Makarski gimnazijalaci su zbog nemogućih uvjeta u kojima se školuju poslali pismo ministru obrazovanja Vedranu Mornaru, javlja Makarska post. Pismo prenosimo u cijelosti.

Poštovani ministre Mornar,

Drago nam je da na vrhu Ministarstva obrazovanja napokon vidimo osobu kojoj je uistinu stalo do našega obrazovanja, ali i promjene našega arhaičnog sustava obrazovanja.

Nažalost, mislimo da Vam pogled ne seže dalje od Zagreba budući da smo mi u ostalim krajevima Lijepe naše kao i uvijek zakinuti. Prema Ustavu RH svima bi nam trebali biti jednaki uvjeti obrazovanja, međutim, ako pogledate priložene fotografije, biti će Vam jasno da tome nije tako. Ovako izgleda kišni dan u našem gimnazijskom razredu na jugu Hrvatske, u lijepoj turističkoj Makarskoj, a buru da ne spominjemo.

Dok vi govorite o informatizaciji, prijemnim ispitima i vrednovanju znanja, nama nedostaju parketi, prozori i zidovi. Dok Vi govorite o inflaciji odlikaša moramo Vam reći da mi odlikaši uistinu, pa čak niti u startu nismo jednaki. Ipak, dovoljno smo naučili da znamo da voda u štekeru ne sluti na dobro!!

Grad troši milijune na fešte… a mi bez zidova

Iako smo gimnazijski razred, laboratorij iz kemije ili fizike nikada nismo niti vidjeli, kompjutere dijelimo, a sutra bi se za upis na fakultet trebali natjecati s djecom iz MIOC-a ili V. Gimnazije, kako?

Politika nas uopće ne zanima, a čini se da niti mi ne zanimamo nju! Na vlasti u Županiji je HDZ, a u gradu SDP, a mi smo i jednima, i drugima potpuno nebitni. Grad troši milijune na Gastro sajmove, Ribarske večeri, glazbenike lakih nota, žičare…mi bez zidova.

Županije (iako su gotovo sve u minusu) troše na domjenke, vlastite fotelje….mi bez prozora i klima.

Država troši na Udruge, Agencije za vrednovanje svega i svačega… mi bez kompjutera.
Zar ne bi bilo bolje od svakogodišnjeg mijenjanja udžbenika, uvjeta upisa, prijemnih ispita, Vanjskih agencija i ostalog, mijenjati zakone kojima će nama biti bolje? Možda ne znamo puno o ekonomiji, ali zašto se zakonom ne propiše koliki postotak dobiti jedan grad mora uložiti u obrazovanje?

Mislimo da niti jedan učenik ne bi ulagao u službene ručkove, fotelje, direktore, njihove pomoćnike i savjetnike. Ulagali bi u stipendije, obnovu škola, informatizaciju, topli obrok za sve.

Gdje odlazi sav novac?

Ukoliko gradovi, općine i županije to ne bi mogli ispoštovati tada se i ne bi mogli nazivati gradom, odnosno županijom, i bili bi pod direktnom upravom države (eto uštede!). Zar nije apsurd da jedan turistički grad kao što je Makarska ima ovakvu srednju školu, nema osnovnu opremu, a o sportskoj dvorani da ne govorimo? Voljeli bi znati gdje odu sve te turističke boravišne pristojbe i porezi! Možda opet za proslavu neke obljetnice, spomenik ili renoviranje groblja (poštujemo pokojne, ali zar mladi nisu prioritet?). Zamislite, grade žičaru, a srednja škola izgleda ovako!!!
Ista je situacija kako na lokalnoj, tako i na državnoj razini, službeni automobili, uredi s kupaonicama, stolovi iz Skandinavije, a sve to od plaća naših roditelja. Žalosno….

Dakle, ministre Mornar, s dužnim poštovanjem, obavještavamo Vas da Vam vjerujemo. Vi budite naš predstavnik, odvjetnik. Vjerujte da imamo znanja i da nam ne treba tisuću i jedna provjera, jer se pravi znanstvenici trudom uvijek istaknu, ali nam trebaju svima jednake osnove, svima jednake škole, topli obroci. Ukoliko država to ne može ispoštovati, onda nam niti ona ne treba i idemo u neku drugu pronaći zidove, parkete, prozore, laboratorije i obrazovanje.

S poštovanjem,
Gimnazijalci Srednje škole fra Andrije Kačića Miošića, Makarska