Split ima 1520 siromašnih koji primaju zajamčenu minimalnu naknadu, a pridoda li se tu još 1200 građana s invalidninama i 2849 primatelja doplatka za pomoć i njegu, broj financijski najugroženijih Splićana penje se na preko pet i pol tisuća, no veliki je i broj onih koji za pomoć ne zadovoljavaju zakonske kriterije što brojku čini daleko većom.
U splitskom Centru za socijalnu skrb tvrde kako se slika obitelji koje traže socijalnu pomoć s vremenom promijenila. Nekada su to bili umirovljenici i radnici s niskim mirovinama i plaćama, a sada su to ljudi koji ostaju bez posla – mladi, stari, intelektualci…
Socijalni radnici kažu da je ugroženih sve više. Nesigurnost je postala opći društveni problem pa više nema klasičnih siromašnih obitelji i svatko se može naći u problemu.
“Stručni radnici u svakodnevnom poslu imaju složen zadatak jer su očekivanja ljudi kojima je potrebna pomoć velika, a njihove su odluke ograničene zakonskim okvirima. Učestalo pronalazimo načine kako pomoći sugrađanima u nevolji umrežavanjem s lokalnom upravom i samoupravom, udrugama, institucijama i eventualnim donatorima. Odlično surađujemo s Caritasom Splitsko-dalmatinske nadbiskupije. Osoba ili obitelj može ostvariti pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ako je bez prihoda i nekretnina osim one u kojoj stalno živi te ne smije imati pokretnine i ušteđevinu. Nažalost, stariji automobil, a nekada i druga imovina može biti teret za ostvarenje ovog prava”, kaže ravnateljica Centra za socijalnu skrb Tatjana Vukman.
PROČITAJTE JOŠ
Dodaje kako visina naknade za život pojedinca od 800 kuna ili za obitelj koja može maksimalno doseći 3000 kuna, ne može zadovoljiti njihove mjesečne potrebe. Ako neki od njih uz to nemaju riješeno stambeno pitanje situacija je još teža. Tim građanima lokalna zajednica osigurava prehranu u pučkoj kuhinji i dijelom sudjeluje u troškovima stanovanja, poput struje, ogrjeva, vode.
“U Hrvatskoj je siromaštvo definitivno u porastu. Naših 1520 ljudi je u nezamislivo teškoj situaciji. Zaista imamo ogroman broj građana na rubu egzistencije. Moram priznati kako ove godine imamo 100 tražitelja pomoći nego prošle godine. Priče tih ljudi su tužne, a neki žive u neizdrživim uvjetima”, otkriva Vukman dodajući da pokušavaju izaći iz zakonskih okvira i na određeni način biti humanitarci.
Otkrila je da provode projekt “Svi zajedno” kojeg financiraju grad i županija, ali i vanjski partneri, razna društva, klubovi, škole u kojem se mladi iz siromašnih obitelji uključuju u razne aktivnosti koje im zbog teške financijske situacije inače ne bi bile dostupne.
Nedavno je za četvero djece omogućeno školovanje u privatnoj gimnaziji, a otvara se i mogućnost studiranja u inozemstvu.
U Centru za socijalnu skrb drže kako djeca i mladi moraju imati izbor te da im društvo to treba omogućiti, ako njihove obitelji ne mogu. U pripremi je i info pult, a na web stranicama Centra će biti objavljen popis svih pružatelja usluga.
Vukman napominje da su za ovu godinu napravili plan aktivnosti za bolju međuresornu suradnju u školstvu, zdravstvu i pravosuđu te upozorava da su im najveći problem ovisnost te djeca i odrasli s ugroženim psihičkim zdravljem.
