Nekoliko dana uoči izbora za Europski parlament kampanja se i u Hrvatskoj ipak zahuktala. Najzaslužniji za to je SDSS koji je svojom provokativnom kampanjom zainteresirao javnost i izazvao brojne polemike.
Milorad Pupovac dao je intervju Večernjem listu u kojem je prokomentirao kampanju za europske izbore, kao i kako je došlo do angažmana Miroslava Ćire Blaževića u predizbornom spotu.
Mnogi smatraju da SDSS ima najbolju kampanju za europske izbore. Tko vam ju je osmislio?
Naš kolektiv, u kojem sam i ja. Uz to se koristimo uslugama dizajnerskog studija Parabeuro za likovnu i dizajnersku stranu kampanje. Kampanja se osmišljava u hodu i ovisno o tome kako se napravi prvi korak, pravi se drugi korak. Ono što smo znali od početka jest to da s kampanjom želimo postići dva cilja. Prvi je da kampanja donese neku vrstu oslobođenja od grča i među biračima na koje mi računamo ali i na cijelo društvo. Kampanja ima za cilj da se ljude oslobodi od strahova i predrasuda. Posebno od mržnje prema Srbima i svima koji su neka vrsta manjine. Drugi je cilj da dobijemo toliko glasova da možemo računati na jedan mandat u EU parlamentu. To da SDSS dobije jedan mandat u EU parlamentu bilo bi veliko postignuće za samu stranku, za srpsku zajednicu u Hrvatskoj, ali i veliko postignuće za Hrvatsku. Jer za Hrvatsku, kao zemlju koja će početkom sljedeće godine predsjedati Europskim vijećem i biti domaćin mnogim europskim sastancima i vodećim europskim tijelima, to bi značilo mnogo, da se u Hrvatskoj stvaraju pretpostavke za toleranciju i da se iznova afirmiraju pozitivni odnosi prema manjinama.
Vaše plakate šaraju diljem Hrvatske, jeste li to očekivali?
S obzirom na to da je ovo prvi put da SDSS sudjeluje u kampanji ove vrste i da su njegove poruke vidljive na način na koji su vidljive u velikim hrvatskim gradovima, od Pule, preko Rijeke, Karlovca, Zadra, Šibenika, Splita, Siska, Zagreba, Osijeka, Vukovara…, očekivali smo da će biti “intervencija” na plakatima, kao što ih bude i na plakatima drugih stranaka. No nismo očekivali da će naši plakati biti tako sustavno uništavani. Nismo očekivali da će biti tolikoga izljeva netolerancije prema pet ćiriličnih slova, niti smo očekivali da će biti toliko direktne i otvorene mržnje i pozivanja na nasilje kao što je to bilo na nekim plakatima. No, ono što smo htjeli, to je da se ljudi pokrenu, a to smo i postigli. Međutim, nismo očekivali da se društvo podijeli na one koji su mrzitelji i na one koji se pitaju pa dokle to i za čiju korist. A to se događa.
Nije li sam natpis, dio na latinici, a dio na ćirilici, “Biti Srbin u Hrvatskoj” provokativan i što ste njime htjeli postići?
Više od pet godina vodi se sustavna antićirilična i antisrpska kampanja u Hrvatskoj. Nitko se u ozbiljnom smislu te riječi nije zapitao – zašto? Zašto se s takvom lakoćom prihvaća da je ćirilica “agresorsko” pismo, a ne pismo slavenske pismenosti? Zašto se s takvom lakoćom prelazi preko činjenice da su tvorci te slavenske pismenosti Ćiril i Metod, na prijedlog pape Ivana Pavla II, i samog Slavena, postali sveci zaštitnici Europe? I zašto se ne razmišlja o tome kako u takvim okolnostima biti Srbin u Hrvatskoj? Kako podučavati djecu da čitaju i pišu ćirilično pismo? Kako podučavati djecu da ne mrze druge ljude zato što koriste ćirilično pismo? Zato što su neki ljudi odlučili to pismo proglasiti agresorskim!? Ideje, politike i ljudske radnje mogu biti agresorske, ali pismo to ne može biti. Ni jedno, pa ni ćirilično. Pitanjem “Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj?” htjeli smo postići i to da se razbiju stereotipi i stereotipni odgovori koje ljudi u Hrvatskoj imaju, a to je da misle da znaju kako je to, da misle da znaju tko su Srbi, da imaju svoje odgovore bez razmišljanja kako je danas biti Srbin u Hrvatskoj. Hrvatska je pristala da dio njezinih građana bude u dobroj mjeri dehumaniziran, da živi u strahu i da nemaju slobodu izricanja toga što jesu, u izboru toga što bi mogli izabrati. To je bio cijeli smisao toga što smo htjeli postići ovom kampanjom.
Je li vam žao što ni premijer ni predsjednica nisu reagirali na šaranje po vašim plakatima? Jeste li s njima razgovarali o tome?
Nisam, ni s predsjednicom ni s premijerom. Nekima drugima više je zasmetalo naše pitanje “Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj?” nego poruke koje smo dobili nakon toga koje uključuju pozive na nasilje…
Odakle ideja da angažirate Ćiru Blaževića? I kako je Ćiro reagirao kad ste mu ponudili da glumi u vašem spotu?
Ideja o angažiranju Ćire Blaževića nastala je u našem kolektivu koji se sastaje svakih nekoliko dana i raspravlja o tome što je postignuto s kampanjom i što treba napraviti u sljedećoj fazi. Tako se došlo na ideju da je potrebno, kad već nismo uspjeli dobiti nekog od poznatih Hrvata na našoj listi, da angažiramo prominentne i ugledne Hrvate koji bi podržali našu listu. Ja sam predložio Ćiru, budući da sam znao da bi njegove riječi mnogo značile u Hrvatskoj. No nisam znao da će pristati od prve, ali pristao je. Na taj je način, po našem mišljenju, učinio mnogo za listu, a još više za hrvatsko društvo. Nisam vidio znakove iznenađenja kada smo ga pitali za to. On sve prati pa tako i našu kampanju i nismo mu morali ništa objašnjavati. Njegova je gesta potpuno iznadstranačka, i općeljudska i patriotska. U spotu, Ćiro je iskren pošiljatelj poruke koju u videu izgovara. Inače, ima tu još uglednih ljudi čije će poruke biti poslane. Da mi i ne pokažemo to što je Ćiro napravio, već samim time što je prihvatio učinio je mnogo. Samo s onim što je Ćiro izgovorio pojedinim medijima već je sve postignuto. S videom se može samo dodatno relaksirati i pojačati ono što je Ćiro napravio, pojačati simpatije i prema njemu, a i prema onome što on poručuje.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.