Sudac Trgovačkog suda, Mislav Kolakušić, gostovao je u Novom danu i komentirao situaciju u Agrokoru.
Kakva je uloga Trgovačkog suda u ovom slučaju? Potpisivali su se zahtjevi izvanredne uprave.
Lijepo je vidjeti da trgovački sudovi postaju sudovi, a prestaju biti javni bilježnici. Radi se o odluci Visokog trgovačkog suda i jednoj odluci Trgovačkog suda, koje se odnose na činjenice koje su u zakonu. Odluka Visokog trgovačkog suda, u njoj su rečene dvije rečenice, da vjerovničko vijeće biraju vjerovnici, a privremeno vjerovničko vijeće ne biraju vjerovnici, nego ih je izabrao izvanredni povjerenik i to tijelo uopće nije tijelo postupka, ono je zamišljeno samo da bi se premostilo prvih 15-20 dana, dok se ne utvrde tražbine, a nakon čega vjerovnici biraju svoje predstavnike. Protekao je rok za izvršavanje nagodbe, a vjerovnike nitko ne predstavlja. Oni se biraju na način da se objavi poziv u Narodnim novinama, nakon čega moraju imati punomoć vjerovnika kojim dokazuju da imaju povjerenje vjerovnika.
Sud traži da se dostave dokumenti koji nisu bili poznati javnosti.
Ovo je postupak u kojem bi apsolutno sve trebalo biti javno dostupno. Sve mora biti u spisu predmeta, a izvanredni povjerenik treba predložiti Trgovačkom sudu da se utvrde skupine koje će predstavljati vjerovničko vijeće. Nema nagodbe bez stalnog vjerovničkog vijeća.
Kako je moguće da postoji dio vjerovnika koji tvrde da im nisu dostupni neki dokumenti?
Zakon nije jasan dovoljno po pitanju te transparentnosti. Osnovna razlika je da privremeno vjerovničko vijeće bira povjerenik, a stalno vjerovničko vijeće biraju vjerovnici. Predstavnici donose zajedničke odluke s povjerenikom i prenose ih vjerovnicima, a to se ne događa.
Može li se to rastegnuti na proces do 10. srpnja i da na kraju privremeno vjerovničko vijeće u ime vjerovnika izglasa nagodbu?
Zakon propisuje da nakon što se objave tražbine vjernovnici u roku od 90 dana moraju odrediti svoje predstavnike davanjem punomoći vjerovnicima. Ukoliko se u 90 dana to ne dogodi, izvanredni povjerenik predlaže sudu nekoga od vjerovnika sudu i on ih imenuje. Što se tiče vjerovničkog vijeća vidimo da su pojedini vjerovnici potpuno isplaćeni, dakle, oni nisu vjerovnici.
Može li doći do izmjene zakona o izvanrednoj upravi, ukoliko ne dođe do nagodbe 10. srpnja?
Sabor može donijeti novi zakon, koji sad produžuje vrijeme sklapanja nagodbe za šest mjeseci, to nije nešto što nismo vidjeli. Ovršni zakon mijenjao se više od 20 puta.
Što će se dogoditi ako postoji prijepor među vjerovnicima, što onda?
To je taj rok od 90 dana u kojem se vjerovnici moraju dogovoriti. On počinje teći od poziva u Narodnim novinama, gdje se pozivaju vjerovnici da u određenim skupinama izaberu predstavnike. Sad je rješenje proglaženo nevažećim i mora se objaviti novo rješenje. Ako već postoji suglasnost, to se vrlo brzo može dogoditi.
Što jučerašnja odluka Trgovačkog suda znači, kad je riječ o financijskim savjetnicima?
Imamo tri vrste savjetnika u tom procesu. Imamo četiri tijela postupka izvanredne uprave, a to su izvanredni povjerenik, vjerovničko vijeće, savjetodavno tijelo koje je unutar ministarstva i sud. Sad je privremeno vjerovničko vijeće zatražilo da se imenuju njihovi savjetnici. Zakon to ne poznaje. Stečajni zakon izričito propisuje da sve troškove koje savjetnici vjerovnika prouzroče snose vjerovnici.
Zakon o izvanrednoj upravi dopušta da izvanredni povjerenik na teret troškova poslovanja ima savjetnike, ali to isto ne dopušta vjerovnicima, što znači da ako oni žele imati savjetnike, moraju taj trošak sami snositi i upravo je to rečeno u odluci Trgovačkog suda.
Fabris Peruško je obećao da će objaviti financijske troškove, zašto dosad nije učinio?
Koliko sam primijetio, još nisu objavljena ni financijska izvješća. To moramo njega pitati.
Koji su zakonski rokovi za financijska izvješća?
Ona su morala biti predana. Sad je već svibanj, a do kraja travnja to je sve moralo biti objavljeno. Svako društvo je dužno podnijeti financijska izvješća.
Kad govorimo o procesu nagodbe, vjerovnici bi trebali potvrditi nagodbu, je li točna procjena da 3 vjerovnika, dvije ruske banke i američki fond, mogu odlučiti u ime svih vjerovnika?
Mi ne znamo tko su vjerovnici. Mi danas ne znamo tko su vjerovnici, imamo rješenje o utvrđenim tražbinama, ali ne znamo kome je koliko plaćeno.
Koja bi bila sudbina Agrokora, ako se ne postigne nagodba i ne produži zakon o izvanrednoj upravi?
Onda se primjenjuju propisi Republike Hrvatske, neka društva bi otišla u stečaj, neka ne bi. Ako se pravilno knjiže jamstva, dobar dio kompanija nisu insolventne, a to znači da one mogu najnormalnije funkcionirati.
Tko je odgovoran za financijska izvješća?
Uprava društva u svakom pojedinom društvu, ali izvanredni povjerenik je birao većinu članova uprave u tim društvima, zato što mu je zakon to omogućio, on je imao stopostotnu ovlast upravljanja ovim postupkom.
Što znači takozvani zrcalni efekt?
Znači da smo izgubili. Potrošeno je 500-600 milijuna na savjetnike, to je najgore.
Što je crna rupa ovog postupka?
To je roll up, koja je dodatno uništila financijsko stanje Agrokora. Bilo je potrebno 250 milijuna eura, a to smo mogli skupiti na bilo koji način i da sve ostaje u hrvatskim rukama. Ja ne mogu zamisliti crnji scenarij od ovoga što se dogodilo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.