Pater Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) u jugoistočnoj Europi, već četiri godine zauzet je brigom za ljude koji su za svoju novu domovinu izabrali Hrvatsku i one koji su na putu u bolji život zapeli na prostoru susjednih zemalja.
Posljednjih dana, u naletu mnoštva lažnih vijesti o nasilnim migrantima, razapet je u nastojanju da rasvijetli situaciju na terenu, boreći se protiv svih vrsta dezinformacija i antiimigrantske retorike u javnom prostoru. U razgovoru za tportal, između ostalog, komentirao je i spor oko tzv. Marakeškog sporazuma.
Mnogi vas doživljavaju kao novo, svježe lice Katoličke crkve, ali ima i onih koji u vašim istupima iščitavaju ‘soroševska’ stajališta i pitaju se u čije ime zapravo govorite. Koliko ste samostalni u javnim nastupima?
“Kao redovnik, isusovac, imam zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti. Nemam mogućnosti ni potrebe raditi na svoju ruku jer zavjet poslušnosti uključuje i to da odgovaram svom poglavaru za sve ono što činim, bilo kao ravnatelj JRS-a, kao odgojitelj za naše isusovačke bogoslove ili kao kapelan Međunarodne katoličke zajednice u Zagrebu. Mnogo je etiketa koje u posljednje vrijeme ljudi lijepe na mene, između ostalog i da sam soroševac, što je potpuna besmislica jer otkad vodim JRS nismo imali nijedan projekt koji je financiralo Otvoreno društvo, tj. Soroš.”
Upravo ste se vratili iz Bihaća. Kakvo je stanje u Unsko-sanskom kantonu? Postaje li BiH hot spot za izbjeglice i migrante?
“Situacija je iznimno teška, čini se nerješivom. Hrvatska je praktički zatvorila granicu i zatvarat će je još i više, a po mojoj slobodnoj procjeni, u tom kantonu je trenutno oko 5000 ljudi. Nitko od njih ne želi ostati u BiH, a tamošnje političke strukture nemaju ni volje ni kapaciteta nositi se s tim. Europska unija osigurava sredstva za uređenje centara za prihvat migranata. Slično je i u Srbiji, u kojoj je od završetka izbjegličke krize u ožujku 2016. do danas u svakom trenutku od tri do sedam tisuća ljudi u 18 centara i kampova. Neki prođu, neki novi dođu, ali brojke se vrte oko toga. Pitanje je hoće li i kada će BiH početi vraćati te ljude u Srbiju ili će odlučiti jače zatvoriti granicu sa Srbijom jer su izbori u BiH bili zaustavili procese donošenja nekih političkih odluka. Inače, ne bih koristio riječ hot spot jer nepotrebno diže histeriju kod ljudi.”
PROČITAJTE JOŠ
Kako komentirate bujicu lažnih vijesti o nasilnim migrantima, koja je toliko narasla da i policija nastoji smiriti građane?
“To su tako ironične situacije poput one s djelatnicima gospodina Mate Rimca, da policija mora ulagati vremena i energije intervenirati na besmislene prijave građana koji si uslijed ove društvene histerije daju za pravo svaku tamnoputu osobu, svaku ženu koja nosi veo npr. zato što je po vjeroispovijesti muslimanka, prozivati, etiketirati, dizati bune, upirati prstom u te ljude, osuđivati ih, proglašavati svakoga svakakvim nazivima. Jedini razlog za to je što te osobe nisu onakve kakve bi taj građanin želio da svi ljudi oko njega budu. Svi trebamo reagirati – od pojedinaca, medija i novinara – jer je iznimno velika njihova odgovornost, preko vladinog do nevladinog sektora, da se vratimo u normalu i zajednički suživot nas po definiciji različitih ljudi. Među nama postoje različiti ljudi, po nacionalnosti, vjeroispovijesti, političkim uvjerenjima… i nije svatko tko mi se zbog toga ne sviđa za nešto kriv. Te međusobne različitosti su i ono čime se svi međusobno obogaćujemo. Mislim da trebamo, dakle, poštovati te različitosti bez obzira koliko nam se ne sviđale. Glavno je da sve naše različitosti budu unutar Ustava i zakona države u kojoj živimo. Na kraju krajeva ta ista pluralnost je temelj suvremenih zapadnih društava, pa i našeg hrvatskog.”
Ove godine u Hrvatskoj je uz vašu pomoć zaposleno 40-ak izbjeglica. Raste li interes poslodavaca?
“Uz učenje hrvatskog jezika i dostupnost stambenog prostora, zapošljavanje je jedno od tri temeljna pitanja integracije osoba koje su dobile međunarodnu zaštitu u hrvatsko društvo. Dugoročno je to najvažnije pitanje jer ljudima pruža sigurnost, ostvaruje ih kao osobe koje svojim radom zarađuju svakodnevni kruh. S jedne strane, oni žele doprinositi društvu u kojem su dobili sigurnost i zaštitu, a s druge strane u Hrvatskoj nedostaje radne snage. Doslovno svakog dana zovu nas poslodavci u potrazi za radnicima u ugostiteljstvu, skladištima, automehaničarskim radionicama, na gradilištima. Većinom su to pomoćna zanimanja, ali tražili su se na primjer i poznavatelji arapskog jezika zbog širenja poslovanja na arapsko tržište. Sretni smo što možemo posredovati u tom procesu. Trudimo se iskoristiti i institucionalne mogućnosti, kao što su mjere Zavoda za zapošljavanje. Interes poslodavaca raste, iako treba reći da je u Hrvatskoj od 2006. do danas samo 699 osoba dobilo azil, od čega ih je ranijih godina 100-150 otišlo, a da ih je triput više u Hrvatskoj, svi bi se zaposlili. Jednostavno, nemamo toliko ljudi koliko ih poslodavcima treba.”
