Doc. dr. sc. Marko Kutleša, pročelnik je Zavoda za intenzivnu medicinu i neuroinfektologiju Klinike za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević« u Zagrebu, voditelj tima koji se u aktualnoj epidemiji koronavirusa bori za život najteže oboljelih pacijenata.

Trenutno ih je u Klinici na respiratoru 15, uglavnom su stariji od 60 godina, a najmlađi pacijent ima 32 godine. Potporu respiratora dosad je, prema riječima doc. dr. Kutleše, trebao samo jedan pacijent koji je bio potpuno zdrav, dok ostali teški bolesnici imaju problem s debljinom, a neki od njih i astmom. O ulozi koju respiratori, osnovna oprema za liječenje teških oblika COVID-19, imaju u spašavanju pacijenata, u intervjuu za Novi list Kutleša kaže:

– Respirator je potreban kad pluća ne mogu više dostaviti dovoljno kisika u krv jer su ispunjena tekućinom i upalom. Onda respirator to uspijeva. Kisik koji mi dišemo je možda 21 posto, a na respirator se može staviti 100 posto, dakle, dišete sam kisik. Može se i povećati tlakove tako da se pluća otvore, što čovjek ne može postići sam svojim disanjem koje radi na principu negativnog tlaka.

Koliko bolesnika u prosjeku treba pomoć respiratora?

– Oko pet posto od ukupno oboljelih.

Koliko vaši pacijenti provedu na respiratoru?

– Najmanje 14 dana. S tim pacijentima treba biti strpljiv. Ako netko završi na aparatu za disanje, respiratoru, neće se brzo oporaviti. Često se čini da se pacijent može ekstubirati, ali treba biti vrlo oprezan, jer se pokazalo da je česta potreba za reintubacijom. Treba biti strpljiv, nikud se ne žuriti. Ako pacijent dobije visoku temperaturu i šok, ako mu padne tlak, definitivno treba razmišljati o tzv. citokinskoj oluji i dati terapiju u tom smjeru.

Citokinska oluja je pretjerana reakcija imunološkog sustava, u ovom slučaju na koronavirus. Može li se to stanje liječiti?

– Ima lijekova koji se mogu dati, a imamo i filtere koji se mogu staviti da se citokine izvadi iz krvi.

ECMO uređaj dosad ste koristili samo kod jednog pacijenta. Zapravo, rijetki oboljeli od koronavirusa dođu na taj uređaj. Jesu li to posebno teški slučajevi, ili je kriterij drugi?

– To su posebno teški slučajevi. Većina oboljelih se može pomoću respiratora dosta dobro oksigenirati. ECMO uređaje smo više koristili kod gripe koja je bila drukčija bolest, pluća su bila puno manje popustljiva, teško ih je bilo propuhivati.

Što znači da su pluća popustljiva?

– To bi značilo koliko su na neki način mekana, koliko se mogu gibati. U slučaju oboljelih od koronavirusa dosta su mekana, onda ih se može dosta dobro ventilirati respiratorom.

Koliko je važno da se čovjek na vrijeme javi liječniku kad osjeti kratkoću daha? Je li rano liječenje važno za ishod?

– Ova bolest nije takva da će vam se stanje pogoršati u roku od nekoliko sati. To je bolest koja polako urušava. Kad osjetite da više kašljete, da teže dišete, javite se liječniku.

Koliko osoba koje se hospitaliziraju s takvim simptomima treba potporu disanja?

– Nekih 15 posto treba ih potporu kisikom, a oko pet posto i respiratorom. Važno je reći i da 80 posto ostalih ne treba ni jedno ni drugo.

Cijeli intervju pročitajte OVDJE.