U Dvoboju TNT-a sudjelovali su bivši nogometaš Mario Stanić i predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša. Komentirali su najave izgradnje nacionalnog stadiona kao i stanje u nogometnom savezu. U Dvoboj je bio pozvan predstavnik HNS-a Marijan Kustić koji je u početku pristao, ali se zatim više nije javljao.
Čim se pojavila priča o gradnji nacionalnog stadiona, vi ste gospodine Stanić rekli da je to najveća glupost, zašto?
Stanić: Cijela ta tematika oko nacionalnog stadiona promiče se u krucijalnu važnost za hrvatsko društvo. To je gospodarsko nogometni suicid. Pitanje nacionalnog stadiona je pitanje je li svaki stadion nacionalni stadion. Nisam za nacionalni stadion, ali sam za stadione diljem Hrvatske jer uvjeti u kojima igrači igraju su više nego jadni. To je krenulo nakon pozitivnog ludila i uspjeha reprezentacije. Dvadeset i nešto godina se nije ništa radilo i nakon uspjeha naše reprezentacije se to promiče u temu kao da je riječ o vitalnoj stvari. Mislim da ima jako puno važnijih stvari unutar nogometa koje se trebaju raditi prije stadiona.
Gospodine Mateša kakvo je vaše mišljenje?
Mateša: Morat ćemo promijeniti ime emisije, neće biti Dvoboj. Ja se s Mariom slažem, gledamo stvari na isti način. Svugdje gdje igra reprezentacija je u tom trenutku nacionalni stadion. Ako govorimo o nacionalnom stadionu kao posebnom infrastrukturnom objektu, to nije prioritet. Zagrebu treba stadionu jer je Maksimir uništen arhitektonskim intervencijama. Sad smo svjedoci da je UEFA zabranila korištenje gornjeg dijela zapadne tribine. Treba ulagati u infrastrukturu u svim djelovima Hrvatske.
Kod Vas je splasnula ta euforija, nakon uspjeha reprezentacije vi ste imali neku računicu kako bi se gradio stadion?
Mateša: To je druga stvar. Ja tu računicu imam i dalje. Govorio sam o troškovima izgradnje stadiona u Zagrebu ili sportskog kampa na temelju podataka HGK. Za vrijeme SP-a u Rusiji, po izdatim i naplaćenim računima u Hrvatskoj, priljev je inače devet milijardi kuna, sad je bio oko 13. Moja teza je bila da je zahvaljujući reprezentaciju, država došla do četiri milijuna kuna više, tj. do milijarde iz PDV-a. To je priskrbio sport i uspjeh na SP-u.
Stanić: Pitanje je koliko smo mi nacionalno osvješteni. Jedini stadion koji iz ptičje perspektive izgleda dobro je Poljud, kad zakoračite unutra, ne znate gdje prestaje fuga, a gdje je keramika. Maksimir je postao ruglo, a svjesni smo, zapravo naši građani i navijači koliko milijuna eura je ulupano u taj stadion, a navijači više kisnu nego stanari susjednog zoološkog vrta. Pitanje je koliko smo mi kao građani osviješteni po tom nacionalnom pitanju. Nama nacionalna osviještenost služi da bi se nešto eventualno privatiziralo i uzurpiralo. To je gospodarski genocid.
Ali gospodin Mateša je dao jasnu računicu kako bi se to financiralo.
Stanić: Stadioni, nama trebaju pristojni stadioni, ovisno o količini navijača u klubovima i ovisno o snazi lokalne zajednice. Nacionalni stadion je super, to je jako sexy, ali neće se ispuniti više od dva do tri puta godišnje. Modrić, Perišić i Brozović nisu stasali na nacionalnom stadionu. Ako znamo da je zadarsko zaleđe stvorilo pet reprezentativaca. Ja sam bio tamo, ti ljudi nemaju za čaj. Ako nije prioritet tamo od kud dolaze talenti napraviti radionice, ako se ne razvijaju talenti diljem Hrvatske, jer nismo bitni ni mi ni vi ni Kustić, bitna su djeca koja su predispozirana da se kroz nogomet takmiče. Mi ne radimo ništa po tome i mene to strahovito boli. Žalosno je što nemamo nikoga iz HNS-a, mi dajemo naša mišljenja, a nismo izvor informacija.
