Zloupotrebljavaju li se propisi kako bi se postupci odugovlačili i rušili? Je li se trebao dogoditi slučaj Daruvarac? Kako ubrzati suđenja i spriječiti zamagljivanje biti kaznenog djela iskorištavanjem rupa u proceduri...

Vedrana Šimundža-Nikolić, pomoćnica ministra pravosuđa (Uprava za kazneno pravo) izjavila je za Otvoreno HTV-a kako nije lako pogledati prilog o pretučenoj djevojci i ostati bez ikakve emocije.

– Ali mi moramo shvatiti, kada razgovaramo o Zakonu o kaznenom postupku kao temeljnom zakonu kojim se reguliraju prava i načini postupanja tijela u kaznenom postupku, da onda ne smijemo pred sobom imati jedan jedini slučaj niti smijemo mijenjati odredbe toga zakona gledajući pojedinačne slučajeve. Naravno da Ministarstvo pravosuđa u ime države kao resorno tijelo mora osigurati pravni zakonodavni okvir svima onima koji koriste Zakon o kaznenom postupku i napraviti ga takvim da što učinkovitije, ali i pravičnije završimo bilo koji kazneni postupak. Mi moramo znati da je to jedini temeljni zakon koji praktički osigurava da nitko nevin ne bude osuđen, ali isto tako da je pravo države da utvrdi i proglasi nekoga počiniteljem kaznenog djela i da ga primjereno kazni. Na taj način naravno pružamo žrtvi satisfakciju, pojasnila je svoj stav.

Na pitanje jesu li slučajevi poput ovog zadarskog obeshrabrujući za sve one koji se nađu u ovakvoj situaciji, Šimundža-Nikolić kaže da je će hrvatsko pravosuđe učiniti sve da pokuša dovršiti postupak u zadanim rokovima i donese određenu presudu, ovisno kako se utvrdi činjenično stanje. Napominje i kako je u ovom slučaju “jedna izvanredna okolnost doprinijela tome da se promijenio sudac”.

Predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske i predstojnik Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Davor Derenčinović ocijenio je slučaj šokantnim.

– Činjenica jest da je tužitelj taj koji zapravo određuje kvalifikaciju djela, međutim sud nije uvijek vezan pravnom kvalifikacijom. Ne smije prekoračiti optužbu, ne smije prekoračiti činjenice. Ja se ograđujem s obzirom na to da nisam vidio spis predmeta, govorim isključivo na temelju onoga što sam pročitao u medijima i što sam vidio na portalima. Inače, jedno od najprjepornijih pitanja kaznenog prava je razgraničenje pokušaja ubojstva od nanošenja teške ili osobito teške tjelesne ozljede. Ali postoje neke smjernice, kriteriji, standardi koji su prihvaćeni u sudskoj praksi prema kojima se to može utvrditi. Primjerice intenzitet napada, trajanje napada, lokalitet odnosno lokacija ozljeda žrtve, vitalni organi – glava, meko tkivo, broj nanesenih udaraca, nesrazmjer fizičke snage…, kaže i dodaje kako je na temelju onoga što se da iščitati iz medija bilo prostora da se ide s kvalifikacijom osobito teške tjelesne ozljede.

Za nju nije propisana kazna od pet godina kao za tešku tjelesnu ozljedu, nego ona od osam, pa bi to na neki način, kazao je, omogućilo da istražni zatvor traje dulje, do godine dana.

– Neke od okolnosti ukazuju na to da je počinitelj mogao biti svjestan da je doveo život žrtve u opasnost, kaže Derenčinović.

U petak je rasprava odgođena zato što se branitelji optuženika nisu pojavili na njoj. Vojko Braut, izvršni tajnik SDP-a za pravna pitanja kaže da odvjetnici imaju predmete na različitim sudovima i može se dogoditi da imaju rasprave u isto vrijeme.

– Međutim, mislim da to nije poanta cijele ove priče. Mislim da je poanta da je ovaj slučaj koji je šokantan zapravo skrenuo pozornost na činjenicu koliko sudski postupci u Hrvatskoj traju. Mislim da bi trebalo biti normalno da jedan postupak ovakve složenosti, a nije jako složen s obzirom na dokaze koje smo vidjeli u samom prilogu, da postoji videosnimka, da traje dulje od šest mjeseci. U nekim drugim pravnim sustavima s kojima se možemo uspoređivati kazneni postupci traju između šest mjeseci i godine dana da se dovrše. Kod nas to nije slučaj, rekao je.

Za jednog vještog odvjetnika, što znači učiniti sve što je u interesu svoga klijenta i koliko je to širok pojam? Vrlo širok, odgovara odvjetnik Veljko Miljević.

– To znači da branitelj ima sva prava koja su u zakonu navedena, a prvenstveni interes branitelja je obrana njegovog branjenika. Ja sam pred nekih pet godina upravo na tu temu držao predavanje – o pravima branitelja u kaznenom postupku. Ona su prilično dobro izbalansirana u ovom ZKP-u, no sasvim je sigurno da ona ne mogu ići nauštrb žrtve. Ali mi smo kao jedno od najboljih stvari u ovom ZKP-u za koji se gotovo svi slažemo da je loš, upravo isticali reguliranje pojma žrtve. Svi su zaboravili da mi do ovog ZKP-a nikada, ni u jednom ZKP-u, uopće pojam žrtve nismo imali. Prava žrtava su vrlo široko i vrlo dobro regulirana. Prava žrtve su zaista dobro određena i sustavno obrađena, izjavio je.

Na pitanje dolazi li u postupcima do zlouporabe procesnih prava da bi se odugovlačio postupak, doc. dr. sc. Marin Mrčela, zamjenik predsjednika Vrhovnog suda RH, odgovara: “Naravno da dolazi”.

– Ali moram nešto reći u vezi trajanja postupka. Trajanje postupka je najveći problem u hrvatskom pravosuđu. I ovo nije postupak koji to dokazuje, naprotiv. U ovom postupku je spis bio na sudu 4 i pol mjeseca. U 4 i pol mjeseca bilo je preko 30 procesnih radnji. I u tom je spis dva puta odlazio sa suda. Prema tome, ovdje se sudu ne može ništa prigovoriti. ovdje je sud radio po zakonu i samo onako kako piše u zakonu i sutkinja nije imala nikakvu drukčiju mogućnost nego raditi po zakon, rekao je dodavši da se u zakonu mogu napraviti poboljšanja što se tiče procesnih ovlaštenja.