Profesor doktor znanosti Velimir Srića naš je ugledni profesor, redovito predaje na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kao gostujući profesor predaje i na prestižnim sveučilištima u SAD-u i u Kini, bio je posljednji ministar znanosti i tehnologije u vladi SR Hrvatske, posljednjoj pred pad komunizma. Prije nekoliko dana iščlanio se iz Sindikata znanosti nakon 30 godina članstva usred štrajka prosvjetara.

Na pitanje je li on tim postupkom postao štrajkolomac odgovara: “Ne bih se nikada htio vidjeti u ulozi štrajk brejkera, vidio sam ovaj štrajk kao povod principijelnog rješavanja problema u znanosti i obrazovanju, a sveo se u trakavicu koja se koncentrira oko sitnih materijalnih interesa iako znam da 6,11 posto nekome nije sitno danas nije bitno jel će se imati veću plaću ili je stanje u nekoj djelatnosti sređeno ili nije ima li perspektive i ima li iza svega vizije, pošto svega to ga nema to je bio povod mog protesnog izlaska iz sindikata.”

Štrajkašima zamjera manjak ambicija i želje da rade promjene. Zato masovni izlazak u ponedjeljak je po njemu vrsta pobjede principa pred sitnicama koje su u drugom planu.

“U Hrvatskoj nije teško izvući ljude na ulicu ako imate dobar razlog, a obrazovanje je dobar razlog. Zato je mene smetalo što se ta silna energija troši na tih 6,11 posto koji učiteljima znače par sto kuna iako nije ni to zanemarivo.”

Hrvatska ima ljude bolje od svojih političara

Srića upozorava da je trenutačna situacija takva da isti koeficijenti valoriziraju profesora koji radi dobro i svi njegovi učenici polože maturu i idu na natjecanja, a isti ima i profesor koji ubija u pojam učenike i studente i možda stvara više štete nego koristi. Treba nam meritokracija (dodjeljivanje uloga koje zahtjevaju društvenu odgovornost na temelju zasluga), ali prije svega nam treba generalna promjena stava u društvu prema obrazovanju i znanosti.

“Hrvatska ima ljude bolje od svojih političara i ljude u obrazovanju bolje od svojih sindikatlija i vodstva. I dokaz su da ako netko nešto pokrene iz krivih razloga masovna incijativa može usmjeriti na prave razloge, a pravi razlozi oko obrazovanja nisu sitni koeficijenti neko duboka kriza u kojoj se nalazi obrazovanje i društvo i zamor ljudi jer ne žive u pravom okruženju i rezultat toga je prosvjed”, smatra Srića.

Bio je na prosvjedima za obrazovnu reformu i osjećaj da se ne investira u djecu na pravi način je stalna muka. “Danas ljudi pate zbog problema u obrazovanju, ekonomiji, zbog korupcije, zbog osjećaja da žive u zemlji koja je uspavana ljepotica, a nema princa koji će je poljubiti i probuditi, već 30 godina čekamo da bude bolje i zato su protesti oblik vapaja”, kaže i dodaje kako mu se čini da političari to ne čuju pa navodi kao primjer da je obrazovnu reformu ugušila politika i sada je ona birokratizirana.

Kaže da su sindikati iznenađeni ponašanjem članstva koje ne želi produljenje agonije u sustavu kojeg maltretira politika.

Reforme rade državnici, a kod nas ih nema

“Reforme rade državnici, a državnici su oni koji gledaju na dugoročan interes države, a kod nas svi gledaju, pa i aktualni premijer, kako ostati na vlasti i dobiti izbore, a ne gledaju se dugoročni interesi države”, smatra Srića.

“Očekujem da će i učenici izaći, oni trpe danas u školama užasno komplicirane programe u kojima uče o razno raznim nepotrebnim stvarima, 90 posto onoga što nam obrazovni sustav daje većina ljudi nikada ne upotrijebi u životu, sustav je staromodan i zapušten i ne radi ono što bi trebao, ne izgrađuje samopouzdanje kod njih.

Moj sin je išao u školu u SAD-u i kojoj se uči puno manje činjenica i naučio je pitati i problematizirati, kada se vratio u Hrvatsku postao je problem jer bi profesori na kraju pitali uvijek je li svima jasno ili on opet ima pitanje”, opisao je.

Srića misli da se učenici i roditelji trebaju pobuniti i zbog manjka tehnologije u obrazovanju. Opisuje da on svojim studentima dopušta da koriste tehnologiju kada imaju ispit. “Većina traži da se memorira, što je besmisleno i kao da vam kažem ja te učim da kopaš, ali ti ne dam lopatu.”

Brine ga i što djeca nisu dobro odgajana danas, što su okrenuti materijalnom i raspravljaju o 1941. i 1945., a nemaju dalekozor da gledaju prema budućnosti.

Za Školu za život kaže da ne zna dovoljno da bi mogao meritorno tumačiti, ali mu se čini da ima viška birokracije, a manjak kreativnosti. “Od toga pate svi obrazovni sustavi u svijetu i umjesto da ih reforma od toga oslobodi ona je dodala birokraciju koja je najveći borac protiv kreativnosti i inovacija.”