Poznata su stajališta HNS-a. Oni su za izgradnju nacionalnog stadiona. Postoji nekoliko modela kako bi se to financiralo. Iako je HNS dobio novac zbog uspjeha na SP-u, Davor Šuker kaže da se ne može graditi bez pomoći države. Tu je i uvijek prisutni Milan Bandić koji nudi lokacije. Smatra da privatni investitori ne bi trebali imati veze s time. HNS i gradonačelnik imaju propali projekt kampa na Sveticama…
Stanić: Ne samo jedan propali projekt. Nametnuta je tema nogometnog kampa, ja ga ne bi ni zvao nacionalni nego reprezentativni, jer svaki kamp u Hrvatskoj je nacionalni nogometni kamp. Bilo je polaganje pa otvaranje kamena temeljca na Tuhelju pa na Sveticama. Mi u dvadeset godina, od trećeg mjesta na SP u Francuskoj, nismo materijalizirali naš uspjeh za hrvatsku djecu. Nedolazak gospodina Kustića mi daje za pravo kad kažem da se u HNS-u ništa ne mijenja. I dalje dolaze politički namještenici. I dalje vedre i oblače, cijela ta inicijativa je krenula iz političkih krugova. Vjerojatno puštaju probne balone da vide što će se dogoditi oko nacionalnog stadiona. Nedavno je Zvone Boban bio u Splitu pa su ga pitali za to i rekao je da je to populizam i nonsens. Jesu li razgovarali s igračima, žiteljima, možda je to pitanje za referendum. Jesam protiv nacionalnog stadiona, ali ne protiv izgradnje infrastrukture. Ako to ne napravimo, opet ćemo čekati dvadeset godina pa cemo se opet skrivati iza uspjeha reprezentacije.
Gospodine Mateša, što vi mislite o vodstvu HNS-a? I prije SP-a su dolazile od njih informacije o izgradnji, davani su rokovi. Gospodin Šuker je rekao da bi uz stadion možda trebalo graditi atletsku stazu…
Mateša: Mislim da se HNS dobro bavi s onim čim se treba baviti. Sportska infrastruktura nije nešto što bi trebao raditi ijedan savez. Hoće li atletski savez graditi atletski stadion? Neće. Hoće li košarkaški savez raditi košarkašku dvoranu? Slažem se da mi prije svega trebamo prvo obnoviti stadione koje imamo. Poljud je svojevremeno bio proglašen za jedan od najljepših stadiona, a danas treba rekonstrukciju. U segmentu krova i sajli je čak i opasan već.
Treba voditi računa i o dimenzijama. Rujevica i Pula imaju primjerene dimenzije. Ja sam isto za to da se infrastruktura digne i da bude na nivou ugleda hrvatskog nogometa u svijetu. Zagreb kao grad mora imati dobar stadion, to Maksimir nije, on je nepovratno izgubljen, od njega se ne može napraviti ništa.
Neki arhitekti misle da se može spasiti…
Mateša: Neki arhitekti su i doveli do toga da je Maksimir u ovakvom stanju. Imate četiri tribine koje imaju nagibe prema terentu, visinu… To je nepopravljivo, nema arhitekta koji će od toga napraviti moderan stadion. Danas se u svijetu rade stadioni od 1100 eura po sjedalu u Turskoj do 2000 u Beču, 12 tisuća u Sankt Petersburgu… Svatko radi u okviru mogućnosti, mora biti dimenzioniran za hrvatske prilike, mora biti multifunkcionalan, mora se travnjak micati da se mogu održavati koncerti. Treba napraviti moderni stadion kakav treba gradu Zagrebu i klubovima koji u Zagrebu igraju.
Stanić: Tko u Europi ima nacionalni stadion? Ima Engleska koja tradicionalno igra na Wembleyu. Prije mjesec dana se pričalo kako vlasnik Fullhama želi kupiti taj stadion, a razmišljaju da dobiveni novac ulože kapilarno u razvoj nogometa po cijeloj Engleskoj. Njemačka koja je velesila, koja je jako stabilna, nema stadion nego igraju diljem Njemačke. Italija i Španjolska isto. Ne razumijem zašto se gura ta priča kad nemamo niti jedan stadion na koji može doći obitelj cijela…
Mateša: A da ne pokisne.
Kako se onda raspolaže novcem u HNS-u? Gospodin Kustić je rekao da je prioritet osim nacionalnog stadiona i postojeća infrastruktura. A već smo komentirali stanje stadiona u Hrvatskoj?
Stanić: Žalosno je da se i u ovoj godini, nakon velikog uspjeha, nismo pomaknuli s mjesta.
Mateša: Osim promjene terena.
Stanić: Vodila se kampanja u kojoj sam sudjelovao, za Darija Šimića. Digla se tolika medijska prašina da su bili primorani investirati. Oni nešto rade samo ako ih se primora. Mene je toga strah, HNS funkcionira kao sekta. Premijer je prije godina dana rekao da mora biti veća doza transparentosti. Promjenama nema ni traga, ako znamo da je gospodin Kustić došao na mjesto direktora natjecanja, a imao je potpise 12 županijskih organizacija i odustao, to je poruka našim građanima. Ja sam njih u više navrata javno napadao. HNS mora biti transparentan, nitko nije vlasnik hrvatskog nogometa. To je vlasništvo svih nas, od navijača, igrača, građana.
Vrlo je teško da će Šukera smijeniti?
