Gošća Pressinga bila je predsjednica Sindikata naftnog gospodarstva i članica Nadzornog odbora Ine Jasna Pipunić.

Je li imidž sindikalaca u Hrvatskoj narušen?

“Mogu se složiti da imidž sindikata nije dobar. Kod nas se sindikalce povezuje sa svinjskim polovicama. No ima i sindikata koji rade direktno među ljudima i direktno rješavaju probleme.”

Koliko članova ima vaš sindikat?

“Imamo nešto više od pet tisuća članova, imamo dva pravnika, imamo kolegicu u računovodstvu i imamo 14 sindikalnih povjerenika koji su svaki dan na terenu.

Rasprostranjeni smo u cijeloj Hrvatskoj, imamo šest ureda diljem zemlje, tamo su naši sindikalni povjerenici čija je obveza svakodnevni kontakt s članovima. Ja kao predsjednica pokušavam barem dvaput godišnje obići članove direktno na njihovom radnom mjestu.”

Traži se učinkovitost od mnogih segmenata društva. Imate li neki postotak, koliko je uspješni akcija? Koliko sporova dobivate?

“Ja bih rekla da su naši sindikalni pravnici općenito u vrhu tog radnog prava. Postotak dobivenih postupaka je oko 90 posto.”

Trebaju li u rezultatima vašeg rada uživati samo članovi ili svi radnici?

“To je vrlo značajno pitanje za osptojnost sindikata. U Republici Hrvatskoj je postotak sindikalne organiziranosti još uvijek visok, 63 posto, vani to pada. U skandinavskim zemljama je to čak oko 20 posto. Mi smo proveli istraživanje među članovima što misle o sindikatu, jesu li zadovoljni, da nam ukažu teme… Od jedan do pet dobili smo ocjenu četiri. Oko ovog vašeg pitanja članovi su podijeljena mišljenja. Pola ih misli da bi trebali uživati samo članovi, a pola da svim.”

Praznik rada vani zna biti “nasilniji”, kod nas je to poprimilo elemente pučkog veselja. Radnici stoje u redu i čekaju da im političari daju porciju graha.

“Nažalost… Mislimo da to nije dobro.”

Je li Milan Bandić uzurpirao tu prvomajsku proslavu u Maksimiru?

“Što je nama nama sindikalcima temeljni problem… Mi svoje djelovanje svodima na dijalog, pregovaramo s poslodavcima, vladom… Ti prosvjedi su neki naš zadnji alat. Prvi maj se nažalost sveo na ovo. Ja tu vučem paralelu s Međunarodnim danom žena, taj dan svima su puna usta žena, a nakon toga nema ništa. Opet nama ostane rješavati te probleme.”

Koja je razlika između sindikata u privatnom i javnom sektoru? Postoji li tu animozitet?

“Mi kao sindikat djelujemo i u državnim i privatnim kompanijama. Ne bih rekla da je animozitet, ali naravno da postoje razlike u djelovanju, drugi su vlasnici. Sindikati u javnom sektoru poslodavca Vladu, nalaze na neki način rješenja. Unutar privatnih kompanija je to drugačije. U državnim se sinkdikatima nisu nikada suočili s tehnološkim viškom.”

Što je s pričom oko vlasničke strukture u INA-i? Prošlo je više od dvije godine otkad je premijer najavio da će INA-u “vratiti u hrvatske ruke”.

“Pompozno je to najavljeno. Mi smo se poslije te izjave našli s premijerom i rekli “ok, recite na koji način vi vidite razvoj INA-e, kako ćete njome upravljati i investirati”. Ako se ne investira, mi nemamo buduzćnost. Mi taj odgovor nismo dobili, prošlo je dvije godine, prošla je i odluka o savjetnicima. Mi nemamo nikakvih najava o tome. Nismo ništa čuli.”

Nemate spoznaju da su ti savjetnici ušli u INA-u na bilo koji način?

“98 posto da nisu. Na zadnjem sastanku s ministrom Ćorićem rekli smo da smatramo da bi u određenom trenutku sindikate trebalo uključiti u taj proces. Zašto? Čim se prodaju dionice, mijenja vlasnik, dolazi do velike nesigurnosti kod radnika. Najprije bi oni trebali pogledati poslovanje u INA-i, utvrditi cijenu, nći strateškog partnera… Prije se govorilo da ćemo otkupiti INA-u, a sad se već govori o strateškom partneru.”

Što vama znači ta sintagma “vratiti INA-u u hrvatske ruke”. Je li vama važno tko je vlasnik? Kako funckionira taj brak Hrvatske i MOL-a?

“Nama je problem uvijek što mi imamo vlasnika, to je MOL, koji jasno ima svoje ciljeve, strategiju i radi u tom smjeru. I imamo hrvatksu državu koja zapravo ne zna što želi s INA-om. Pod hrvatskom upravom 2008. jer INA bila dovedena pred bankrot.”

Što da sad dođu, recimo, Rusi?

“Jedan kolega je dobru paralelu povukao kad je rekao čiji je Chelsea klub. Engleski klub, a vlasnik je Rus. Nama je važno da onaj tko dođe ima jasnu strategiju INA-e, da će se investirati… Manje je važno otkud je.”

Neki vaši protivnici kažu da ste zapravo MOL-ova igračica?

“Ovako, svatko tko nanosi štetu INA-i i radnicima je nepopularan. To bez daljnjega. Ja bih rekla da sam ja igračica INA-e i njezinih radnika.”

Što će se dogoditi?

“Tri su scenarija. Jedan je da država otkupi, on je malo vjerojatan. Drugi je da dođe nek istrateški partner, ali ako nemamo energetsku strategiju… Treće je da se trenutačni vlasnici na neki način dogovore. Sve je tu neizvjesno, ali sve to skupa predugo traje.”

Jeste li se već susreli s novim predsjednikom Uprave, Sandorom Fasimonom?

“Nema potrebe dok službeno nije imenovan. Mislimo da nije bilo potrebno da medijima objavljuje stavove, da je to preuranjeno, a zapravo nije rekao ništa novo. To je MOL-ova politika s kojom se ne slažemo – gašenje Siska, bez jasne najave ulaganja u Rijeku. Ništa novo nismo čuli od njega. Naravno da ćemo sjesti i vidjeti kako on namjerava provesti sve što je rekao.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.