U Pressingu N1 televizije gostovao je Domagoj Jakopović Ribafish, urednik portala Gastro.hr, profesor geografije, svjetski putnik i ljubitelj piva i vina.
Ribafish je Petru Štefaniću otkrio kako je završio geografiju i gdje je sve predavao.
“Nakon dužeg studiranja uspio sam iz treće upisati geografiju i tamo sam se našao. Roditelji su bili profesori geografije. Bilo je izvrsno, ali bilo je teško naći stalni posao. Zamjene, kad se netko razboli, padne niz štenge, jednom sam odradio trudnoću na Rabu. Bilo je to krajem devedesetih, početkom dvijetisućitih”.
Rekao je da će se jednog dana, kada se besramno obogati, vratiti u školu i “klincima objasniti kako voliti ovaj planet, voliti muziku, jesti i piti”.
Kao bivši profesor u školi, osvrnuo se i na bitku svojih nekadašnjih kolega za veće plaće.
“Ja sam dosta oštar što se toga tiče, ja bih većinu toga, zapravo cijelu državu, okrenuo kao prljavu čarapu naopako. Sve u državi od vrha prema dolje, kvaliteta profesora, sve je to palo. Posao se dobija preko veze, na kraju se sve lomi preko učenika, nije lako profesorima. Najteže je kvalitetnim profesorima. Ja stojim iza toga, pročitao sam knjige proputovao 62 zemlje, nije lako biti profesor, kvalitetan kadar je ugrožen”, poručio je.
Iako su ga u medijima nazvali “gastroseksualcem”, Ribafish je poručio: “Više sam gastro, manje seksualac”.
Iako je poznat kao ljubitelj piva, nakon srednje škole upisao je vinarstvo: “Upisao sam novinarstvo i vinarstvo, izabrao sam na kraju vinarstvo, divim se svima koji završe taj fakultet. Ima jako puno kemije i matematike. Zapeo sam na kraju na matematici”.
“Kad sam bio mladi panker pili su se bambusi, ta vina do deset kuna. Kako su nam starci kupili komandosice, ostalo nam je 20 HRD-a. Nas četvorica smo kupili dvije litre Golubice za deset kuna i nismo uspjeli popit’. S vremenom naučiš da je bolje piti kvalitetnije. S vremenom sam prešao na pivo”, rekao je Ribafish dodavši da je završio i tečaj za vinskog sommeliera.
Iako je proputovao 62 zemlje, nikada nije bio u Južnoj Americi.
“Pivo je tamo dosta zapostavljeno, vina ima cijelo čudo. Više me zanima argentinska govedina koju mi jedemo s dvije godine zakašnjenja, kad dođe brodovima do hrvatske (smijeh). Želim ići u Manaus zbog Mister Noa”, rekao je.
Nije mogao izdvojiti najbolju deliciju koju je probao na putovanjima.
“Počeo sam imati novac za plaćanje tih delicija prije par godina, a putovao sam dok nisam imao novaca. U Japanu sam jeo mesni doručak i probao dva sushija. Što se tiče zemlje, presretan sam što sam tu gdje jesam. Ima Srednje Europe, Mediterana i Balkana. Najdraža mi je makedonska i bugarska kuhinja, ima puno kvalitetnog mesa i povrća… Bitno je kako netko doživljava hranu. Jeo sam užase na kvalitetnim mjestima, jeo sam divne stvari u ćumezu”, rekao je Jakopović, dodavši: “Znam doći negdje gdje platiš tisuću kuna nešto i shvatiš da ima nekakva greška. Čim platiš toliko, očekuješ da je sve savršeno”.
Od “klasičnih stvari” najviše voli janjetinu.
“Imam sreće da sam ambasador kluba ljubitelja janjetine. Imamo tematske večere jednom mjesečno. Četvrto jelo je obavezno janje s roštilja. Gdje god odem na svijetu volim probati janje jer je najprisutnija hrana. Svinja se ne jede u pola svijeta. Nema do naše domaće janjetine na ražnju”, poručio je.
Osvrnuo se na gastro trendove u Zagrebu. “Bio je wok, pa tanke pizze, burgeri pa su se očekivala rebarca i pulled pork. Nitko ne može pobijediti taj burger. Jedini koji rade taj pravi američki burger, to nama ne paše, jer se raspada. Mi se sjećamo da je hamburger bila pljeskavica. Danas nam više paše to”.
Osvrnuo se na jedno od omiljenih jela na Balkanu – bureku i riješio dilemu je li jedini burek onaj s mesom.
“Burek je pita, pita može biti s eurokremom. Svaka čast ljudima u BiH koji su to preuzeli za nacionalno jelo i tamo burek treba biti samo burek s mesom”, rekao je Jakopović i dodao da u ostalim zemljama burek može biti sa svim.
Uskoro VIDEO.
N1 pratite putem aplikacija zaAndroid | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mrežaTwitter | Facebook | Instagram