To su modeli po kojima funkcioniraju, nije bitno hoće li tamo biti Davor, Mario ili Jozo. Oni funkcioniraju jednosmjerno, pošalju neku informaciju i to je kraj priče. Još uvijek politika, konkretno HDZ, koristi HNS kao svoju podružnicu. Mene je kao bivšeg igrača strah toga. Sport i politika se moraju doticati, ali politika ne smije odlučivati.
Gospodine Mateša, je li HNS podružnica HDZ-a?
Mateša: Ja se s tim ne mogu složiti. Svugdje postoje statuti, skupštine i izbori. Ta teza se teško može braniti.
Mislite li da HNS dobro funkcionira?
Mateša: Nije moje da prosuđujem vodstvo, njih prosuđuju oni koji su ih izabrali. Mogu prosuđivati po rezultatima. Dopalo se to nekome ili ne, HNS ima rezultate. Ne može se reći da je takav savez neuspješan. Slaže li se netko sa svim segmentima djelovanja te organizacije, s pojedinim fazama izbornih procesa, to je druga stvar. Ni jedna od tih odluka nije dovedena u pitanje, a rezultati postoje.
Rezultati su sada, a prije toga smo imali zbrku s izbornicima, Zdravko Mamić je odlučivao o svemu…
Mateša: Što bi onda Talijani trebali uraditi? Talijani bi se trebali ubiti. Rezultat je u sportu relevantan. Imamo mlađe selekcije koje imaju vrlo solidne rezultate. Može nam se dogoditi da odem ona OI. To mi je velika želja. S tog rezultatskog dijela nemamo puno šta prigovoriti. Kako u pojedinim segmentima savez funkcionira, to nadgledaju oni koji su za to zaduženi.
Gospodine Staniću, rezultati su najčešće posljedica truda pojedinaca. Ne pomaže baš Savez tu?
Stanić: Tako je. Dvadeset godina sam bio u tim vodama. 1998. smo prvi put došli do nogometnog uspjeha. To nije uspjeh Saveza nego igrača i stručnog stožera. Mi smo strahovito nadarena nacija, ali nam netko sa strane treba reći to. Postavlja se pitanje kakav je to savez odgojio Blanku Vlašić, Janicu Kostelić… Njihova uloga je bila minimalna, ali se kriju iza rezultata. To je njihova snaga. Manipuliraju s rezultatima, a vide se na infrastrukturi koju imamo. Njihov je posao da osiguraju svima minimalno ravnopravne uvjete. Konkretno govorimo o nogometu. Imamo Savez koji je mijenjao propozicije natjecanja usred prvenstva. Povećali su broj stranaca sa šest na osam jer je to nekome bilo podobno. Izbornik Dalić nakon povijesnog uspjeha izlazi u javnost jer treba produžiti ugovor i govori da su njega rušili neki ljudi unutar HNS-a i da on neće biti na miru dok su ti ljudi tamo. On ne imenuje te ljude, što mu zamjeram, jer se mora znati tko radi iza leđa hrvatskom sportu. Toliko su ti ljudi jaki i umreženi da ih jedan Zlatko Dalić nakon SP-a u Rusiji nije htio imenovati. To je tapkanje u mraku u kojem najbolje prolaze oni bez kičme, koji su podobni. Kriterij stručnosti ne postoji. Može se i treba bolje.
Mateša: Moram reći da se ne slažem u tezi da su to obiteljski projekti koje nitko ne financira. To nije istina. Blanka Vlašić je u našim programima 15 godina, plaćamo dva trenera, operacije, rehabilitacije, nastupe.
U kakvim uvjetima trenira u Splitu?
Mateša: U Splitu trenira u dobrim uvjetima, a trenira i gdje trenerski tim odluči da ona treba ići. To nije točno. Imamo 300 sportašica i sportaša te 72 trenera koje plaća država. Svi kvalitetni hrvatski treneri s vrhunskim rezultatima su u našim programima, osim Dalića.
Nemamo teniski centar, imamo vrhunske tenisače, nemamo atletsku stazu?
Imali smo vrhunski centar pa su ga upropastili iz raznih razloga. Netko plaća nastupe, putovanja, treninge. Kaj vi mislite da to plaćaju familije? To jednostavno nije točno.
Sandra Perković je primjer u Zagrebu.
Mateša: Sve što treba ona od nas i dobije. Janica je prije mog dolaska krenula sa stipendijom i nakon toga je čitavo vrijeme bila u tim programima, Ivica također.
Znamo kakav je bio put Ivice i Janice Kostelić. Tek kad su postigli vrhunske rezultate, država je shvatila da mora nešto financirati?
Mateša: država počinje financirati sportaše kad počnu ostvarivati relevantne rezultate. Sad imamo u razvojnim programima 300 sportaša od 12. godine koji se na različitom nivou financiraju. Nije spontano došlo do toga.
Više pogledajte u videu:
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.