U Newsroomu N1 televizije gošća je bila Rita Ramalho, viša menadžerica u grupaciji globalnih indikatora Svjetske Banke.

Danas ćete nam izložiti glavne rezutate ovog izvješća čiji cilj je pomoći vladama u promicanju konkurentnosti i reformi. Dakle, koji su glavni indikatori korišteni u istraživanju i koji su najvažniji zaključci, posebice za Hrvatsku?

Ovo izvješće izrađeno je u suradnji Svjetske banke i Europske komisije i, kako ste spomenuli, glavni cilj je upoznati vlade s područjima u regulativi gdje postoji prostor za napredak. U ovom izvješću analizirali smo četiri zemlje – Hrvatsku, Češku, Slovačku i Portugal. To su sve zemlje koje imaju velike mogućnosti za napredak, za približavanje ostatku Europske Unije. Dakle gledali smo područja gdje ima mjesta za veliki napredak, a jedno od njih je poslovna regulativa. U Doing Business izvješću analizirali smo pet područja. Ona snažno variraju unutar zemalja, čak i relativno malih zemalja.

Promatramo proces pokretanja biznisa – dakle, koliko dugo traje, koliko stoji, kakav je proces da bi se otvorio biznis u različitim gradovima koje analiziramo. Promatrali smo 25 gradova u četiri zemlje, pet u Hrvatskoj. Također smo promatrali proces dobivanja građevinskih dozvola, što je možda prodručje s najviše razlika od grada do grada unutar države. Također, proces dobivanja električne energije, što je, naravno, ključno za biznise, proces provedbe ugovora, rješavanje sudskih procesa u trgovačkim sporovima. I u tome su također vidljive razlike unutar zemlje. Također smo analizirali proces prijenosa imovine.

Dakle, analizirali ste pet gradova u Hrvatskoj prema kriterijima koje ste upravo spomenuli. Možete li nam dati primjer rezultata?

Naprimjer, Varaždin je u prosjeku najbolji po svim kriterijima, a Split je najgori. Ali unutar različitih polja to zaista varira pa je tako Split najbolji od svih pet gradova za pokretanje biznisa, jer tamo treba u prosjeku samo 6 dana da se pokrene posao jer većina poslovnih ljudi u Splitu koristi online platforme za pokretanje biznisa, dok se to ne čini u ostalim gradovima. Zagreb je zapravo najgori za pokretanje biznisa, jer tamo postupak traje najdulje – preko 22 dana.

Ali ima mnogo varijacija, čak i unutar gradova. Što se tiče građevinskih dozvola, u Varaždinu je potrebno 112 dana da se dovrši proces – dobivanje dozvole, vodovoda, razne inspekcije, i tako dalje – sve se riješi mnogo brže nego u Splitu, gdje proces traje najdulje.

Postoji mnogo razlika i gradovi mogu učiti jedan od drugoga. To ne vidimo kao problem, već kao priliku da uče jedni od drugih. Jer zašto jedan grad funkcionira toliko bolje od nekog drugog unutar iste zemlje, istog zakonskog okvira?

Kohezijska politika je jedna od najvažnijih za Europsku Uniju. Vidimo da je proračun za 2020.-27. pokrenuo usporedbe unutar EU-a. Zašto su te stvari potrebne za reforme? Jer mi imamo svoju Vladu koja tvrdi da želi provesti reforme, ali promjene se događaju jako sporo, posebno u glavnim pokazateljima vašeg istraživanja.

Mislim da je konzistentnost u svim regijama i gradovima bitna za razvoj pojedine države. Ne želite da jedan grad bude puno bolji od ostalih, želite da svim imaju jednake mogućnost, jednake usluge za građane. I to je jedna od zanimljivijih stvari koja je vidljiva u izvješću. U Hrvatskoj vidimo da manji gradovi rade bolje, brže. Može to biti stvar radnih procesa, jer postoji manje zahtjeva koje je lakše obraditi. Ali to ona također pokazuje da možda u velikim gradovima treba postojati više pravilno raspodijeljenih resursa koji bi omogućili velikim gradocima da pravovremeno obavljaju usuge za svoje građane.

Ali s druge strane, na primjer u Češkoj, situacija je obratna. Prag je najbrži i najjednostavniji općenito u svim pordučjima. U prosjeku, Prag je uspješniji od manjih gradova u Češkoj. Dakle razlike postoje, i ne nužno samo zato što u manjim gradovima imate manju potražnju pa možete zahtjeve obraditi brže.

Koje su glavne prepreke poslovanju na koje bi ljudi koji vode ovih pet gradova u Hrvatskoj trebali obratiti pažnju?

Općenito govoreći, preporuke se razlikuju ovisno o području o kojem govorimo, ali generalno gradovi bi trebali gledati na elektronske sustave kao svoje saveznike. Oni olakšavaju poduzetnicima da prođu kroz razne procedure, ali također i gradovima olakšavaju i pojeftinjuju birokraciju. Vidjeli smo da je npr. pokrenuti tvrtku mnogo brže i lakše u Splitu, jer tamo postoji online servis koji se naveliko koristi. U drugim gradovima to nije tako. Čak i tamo gdje takve usluge već postoje, potrebno je više uložiti u širenje informacija o tome kakvu vrijednost predstavlja korištenje takvih sustava.

