Pitanje eutanazije jedno je od aktualnih bioetičkih pitanja današnjice jer otvara raspravu ima li čovjek koji je neizlječivo bolestan i trpi teške bolove pravo na smrt, odnosno da ga se isključi s aparata iako je temeljno pravo čovjeka pravo na život.

Sociolozi Filip Trbojević i Bruno Šimac proveli su istraživanje među 418 studenata Sveučilišta u Zagrebu o pasivnoj eutanaziji – nepoduzimanju mjera za produljenje života, odnosno “pomoć” umirućem tako što mu se uskraćuju terapija i sredstva kojim ga se održava na životu. Ako osoba koja trpi teške bolove zatraži da se isključe aparati koji je održavaju na životu, 61,5% studenata slaže se ili potpuno slaže da je to opravdano učiniti. Također, 61,1 % studenata slaže se ili potpuno slaže da je pasivna eutanazija prihvatljiva ako je pacijent samostalno donio odluku o njezinu poduzimanju.

Inače, 58,6% studenata anketiranih od prosinca 2016. do ožujka 2017. uvjereni su vjernici ili skloniji vjerovanju nego nevjerovanju. Riječ je o studentima Medicinskog, Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, Ekonomskog, Filozofskog, Pravnog i Katoličko-bogoslovnog fakulteta koji studiraju u Zagrebu. Najviše ih je iz Zagreba i okolice – 46,2%, iz Sjeverne Hrvatske 19,1%, iz Dalmacije 12,9%, iz Slavonije 10,3%…

Eutanazija je legalizirana u Nizozemskoj, Belgiji, Luksemburgu, Švicarskoj, nekim državama SAD-a. Pasivna eutanazija se prakticira, navode Trbojević i Šimac, u mnogim zapadnim zemljama, ali u Hrvatskoj je za pacijenta u vegetativnom stanju isključivanje s aparata koji ga održavaju na životu dopušteno isključivo odlukom liječnika i samo u slučaju moždane smrti. Ne može pacijent koji trpi teške bolove zatražiti da ga se isključi s aparata koji ga održavaju na životu.

No, većina studenata, koji bi s obzirom na ono što studiraju u budućnosti mogli biti uključeni u proces donošenja odluka koje se tiču pasivne eutanazije, ističu Trbojević i Šimac, smatra da postoje određene okolnosti u kojima je pasivna eutanazija opravdana. Studenti su najskloniji odobriti je kad osobe kojih se ona tiče svjesno donose odluku o njezinu poduzimanju. No, nisu većinski skloni pasivnoj eutanaziji kod pacijenata u vegetativnom stanju kad odluku o okončanju života donosi netko drugi. Tako se 37,8% studenata ne slaže se ili uopće ne slaže da je čin milosrđa kad se osobi u vegetativnom stanju isključe aparati, dok se s tim slaže ili potpuno slaže 27% studenata. Studenti su se najviše podijelili oko teze “Život nam je podario Bog i On je jedini koji ga ima pravo prekinuti” jer se s tim ne slaže ili uopće ne slaže 42,6% studenata, a slaže se njih 37,1%. No, u slučaju novorođenčadi većini studenta nije prihvatljiva pasivna eutanazija. Njih 46,7% slaže se ili potpuno slaže da je neprihvatljiva ako je pacijent novorođenče, dok ih se 29,5% ne slaže ili uopće ne slaže s tim.

Trbojević i Šimac navode da rezultati istraživanja impliciraju da su pasivnoj eutanaziji skloniji studenti koji nemaju izražene klerikalne stavove i koji su manje religiozni te pojedine događaje u svom životu manje pripisuju Bogu, prenosi Večernji list. 

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.