Tijekom pandemije, više od milijardu učenika diljem svijeta prešlo je naglo na online obrazovanje. Adaptacija na nove okolnosti za učenike, studente, nastavnike, učitelje, profesore i roditelje nešto je što proživljavaju zajedno. Različite zemlje koriste različite modele, a OECD i brojne druge međunarodne organizacije procjenjuju učinke i posljedice novonastale izvanredne situacije i njihov utjecaj na budućnost obrazovanja.
O ovoj temi za „Svijet u doba korone“ razgovaramo s finskim poduzetnikom Vesom Perälom osnivačem Claned grupe koja se bavi globalnim inovativnim rješenjima u digitalnom obrazovanju.
Preko noći cijeli svijet se našao u potpuno novoj situaciji i više od milijardu učenika i studenata diljem svijeta moralo se prebaciti na online obrazovanje. Godinama radite u tom području, kako sada iz ove perspektive gledate na to što se dogodilo?
Ovo je prije svega velika tragedija čovječanstva, ali ako hladno razmišljamo samo o ovom segmentu priče, dogodilo se to da je pandemija jače no išta drugo u suvremenoj povijesti, osvijestilo cijelu priču s digitalizacijom učenja. Dogodilo se to da škole, sveučilišta, poslovni subjekti, svoje tradicionalne modele podučavanja u razredu jednostavno moraju prebaciti na digitalne platforme diljem svijeta. Kao u puno drugih slučajeva, ako imate digitalnu platformu, ljudi se počinju transformirati, počinju unaprjeđivati stvari i to je ono što sada globalno promatramo u polju obrazovanja.
Finski model obrazovanja nešto je u što se uvijek ugledalo, jer je prema globalnim statistikama i inovacijama uvijek bio na svjetskom vrhu. Ono što se uvijek naglašavalo jest da su stup takozvanog finskog modela upravo učitelji i profesori. Na koji način se sada u ovakvom okruženju Finska nosi sa situacijom?
Ed-tech tvrtke ujedinile su se u besplatnu platformu za pomoć u učenju na daljinu. Finsko obrazovanje jest iznimno kvalitetno, robusno, rezultati su odlični. Kao što ste rekli, najvažnija karika u tome su učitelji, svi imaju najmanje magisterij iz područja obrazovanja i uvijek se jako brinulo o obrazovanju samih učitelja, postoji iznimno visoko poštovanje prema profesiji nastavnika. Ipak u Finskoj nije bilo online platforme za prelazak na digitalno obrazovanje. Uvijek se većina toga bazirala na tradicionalnom obrazovanju u razredima i mogu reći da se i mi borimo u ovom trenutku kao i sve ostale zemlje. No, možda je lakše jer postoji ta snažna osnova. Kada su škole zatvorene, imali smo veliku raspravu o tome kako ćemo sada to napraviti? Panika, puno različitih alata koje se upogonilo, pretjerane reakcije i učitelja i roditelja. I onda su se stvari u nekih dva tjedna normalizirale. I dalje to nije digitalno učenje na daljinu na najbolji način jer je fokusirano na alate i u stvari je neka vrsta nužnosti u ovoj situaciji. No, finski učitelji sada to vode prilično dobro, s obzirom na okolnosti.
OECD objavio je nekoliko studija na ovu temu u posljednje vrijeme u kojima tvrdi kako će učenje kod kuće promijeniti obrazovanje zauvijek. Mislite li da je tako?
Nije samo riječ o obrazovanju, nego i o modelima rada, dakle na neki način prolazimo kroz fazu fundamentalne promjene. Sada se samo priča o prelasku na digitalno, čak i neki moji klijenti stalno ponavljaju kako su to trebali napraviti jučer. Kada se sada krenulo u to i ako se napravi dobro, onda veliki dio stvari može ostati digitalnim i nema potrebe za vraćanje na staro. No ni učionice niti škole neće nestati jer takav koncept rada ne predstavlja samo učenje, nego i važno socijalno okruženje. To se neće mijenjati. Mislim da će više promjena možda biti u poslovnim okruženjima, što se tiče treninga i putovanja, jer kada tvrtke vide kako se puno sastanaka može odraditi digitalno i da netko ne mora putovati u London svaki tjedan kada to može odraditi Zoomom ili slično, sigurno će reducirati trošak putovanja. Slično i kod poslovnog učenja, jer kada se vidi da se digitalnim alatima to može odraditi bolje nego na nekim poslovnim treninzima prije krize, pogotovo kada imate precizne alate vrednovanja učenja. Opseg digitalnog učenja će se povećavati i rekao bih da će ga biti puno više nego prije krize.