Još jednom se osvrnuo na svoj izlazak iz sindikata i što im zamjera. “Kada se borite za princip i borite se ja bih dva, tri posto više mislim da je to pogrešno. Problem je i u  državi u kojoj sindikati djeluju samo u javnom sektoru, a imamo problem što proračunska Hrvatska dosta nekritično optrerećuje tržišnu Hrvatsku.

Moja teza je oduvijek bila i bit će da uspješni sustav ima dobru viziju, iz vizije proizlaze mjere, koeficijenti, sustav nagrađivanja. Ono što sindikalna inicijativa pogađa u srž to je loša pozicija znanosti i obrazovanja u društvu, ali se ne treba boriti traženjem sitnog uvećavanjem koeficijenta nego rećio da nas zanima dramatičan pomak i da država i premijer i svi shvate da jedan dolar uložen u znanost vraća deset dolara kroz deset godina i da je to najisplativije ulaganje.”

Prisjetio se kako su za vrijeme njegova mandata ministra znanosti krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća u četiri godine četiri puta povećali izdvajanja za znanost. “Svaki puta smo povećali izdvajanje za znanost uz prijetnju ostavke. Nismo bili politikanti, htjeli smo unaprijediti znanost, u te četiri godine Hrvatska je dobila ogromne investicije u znanost.

Izgradili smo Ekonomski fakultet, dogradili FER, izgradili PMG, pokrenuli internet, kupili super kompjutore, počeli slati ljude u svijet. Imali smo smo viziju, Hrvatska je imala sumamed i htjeli smo da cijeli svijet bude naša pozornica. Nisam jugonostalgičar, samo hoću reći da ako imate viziju možete vući korak po korak. Tada je bilo 524 znanstvene jedinice u Hrvatskoj, prepoznali smo kvalitetne i one su bile nagrađene, ako je netko bio sposoban, dobio je još.”

Vaučerizacija može otvoriti poštenije tržište

Nasuprot tome, opisao je aktualnu situaciju u kojoj imate profesora koji objavi 100 knjiga, uvodničar je na svjetskim konferencijama, propagira hrvtasku znanost, a s druge strane imate drugog koji ima šest članaka i obojica su profesori u stalnom zvanju i svi imaju isti koeficijent. “Taj koeficijent je besmislica ako nema korektivnog mehanizma”, smatra Srića.

“Ako imate politiku kadroviranja onda imate ljude koji su moji i koji nisu moji pa nagrađivanje ide na toj osnovi, to je rak rana koja je pojela Hrvatsku. Hrvatska je imala 1990. godine 101 općinu, danas imamo 540 i ne znam koliko gradova i jedinica lokalne samouprave da smirite lokalne šerife koji su stranački poslušnici koji moraju imati materijalni interes i onda cijela Hrvatska pati, druga je besmislica da ravnatelje u školi biraju po političkoj podobnosti, ne po sposobnosti”, rekao je.

Kada je riječ o visokom obrazovanju smatra da jedno od rješenja može biti otvaranje poštenijeg tržišta. Privatni sektor je previše osjetljiv na tržište pa koji put stavlja kvalitetu u drugi plan pa se kaže ideš tamo kupiti diplomu što nije uvijek sasvim pogrešno.

Postat ćemo Finska kada budemo imali finske političare

A javni sektor je monopoliziran i zatvorio se u sebe, nema konkurencije i zato mu pada kvalitata. Vaučerizacija bi otvorila tržište i pokazala što stvarno vrijedi i takav proces bi pokrenuo diverzifikaciju, pokazao tko je dobar, tko nije i razbio bi birokratsku poziciju monopola koju mnoge institucije imaju i oživio bi cijeli sustav, ali takve stvari se teško mogu raditi u Hrvatskoj jer su to državnički, a ne politički potezi i dok imamo ovakvu političku scenu nema reformi”, zaključio je.

Dodaje i da vizija da sve visokoškolske ustanove koncetriraju u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci nije stvar vizije neko političkog nadmetanja tipa ja hoću svoj univerzitet tu, ti ćeš tamo, ali da to nema veze s vizijama.

Na pitanje koliko godina moramo čekati da naša djeca dođu na razinu obrazovanja kao i djeca na zapadu Europe odgovara: “Naša djeca su super i to ću uvijek tvrditi, ne samo zbog genetskog potencijala kojeg Hrvatska ima i činjenica da smo bili raskrsnica Europje gdje su se miješali utjecaji Austro ugarske, Otomanskog carstva, Venecije, Italije i ostatka svijeta, naši roditelji također investiraju, zašto se ne štrajka zato štov u većini škola ako učenici hoće biti odlikaši idu na instrukcije?”, zapitao se.

Na pitanje kada ćemo postati Finska odgovara: “Kada budemo imali finske političare, moramo imati finsko poimanje društva, moramo maknuti korupciju i politiku podobnosti koja afirmira princip da u politici ostvaruješ višak ambicija, a manjak kvaliteta. Jednu od stvari koje sam zamjerio reformi je manjak idealizma i ovaj pokret je stavio idealizam u prvi plan, idemo mijenjati svijet, a ne koeficijente”, zaključio je i dodao da Hrvatska sigurno može puno bolje jer smo zemlja potencijala, ali da je glavni problem manjak vizije.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.