Inicijativa za podršku izbjeglicama Dobrodošli! upriličila je proteklog tjedna ‘noćnu akciju protiv policijskog nasilja nad izbjeglicama’, projicirajući na Cvjetnom trgu i Glavnom kolodvoru u Zagrebu svjedočanstva izbjeglih ljudi o ‘sistemskom nasilju i progonu već ionako deprivilegiranih ljudi’. Kako se, iz vašeg iskustva na terenu, to nasilje očituje?
“Treba za početak napomenuti da je logično to što nitko bez ispravnih dokumenata ne može prelaziti granice u suvremenim demokratskim zemljama. Neke inicijative i udruge sasvim legitimno zagovaraju viziju svijeta bez granica, no zakone u Hrvatskoj svi trebaju poštivati, kako mi tako i migranti. Ne vidimo problem u tome što im se ne dopušta prijelaz preko granice, kao što se ni nama ne dopušta ulazak u BiH bez dokumenata. Problem je u eventualnom nezakonitom postupanju policije prema tim ljudima: puno migranata tvrdi da je policija primjenjivala silu bez potrebe, da im se uništavaju mobiteli, baterije i SIM kartice i da im se oduzima novac. Ne vjerujem da je to tako u punom opsegu njihovih tvrdnji, ali vjerujem da toga ima jer previše ljudi svjedoči o policijskom nasilju. Čudno je da MUP već godinu dana negira sve optužbe u tom smislu. U jednom trenutku je sindikat MUP-a rekao da se provode interne istražne radnje, ali nikad nismo čuli rezultate, niti za jedan slučaj. Ukoliko se nasilje ne sankcionira, onda se ono zapravo prešutno legitimira.”
Treba li Hrvatska podržati tzv. Marakeški sporazum?
“U tom sporazumu nema ništa sporno. On započinje vrlo širokim UN-ovim principima budućeg globalnog načina rješavanja pitanja regularnih migracija u svijetu, a jedan od temeljnih principa je suverenost svake države da se suoči s tim pitanjem na način na koji to želi. Cijela ideja tog sporazuma jest suočiti se s aktualnim pitanjem migracija, s obzirom na to da je temeljni dokument za pitanja izbjeglica u svijetu i danas UN-ova konvencija iz 1951. godine. Dakle kontekst se jako promijenio, postoje različiti tipovi migracija koje bi trebalo različito rješavati, a ovo je dokument koji bi mogao poslužiti kao temeljni princip budućim odgovorima na takva pitanja. Zato treba inzistirati na tome da svatko onaj tko se protivi prihvaćanju tog sporazuma točno ukaže na elemente koji su njemu ili njoj neprihvatljivi. Ako retorika ostane na generalnoj razini, to samo znači da nastavljamo s manipulacijama i poluinformacijama.”
Predsjednica kaže da se ne povodi za državama koje odustaju od tog sporazuma, nego za ‘interesima RH’. Što je, po vama, interes Hrvatske kad su u pitanju izbjeglice i migranti?
“Ne znam, treba pitati predsjednicu na što točno misli, ukazujući na ono što je u tom sporazumu navodno kontradiktorno i suprotno interesu RH, jer je upravo to njezina zadaća i odgovornost. Osobno, ne vidim gdje je tu kontradikcija. Dakako, interes Hrvatske zadaća je svih nas, pa i osoba koje su dobile azil u Hrvatskoj. Oni su Hrvatsku zavoljeli, doprinose društvu i brinu se za dobrobit svoje nove domovine.”
Je li vam shvatljiva bojazan da bi Marakeški sporazum mogao dovesti do brisanja razlika između izbjeglica i ekonomskih migranata?
“Većina onih koji komentiraju migracije nisu upoznati s distinkcijama između tih pojmova. U pravnom sustavu RH trenutno ne postoji pojam izbjeglica. Postoji tražitelj međunarodne zaštite i osoba koja je dobila međunarodnu zaštitu, i to tri vrste: privremena zaštita, azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom. Pojmom izbjeglica uvelike se manipulira, a migrant je vrlo širok pojam jer su to i turisti koji dolaze ljeti u Hrvatsku, i oni koji poslovno putuju iz Zagreba u Osijek, i Ukrajinci koji su ušli u Hrvatsku u sklopu kvote stranih radnika, i osobe koje su na ilegalan način ušle u RH, i tražitelji azila – sve su to migranti. Neki od njih su ekonomski migranti, poput Hrvata koji su otišli raditi u Irsku i Njemačku, kao i Sirijaca ili Pakistanaca koji žele raditi u Hrvatskoj. Pitajte poduzetnike u Hrvatskoj i ostalim zemljama EU-a. Vjerujem da je njima ekonomska migracija pozitivan pojam i oni će reći da treba pojednostaviti procedure kako bi ti ljudi, ako imaju znanje, vještine i želje raditi, došli u što većem broju”, rekao je Barun za tportal.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