Vaša tvrtka već godinama radi dizajn programa za učenje i pokušava s jedne strane obrazovanje učiniti i dostupnijim i na neki način personaliziranim, na koji način to radite?
Radimo na sveobuhvatnim rješenjima za učenje. Mi fundamentalno jesmo tehnološka kompanija, ali ključna stvar koju svima govorimo jest da tehnologije za učenje mogu puno pomoći i one su odlična stvar, no ako se samo implementira software, bez ključnog pedagoškog dijela, rizik je supstancijalan. Tradicionalne digitalne platforme za učenje, upravljački sustavi za učenje bili su korišteni kao skladišta za digitalni sadržaj, dakle nije bilo nikakvog dizajna učenja. Škole, sveučilišta, tvrtke samo su jednostavno uploadale svoje materijale na jednu od tih platformi i onda su se nadale da će ljudi ondje odlaziti i aktivno učiti, a to se ne događa. U razredu imate učitelja, kao vodiča i instruktora koji personalizira stvari, koji odgovara na pitanja, koji vas vodi, koji se brine da svi razumiju, a to fundamentalno nedostaje digitalnim rješenjima. Dakle morate tu donijeti život i to je ono što mi bazično radimo s našim dizajnom za učenje. Ne želimo raditi na digitalnom učenju koje ne donosi rezultate jer je samim tim to loše, želimo osigurati da bude kvalitetno, najbolje moguće iskorišteno i stoga radimo personaliziran dizajn koji je učinkovit, uključiv i s njim imate dobro iskustvo digitalnog učenja. Imamo platforme za učenje, razgovore, video konferencije na način kao što se to radi u razredu s puno interakcije. Treća komponenta koju donosimo jesu podaci o učenju (learning data), dakle mjerimo učinak učenja, kako možemo poboljšati učinke učenja ili ako ne možemo, promatramo ne valja li nešto u sadržaju. To je neka vrsta interaktivnog pristupa temeljem podataka koju koristimo kako bi poboljšali koncept učenja, a u tome nam pomaže tehnologija. Ali tu je ključ pedagogija i to možda na neki način i jest zbog finskih korijena kompanije. Četrdeset posto naših zaposlenih dolazi iz polja pedagogije, imamo naravno ljude koji se bave razvojem i podacima s tehnološke strane, ali pedagogija je ključ. Digitalno učenje može biti zaista sjajno, ali samo ako obraćate pažnju na pedagogiju, ako to ne radite onda digitalno učenje može biti i strašno loše.
U stvari ono što govorite jest da se način rada u razredu ne može replicirati u drugom mediju, već se moraju naći novi odgovori kako, gdje i na koji način se uči?
Upravo tako. Ljudi se vode krivom pretpostavkom, da ako jednostavno uploadaju neki video ili Powerpoint koji koriste u razredu na bilo koju platformu da je to rješenje digitalnog obrazovanja. To nije tako. To je upravo razlog zbog kojeg većina stvari propada. Morate cijeli proces na pravi način dizajnirati za novi kanal. Rekao bih da je tu design-thinking metoda ključna, mi koristimo termine poput pedagoški dizajn za učenje i to pomaže, jer ljudi vide kako trebaju koristiti digitalne kanale. Oni nude čak i puno više, na primjer u smislu mjerenja učinka učenja, to se može raditi bolje nego u običnom razredu. Morate poznavati elemente kako digitalno upregnuti u svoju korist u smislu dizajna usluga, na tom principu su napravljene sve dobre aplikacije koje djeca sama već odavno koriste. Zašto onda ne bismo isto učinili i za učenje?
