Hrvatska je izabrala loše aspekte ortačkog kapitalizma, a one dobre, koje je dijelom imala u bližoj ili daljnjoj prošlosti, zaboravila je, rekao je u utorak nezavisni istraživač Domagoj Račić na predavanju u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.

Hrvatski kapitalizam možemo zvati rentijerskim, jer se njegov dominantan oblik zasniva na crpljenju resursa, a ne na znanju, tehnologiji i riziku, ocijenio je Račić.

On je napomenuo da pri tome zanemaruje sliku poduzetnika kao junaka koji odlazi u novi svijet i stvara nešto novo, koju stvaraju mediji, a radi se o klincima koji su prodali neki komad software-a pa ih smatraju milijunašima.

Ono što potencijalno nudi iskorak iz dominantnog modela crpljenju resursa su jednim dijelom tvrtke koje ipak uspijevaju odgovoriti na dio tehnoloških izazova, iako u kontekstu globalnih tokova mogu izgledati “retro”, rekao je i naveo kao primjer međimursku tvrtku “Tehnix” koja se bavi strojevima i opremom za zaštitu okoliša i “HS produkt”, tvrtku za proizvodnju pištolja iz Karlovca. Ona ne proizvodi nešto osobito društveno poželjno, ali na visokoj tehnologiji zapošljava više od dvije tisuće ljudi, kazao je Račić.

U Hrvatskoj – karipska ekonomija: Nezadovoljni konobari na obali, nezadovoljni seljaci u unutrašnjosti

Istaknuo je da se na turizam danas gleda kao na ‘zlatnu koku’, a da se radi o obliku položajnog rentijerstva u kojem se nadogradnjom kulturnih i zabavnih sadržaja “na ono što nam je Bogom dano” “stvorila transformacija života i rada u ‘disneyland’ starih gradskih jezgara na mnogi područjima naše obale”.

Radi se o upitnoj održivosti koja se odvija kroz “isisavanje ljudske supstance s kontinenta u besperspektivnosti koja vlada tamo” i “limitiranih prilika koje proizlaze iz ne pretjerano sofisticiranih poslovnih ideja”, rekao je i podsjetio na izjavu ekonomista Branka Horvata (1928-2003) da će se Hrvatska pretvoriti u “karipsku ekonomiju”, u kojoj će na obali biti nezadovoljni konobari, unutrašnjosti nezadovoljni seljaci, a između ništa.

Ortački kapitalizam je su svojim različitim formama prisutan svugdje. Veze političke i poslovne elite postoje u svim oblicima tržišne ekonomije, no u različitim oblicima i stupnjevima. Uz ortački kapitalizam nisu vezani samo negativni primjeri. Razvojna država u slučaju ‘azijskih tigrova’ neodvojiva je od ortačkog kapitalizma, kazao je Račić.

Dok je u nerazvijenim gospodarstvima ortaštvo supstitut institucijama, u razvijenim je komplementarno zakonitoj ekonomiji, ali iz njega nema zajamčenog linearnog kretanja prema liberalnoj demokraciji, kazao je Račić.

Mnoge pojave u hrvatskom razvoju i tranziciji povezane su ortačkim kapitalizmom, i obično se smatra da je to mutirani, loš oblik nekog pravog kapitalizma. Ortački kapitalizam u Hrvatskoj nije donio samo “Agrokor” kroz problematičnu privatizaciju i privilegiran položaj poduzeća povezanih s nacionalnom ili lokalnom vlasti, nego su mnogi primjeri uspješnih tvrtki koje su privatizirali bivši socijalistički direktori i radnici također povezani s “ortačkim” modelom, kazao je.

Ključno je da pojedini akteri uživaju pogodnosti na temelju veza, a negativni učinci su da je država majka malobrojnima, a maćeha ostalima; da postoji razmjena usluga između političke elite i poslovnih aktera; da oni imaju pristup financiranju, javnoj nabavi i sudstvu, te da te procese prati prisvajanje imovine i korupcija.

Hrvatskoj se događa povratak u neliberalnu demokraciju

Devedesetih smo mislili da je napredak spor, ali da je kumulativan, ali vidimo da nam se događa povratak u tu neliberalnu demokraciju koju smo mislili da smo ostavili, i u Hrvatskoj kao i u mnogim zemlja istočne Europe, kazao je Račić i dodao da nastanak neliberalnih demokracija s neliberalnim oblikom kapitalizma povezuje postojanje ortaštva.

Ono što u Hrvatskoj nedostaje jest razvojna država, povjerenje između znanstvenog i poslovnog sektora, kao i mnoge druge okolnosti koje u kvalitetnijim i razvijenim društvima uzimamo ‘zdravo za gotovo’, zaključio je Račić.

Ako smatramo da država treba biti aktivna u ekonomiji, treba utvrditi na koji je to način moguće i potrebno te s kojim mehanizmima, kazao je Račić i zauzeo se za istraživanja koja bi dala odgovore na pitanja kako se transformiraju elite, tvrtke, tržišta, režimi upravljanja i javne politike.

Također, on je istaknuo potrebu istraživanja kontinuiteta i diskontinuiteta između kasnog socijalizma i tranzicijskog ili ortačkog kapitalizma u Hrvatskoj, te podržao istraživanja posebnih studija slučaja poput nedavno objavljene knjige Sanje Puljar D’Alessio “Mi gradimo brod, a brod gradi nas: etnografija organizacije brodogradilišta ‘3. maj'”.