama ima prosvjeda kad dolaze neki državnici.
Je li neobično da Vučić neće održati govor u parlamentu?
Možda će doći jednog dana vrijeme kada će se i to dogoditi, možda ne s ovim srpskim predsjednikom, teško mi je zamisliti da bi danas Vučić mogao govoriti ispred Glasnovića ili nekih drugih ljudi.
Je li Vas iznenadila najava susreta Vučića s Bozanićem?
Mislim da je to dobro, uvijek je to pitanje normalizacije i pomirbe. Bez iskrenog djelovanja teško se može krenuti dalje, znam da sam u reintegraciji dosta imala pomoć Katoličke i jednog dijela Pravoslavne crkve.
Što bi mogao donijeti posjet Vrginmostu i zašto baš tom mjestu?
Možda sada ne uočavamo poruke, ali bit će prilike analizirati ovaj povijesni susret, koji je bitan jer otvara malo šire vrata nego što su dosad bila otvorena.
Ako izdvojimo četiri pitanja – nestali, granice, zakonodavne i ekonomske teme, gdje vidite najviše mogućnosti?
U sva četiri pitanja i ako susret ne bude imao te elemente, neće bit uspješan. Što se tiče nestalih – ključevi odgovora su u Srbiji i tu bi Srbija i Vučić trebali donijeti neki konkretan rezultat; jurisdikcija – to su teme koje su već bile obrađivane u sklopu približavanja Srbije EU, a bilo bi realno da se potpiše neki sporazum i da više ne bude opasnosti za hrvatske građane kada putuju. Ako se o pitanju granice moglo ranije razgovarati, ne vidim zašto ne bi moglo i dalje.
Što bi moglo biti drugačije u ovom posjetu?
Haška suđenja su opterećivala odnose, uglavnom su srpski državljani visokopozicionirani proglašavani krivima za ono što se događalo u Hrvatskoj. Još je preostalo suđenje obavještajcima Simatović i ostali.
Očekujete li masovniji val povratka izbjeglica?
On se odvija na razini kakvu ljudi hoće, prepreka u Hrvatskoj ne postojim, čak je bilo pitanje naknade štete s naše strane, protuodgovor zbog 200.000 Srba koji su morali napustiti Hrvatsku, no RH je izgradila velik broj kuća i obnovila velik broj stanova ne samo za svoje prognane i izbjegle, nego i državljane Srbe koji su uzeli hrvatsko državljanstvo i nikada tu Srbija nije nudila pomoć.
Mirna reintegracija – što vidite kao temelj da je uspjela, a da biste dali kao savjet?
Sporazum je nužan, potreban je politička volja, kriteriji iz domene pravosuđa – istine i pravde, da se to prihvati i radi vrlo konkretno s vidljivim rezultatima te da se rješava probleme koji muče ljude.
