Bivša premijerka, Jadranka Kosor, gostovala je u Novom danu i komentirala aktualne političke teme, stanje u HDZ-u, kao i stupanje na snagu Istanbulske konvencije u Hrvatskoj.
Slažete li se da je ratifikacija Istanbulske konvencije prvi put otvorila pitanje kojom čvrstinom Andrej Plenković vodi HDZ i je li to početak sukoba u stranci?
VEZANE VIJESTI
To se još uvijek ne može nazvati sukobom. Glasanje u Saboru bilo je prvi put u povijesti HDZ-a da nije bilo jedinstveno i da se 17 članova izravno usprotstavi i ne želi podržati zahtjev predsjednika stranke. To se prvi put dogodilo, a mislim da takvih slučajeva nije bilo inače s vladajućim strankama i potporom u Saboru. Prema javnosti se nastojalo pokazati da je to demokratska rasprava i demokratska stranka u kojoj svi mogu glasati po savjesti i ostaviti dojam da je sve u najboljem redu i da sve funkcionira fantastično. To je pokazalo jednu vrstu neusklađenosti stranačke politike na terenu i jednog dijela vodstva stranke, jer su u nju spadali i oni koji su glasali protiv, poput Darka Milinovića, Milijana Brkića i nekih drugih. To pokazuje da tu postoje vrlo ozbiljni politički tektonski poremećaji i taj privid koji se pokušava stvoriti prema javnosti o savršenom funkcioniranju, usklađenosti i političkoj harmoniji, ne stoji. To je ozbiljno pitanje kojim bi se Plenković morao pozabaviti.
Jesu li to pokušaji da mu se umanji snaga kao predsjednika stranke?
Autoritet, rekla bih prije svega, tu se ide na autoritet.
Imaju li te inicijative za cilj rušenje Plenkovića?
Mislim da ne, zato što mnogi ljudi koji se u HDZ-u ne slažu s politikom vođenja stranke, a tu spadaju neki Plenkovićevi najbliži suradnici, poput Jandrokovića, ne idu na rušenje. Činjenica je da ne bi na izborima postigli isti rezultat. I na Saboru stranke bilo je nekoliko pojedinaca koji su, istina u celofanu, ali izašli s oštrim kritikama vodstva stranke i predsjednika, poput Davora Ive Stiera, Ivane Maletić, Mire Kovača, ali oni imaju različite motive. Jedan dio se ne slaže s čudnovatom kombinacijom u koalicji s HNS-om. Jedan dio ljudi se s time nikad neće složiti. I prosvjedi koji su bili protiv Istanbulske konvencije, na njima su sudjelovali i stranački ljudi i glasači HDZ-a. Velik dio njih će i dalje ponovno glasati za HDZ ili jednostavno neće izaći na izbore. Toga ima jako puno, jedno od pitanja koje se provlači u organizaciji prosvjeda u Vukovaru jest i suradnja s SDSS-om i tu dolazimo do ovih neprihvatljivih i užasnih događaja vezanih za gospodina Pupovca. Treba se prisjetiti prošlosti Hrvatske, kako se nasrtalo na neistomišljenike, sjetimo se napada na Vladu Gotovca. Svi koji smo bili na političkoj sceni na ovaj ili onaj način bili smo vrijeđani. Sad se radi o jednom specifičnom slučaju, gdje se s jedne strane mora promatrati Pupovca koji je bio odličan suradnik i s druge strane kolebanje Plenkovića u osudi nekih pojava koje su neprihvatljive, tipa njegove izjave nakon završetka rada onog Povjerenstva, kad je rekao da je pozdrav Za dom spremni protuustavan, ali da se može iznimno upotrebljavati. To je šutke prihvatio i Pupovac. Ne treba smetnuti s uma da jedan dio članova HDZ-a doslovce dira u srce nereagiranje Pupovca, koji je dio vladajućih i ne treba ga gledati kao zastupnika srpske manjine, nego kao na vlast u Hrvatskoj, na oštre izjave Aleksandra Vučića o Hrvatskoj i njegova reakcija poslije toga i reakcija tek kroz priopćenja. S obzirom na Vučićeve izjave i tijekom rata i agresije na Hrvatsku za jedan dio HDZ-a je neprihvatljiv. Plenković Pupovca ne upozorava na činjenice koje su za Hrvatsku neprihvatljive. Pupovac je rekao da je Hrvatska, i on to vrlo otvoreno govori, protjerala više od 200.000 Srba od ’95., a treba podsjetiti na presudu Međunarodnog suda koji konstatira da se to nije dogodilo.
Opravdava li to napad na Pupovca?
Ne, naravno! Taj čin treba osuditi i upozoravati da je to neprihvatljivo i svakoga koji se služi sredstvima, danas baca hranu, sutra će baciti kamen i nekoga ubiti, to je apsolutno nedopustivo. Ali to što se dogodilo sigurno da ne smije zatvoriti prostor da govorimo o ovim činjenicama.
Je li svjesno stvarana atmosfera u kojoj je dopušteno ponižavati političke protivnike svim sredstvima?
To se događa zato što se velik dio političke elite ponaša tako i u osudi ratnih zločinaca i osudi primitivnih napada, zato što jedan veliki dio političke elite potajno i ispod žita prihvaća govor mržnje prema drugima. Mislim da je to posljedica atmosfere koja nije dobra i koja degradira. Kao i u slučaju ratnih zločina, nemoguće je tolerirati da državni dužnosnici imaju tako puno razumijevanja prema ljudima koji su osuđeni za ratne zločine.
Hoće li stupanje na snagu Istanbulske konvencije u Hrvatskoj nešto promijeniti?
Mislim da se ništa neće promijeniti, jer od trenutka kad se Istanbulska konvencija izglasala u Saboru, očekivala sam da će se raditi kampanje koje će upozoriti na to što se događa i što će institucije poduzeti. Od rasprave o Istanbulskoj konvenciji u Saboru do danas – gdje se o tome raspravljalo? Ja se ne mogu sjetiti nijedne ozbiljne rasprave.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