U ovom trenutku različite zemlje koriste različite modele i alate. Neke države imaju svoje platforme, koje su često ili sporije ili nisu praktične za korisnike. U većini se koriste alati globalnih tehnoloških kompanija od Googela do Zooma koji profitiraju u ovoj situaciji na području obrazovanja, koje je javno dobro. Jasno je da globalni biznis sektor, poput vaše tvrtke, tu jest miljama daleko, ali ako se trend digitalizacije obrazovanja na ovim osnovama nastavi nakon korone, na koji način mislite da se modeli trebaju dizajnirati?
Možda ovo izgleda sada crno-bijelo, ali u izvanrednom stanju tražimo laka rješenja. Jasno je da trebamo imati tablete ili licence za Microsoft Office ili bilo koji drugi program, to su korisni alati. No ono što donositeljima odluka nedostaje, jest upravo nedostatak razumijevanja digitalnog učenja. Kako se to treba napraviti. I onda jure kako bi upogonili Microsoft Teams ili Google Classroom. To su odlični alati, ali su oni fundamentalno dizajnirani za poslovni život. Ne za obrazovanje. I sada ono što recimo vidimo u Finskoj i ne samo tamo jest da imamo sve više zahtjeva za webinarima, dakle nekim načinom virtualnog razreda. To je dobro, ali i to je opet jedan majušni dio digitalnog učenja. Morate organizirati potporu, suradnju, zajedničko izgrađivanje znanja, to je puno šira perspektiva i jedino tako se može doći do dobrog obrazovanja. U Finskoj su se djeci recimo podijelili tableti i vidimo da oni stoje potpuno neiskorišteni, neki nemaju softwarea, a neki koji imaju, nemaju sadržaja. Ljudi ne razmišljaju o široj slici, nego panično nešto kupuju i misle da će to riješiti problem, a to na žalost nije slučaj. Trebate zaista ići za holističkim pristupom izgradnje sustava, kao što sam rekao, pedagoškim alatima u drugom mediju, razumijevajući kako on sveukupno funkcionira. Samo tako možete imati kvalitetno rješenje i raditi zajedno.
Kada govorite o holističkom pristupu i razumijevanju digitalnog okruženja, javljaju se vrlo važna pitanja, a to su pitanja o motivaciji i navikama u ovom novom stanju…
Ključ u takvom okružju je angažman. Znamo da je većina globalnih učenika onih koji uče orijentacijski i komunikacijski, dakle oni žele interakciju sa sadržajem, sa svojim vršnjacima, s učiteljima. Dakle izgradnja elementa angažiranosti u to što se radi je ključ. Ako samo, da tako kažem, bacite ili cijelu knjigu ili neko poglavlje nekome, ljudi postaju frustrirani i izgube motivaciju. U ovakvoj situaciji morate to razrezati na mikro dijelove za učenje, prezentirati ih na pravi način, poput pričanja priče kao u filmu, pogotovo za djecu. Onda možete kombinirate različite elemente, imati webinar, snimiti pet videa iz tog sadržaja, stvoriti neke aktivnosti koje će angažirati učenike s drugima. Umjesto da samo imate predavanje online, puno je važnije angažirati učenike. Oni kao generacija, u svakoj zemlji, znaju kako koristiti tehnologiju ili se brzo tome adaptiraju, to nije pitanje za učenike, već za profesore kojima je to možda veći problem, ali je taj element angažmana i komunikacije u digitalnom okružju ključan. Učitelji nisu trenirani za digitalno učenje i to je za njih nova situacija. Ne svi, puno njih također je vrlo dobro upućeno u digitalni svijet, ali ne možemo očekivati ni od njih da se adaptiraju preko noći i odjednom. No, oni imaju znanje. Ono što bi donositelji odluka trebali raditi jest sada svima omogućiti treninge za digitalno podučavanje, oni postoje u svakoj zemlji. Imamo hardware, software i alate, kupili smo tablete, ali za fundamentalno unapređivanje stvari potreban je sveobuhvatan i holistički pristup. Mora se investirati u profesionalno obučavanje učitelja. Taj rezultat se vidi tek za četiri-pet godina, jer to je veliki nacionalni program, ali čim prije počneš, imaš rezultate.
