Interes javnosti oko ostavke Mate Radeljića, savjetnika predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, ne jenjava, a što se točno dogodilo između SOA-inog agenta Davora Franića i Mate Radeljića u jednoj slastičarni, tek će se utvrditi.

Podsjetimo, Mate Radeljić poslao je priopćenje s bombastičnom tvrdnjom da mu je vijest o razrješenju priopćio djelatnik SOA-e uz prijetnju da je u opasnosti “bude li radio probleme” nakon smjene. Potom se o slučaju oglasila SOA utvrdivši da je “jedna od zadaća Sigurnosno obavještajne agencije i zaštita sigurnosti državnih tijela te protuobavještajna zaštita najviših institucija Republike Hrvatske”. Iz Ureda predsjednice, pak, poručili su kako “najoštrije odbacuje zlonamjerne tvrdnje da je na bilo koga ikad vršen pritisak, bilo izravno ili neizravno, da podnese ostavku”.

A šef saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ranko Ostojić zatražio je očitovanje SOA-e i poručio da imamo ozbiljan problem oko sigurnosti naših građana.

Stručnjak za obavještajni sustav Đuro Lubura rekao je za RTL kako je dobro da se nadzorom utvrdi što se doista dogodilo jer sad kruže poluinformacije.

“SOA-u nadzire i saborski Odbor, Vijeće za građanski nadzor, ali i Vijeće za nacionalnu sigurnost koje je jedino ovlašteno provjeriti je li nešto rađeno u skladu s pravilima. Osobno mislim da će se prilično lako utvrditi što se tu dogodilo, osim detalja razgovora. Tu će ostati na riječima gospodina Radeljića i Franića i trebat će i službe i javnost procijeniti tko je tu vjerodostojniji”, rekao je Lubura dodajući kako mu smeta što “gospodin Radeljić nije na vrijeme rekao o čemu se radilo ako je 5. prosinca obavljen razgovor”, odnosno “zašto je čekao da bude smijenjen i tek onda izašao s tim informacijama”.

Komentirajući civilni nadzor nad sigurnosnim službama, Luburić je rekao da je to “na neki, način trn u oku onima koji ne žele biti kontrolirani”. Pojasnio je i kako je “nadzor nad obavještajnim sustavom uvijek bio puno bolji nego nadzor nad policijskim sustavom koji dan-danas nije uspostavljen kako treba”.

Na pitanje ako se pokaže da su Radeljićeve tvrdnje istinite, je li to zlouporaba sigurnosnog sustava, Lubura je odgovorio da to nužno nije tako.

“Meni je jedan detalj, koji je nemoguće opravdati, upao u oko, a to je priča da mu je djelatnik SOA-e prijetio da će ga pregaziti autom. I tu treba biti vrlo oprezan i utvrditi u kojem se kontekstu to izgovorilo. Međutim, činjenica je da je SOA ovlaštena i dužna štititi klasificirane informacije, spriječiti da neki dužnosnik ili bivši dužnosnik oda te informacije te su dužni spriječiti bilo kakvu aktivnost koja narušava ustavni poredak i sprječava institucije RH da normalno rade. A Radeljićevi postupci govore da je SOA, ako je do tog razgovora i došlo, možda bila u pravu”, rekao je Lubura.

A na pitanje mogu li sadašnji radnici SOA-e znati što su radili njihovi prethodnici, Lubura je odgovorio potvrdno.

“Već dosta godina ne može SOA samostalno inicirati, odnosno realizirati tajni nadzor telefonskih razgovora, to je jako važno, to se obavlja preko operativno-tehničkog centra i to nije moguće napraviti bez da ostane hrpa tragova. Dakle, da, sadašnji djelatnici, ne svi, ali oni koji su za to ovlašteni, mogu vidjeti što su radili njihovi prethodnici u prošlom, pretprošlom mandatu. SOA ima dobru arhivu”, zaključio je Lubura.

Lesinger: “Meni je logično da je SOA s njim porazgovarala”

Aferu je komentirala za RTL i bivša glasnogovornica SOA-e Gordana Lesinger, koja je na tom mjestu bila od 2006. do 2010. godine. Rekla je kako službe daju svoje mišljenje kod zapošljavanja i imenovanja državnih dužnosnika.

“Jednako tako i kad vi odlazite iz tog sustava, pogotovo ako ste korisnik SOA-inih informacija, što gospodin Radeljić kao savjetnik jest bio, meni je logično da je SOA s njim porazgovarala na način da mu kaže na koji način baratati s tim informacijama, pogotovo kad više nije korisnik tih informacija jer su te informacije bile klasificirane, pa čak i državnim tajnama. Je li u tom slučaju to bilo tako ili nije, ja to ne znam”, komentirala je Lesinger.

Lesinger: “Sigurnosno-obavještajni aparat je postao moneta za potkusurivanje”

“Sigurnosno-obavještajni aparat je postao moneta za potkusurivanje možda jedno 5-6 godina nakon što sam ja otišla iz sigurnosnog sustava, što nikako nije dobro za državu. I ja bih voljela da i političari i stranke shvate da mi bez te službe ne možemo i da ona nikako nije nešto s čime se treba politički obračunavati”, smatra Lesinger.