Također, provođenje ugovora je još jedno područje gdje u Hrvatskoj ima mjesta za napredak. Hrvatska bi mogla učiti na iskustvu drugih zemalja gdje se već primjenjuju online sustavi za upravljanje sudskim predmetima.

Koji su najbolji primjeri u tom pogledu?

Gledajući zemlje kojima se bavi ovaj izvještaj, mislim da je Portugal najbolji primjer, oni imaju elektronski sustav koji olakšava upravljanje predmetima i čini cijeli proces mnogo bržim, jer veliki dio toga se svodi samo na brigu o tome da se sudska procedura odvija kako treba.

Jedna od zanimljivosti u ovom izvješću je i npr. podatak da rješavanje trgovačkog spora u Splitu traje 11 mjeseci duže nego u Osijeku. Rekli ste da je poanta ovoga svega da se pomogne izjednačiti takve stvari među različitim regijama, različitim gradovima. Što jedna država koja je centralizirana poput Hrvatske može učiniti da se ove nejednakosti smanje?

Jedan od zaključaka našeg izvješća jest da je Hrvatska možda manje centralizirana u praksi nego što se inače misli. Jer takva vrsta razlike od 11 mjeseci znači da sudovi u Splitu uvelike odlučuju o tome kako upravljaju predmetima, jer inače ne bi bili toliko sporiji u usporedbi s Osijekom.

Jer, iako je zakon isti na nacionalnoj razini, i svi drugi procesi vezani uz sudske postupke se jednako primjenjuju u cijeloj zemlji, način na koji ih različiti sudovi primjenjuju, različita ročišta, različiti načini upravljanja predmetima, i slično, su prepušteni pojedinim sudovima. I to ima veliki utjecaj na trajanje rješavanja predmeta. Ta razlika je rezultat različitog upravljanja predmetima. Ta razlika u vremenskom trajanju od podnošenja prve tužbe pa do sudske presude. Tako da, što se toga tiče, to uvelike ovisi o sudovima, a to je na lokalnoj razini.

Stoga, kako bi se smanjile te razlike, moglo bi se dodatno osposobljavati suce, ili bi se mogle nabaviti online sustavi koji omogućavaju konzistentnost sudske prakse u različitim gradovima, i koji bi omogućili da procedure budu jednostavnije i brže. Mogli bi ste vidheti da je ovaj predmet sada u fazi A, ovaj drugi predmet u nekoj fazi B, i slično, informacije bi bile transparentne i lako dostupne, i sve bi bilo brže. I to vjerojatno na otvoreniji i jasniji način nego prije, kad se bitne informacije nalaze samo na sudu i nigdje drugdje.

U izvješćima o lakoći poslovanja, i u lokalnoj politici, glavna bolest Hrvatske je korupcija. U lokalnim zajednicama i gradovima ona je vrlo vidljiva, i u percepciji javnosti i u praksi građana. Što učiniti na rješavanju tog problema?

Nismo izravno mjerili korupciju, pa nemamo baš pokazatelje koji nam mogu reći koliko je korupcija prisutna ili ne u državi. Međutim, sva ova područja koja smo mjerili, osobito aspekt birokratskih procedura – koliko koraka je potrebno napraviti da bi se nešto postiglo – to je u visokoj korelaciji, tj. usko je vezano za korupciju. U zemljama ili gradovima gdje ima više takvih koraka, ima i više prilika za korupciju. Jer svaki takav korak je interakcija između poduzetnika i lokalnog dužnosnika pa dužnosnik ima puno prilika da traži neku naknadu da riješi problem.

Dakle primijetili smo da kompleksnost procedura, broj koraka, i koliko oni traju, predstavljaju mogućnost za korupciju, za mito. Stoga pojednostavljivanje procesa, što više imate online interakcija umjesto onih lice u lice, manji su izgledi za korupciju. Jer ne možete podmititi kompjuter. Radi se o mnogo jednostavnijem, učinkovitijem i transparentnijem načinu da se provode propisi.

Ovo izvješće je dobro primljeno. Mislite li da će vladajući uzeti u obzir vaše rezultate i preporuke?

Mislim da hoće. Danas u Zagrebu će dužnosnici iz sve četiri zemlje sudjelovati na predstavljaju ovog izvješća, i mislim da je to već sad jako dobar znak. Naravno, ne možemo predvidjeti što će biti u budućnosti, ali iz prošlih izvješća koja smo napravili – npr. u Poljskoj, ili šest izvješća koja smo napravili već u Meksiku – vidimo da ljudi doista koriste ove informacije kako bi nešto poboljšali.

Poljska je zapravo zanimljiv primjer, jer su različiti gradovi počeli surađivati kako bi se poboljšali, učili su jedni od drugih i bilo je mnogo međudobne razmjene znanja.To je naposljetku i cilj svega ovog, da gradovi uče jedni od drugih i da zajedno rade na poboljšanju svojih regulatornih mehanizama.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.