Morate naučiti učitelje, ali finsko iskustvo nas uči da ih morate i dobro platiti i shvatiti važnost njihove uloge u društvu, bilo u analognom ili digitalnom okruženju…
U potpunosti se slažem. U Finskoj, prema ostalim državama imamo vjerojatno luksuznu situaciju, iako i ovdje učitelji kažu kako nisu dovoljno plaćeni, no ako gledamo globalno, u našem društvu učitelji su iznimno cijenjeni i u njih se investira. Dobar primjer jest da prema UNESCO-ovom istraživanju, svijet će do 2030. trebati 69 milijuna novih učitelja. Većina njih u jugoistočnoj Aziji i subsaharskoj Africi. I ako računate, kako biste obrazovali toliki broj novih učitelja, trebali biste globalno, svaki dan otvoriti dva nova sveučilišta. Naravno, to se ne događa. Dakle, vjerojatno i nećemo imati vremena obrazovati sve te ljude na tradicionalan način, nego će nas i potreba za njima tjerati da koristimo sve više programa digitalnog učenja. I dobra je stvar što možemo reći da se kvalitetno digitalno obrazovanje učitelja globalno može odvijati već sada. Mi smo primjerice radili program za sve finske učitelje upravo za digitalno učenje i bio je iznimno popularan. Takve stvari se u svakoj zemlji mogu upogoniti u samo nekoliko dana. Moramo razmišljati izvan okvira. Konvencionalne stvari ne mogu popraviti nešto u čemu već debelo kasnimo. I ovaj broj od 69 milijuna učitelja, je jedan od meni najdražih citata jer je toliko istinit i pokazuje da morate naći rješenja za tako ogroman broj ljudi koje svijet treba.
Neka djeca imaju privilegiraniju situaciju od druge. Situacija nije u ovom trenutku ista za dijete iz obitelji migranata u predgrađu Helsinkija i nekoga iz bogate četvrti, obitelji s jednim djetetom i roditeljima koji su kod kuće nisu u istoj situaciji kao ona s troje i više djece. Da ne govorimo o pristupu internetu globalno i slično. Kako izbjeći nejednakost u ovom okruženju i između država i unutar društava i u Europi i globalno?
Potpuno se slažem, svijet u kojem živimo nije potpuno demokratski ni pravedan. Ono što je iz moje perspektive jako zanimljivo u ovom trenutku, a tiče se upravo podatkovne strane učinaka obrazovanja kojim se bavim, jer imamo korisnike i klijente u trideset jednoj zemlji, jest da su u ovom trenutku dva najnaprednija korisnika naših alata dva sveučilišta u Africi, jedno u Ugandi i drugo u Zambiji. Digitalizacija može učiniti puno više za jednakost u svijetu od bilo kojeg klasično školskog modela. Ljudima treba dati pristup internetu, wi-fi spotove, izgraditi im digitalna rješenja. Mi smo radili digitalno rješenje za obrazovanje u izbjegličkim kampovima. To se može napraviti, čak i da nemate internet 24/7, nego u određenim razdobljima. Sedamdeset posto globalne populacije ima neku vrstu pametnog telefona i oni su dostatni i za najvišu razinu digitalnog obrazovanja. Jedan od aspekta koji bi morali naglašavati kroz ovu krizu jest da je digitalno obrazovanje puno više demokratskije nego ono u kojem dobiješ diplomu nekog od američkih sveučilišta IVY lige. U koje, uzgred budi rečeno, ni ja nisam išao. Pristup kvaliteti digitalnog obrazovanja postoji, postoje socijetalne razlike, potpora učenicima kod kuće se razlikuje, ali bazični pristup je tu. Imate tu mogućnost. A djecu se onda može podupirati na različite druge načine. Nema granica, naravno trebaju vam novci, ali ako razmišljate o sadržaju znanja digitalni sadržaji su za mnoge koji nemaju, četrdeset puta jeftiniji od knjige.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.