N1 na 1: Intervju s Matthewom Karnitschnigom, urednikom Politica za Europu

Vijesti 01. srp 202014:53 > 20:00
Izvor: N1

Njemačka preuzima predsjedanje Europskom unijom u jeku jedne od najvećih kriza u njezinoj povijesti. Slogan predsjedanja koji je Merkel predstavila u Bundestagu - “Učinimo Europu ponovno snažnom”, zvuči poznato, no njemačka kancelarka svjesna izazova koji stoje pred kontinentom, preuzima odgovornost za trasiranje budućnosti u jeku korona krize i u posljednjoj godini svog kancelarskog mandata.Već u srpnju na samitu Europskog vijeća lomit će se tvrdi orah ključan za budućnost Unije - nacrt europskog plana oporavka i sedmogodišnjeg EU proračuna.

O izazovnoj godini pred nama, o njemačkoj strategiji, o Europi u multipolarnom svijetu i o naslijeđu Angele Merkel, razgovaram s Matthewom Karnitschnigom urednikom Politica za Europu.

Politico

Njemačka započinje predsjedanje EU-a, pred nama su vrlo teške teme koje treba rješavati. Ljudi kažu da ako ovo nije najgora kriza u povijesti EU-a, onda je svakako jedna od najvećih. U Politicu ste napisali sjajan članak prije samog njemačkog predsjedanja pod naslovom “Što Merkel želi”. Članak započinjete sljedećom rečenicom: “Europski nevoljki hegemon više nije nevoljki.” Zašto?

Već su niz godina mnogi u Europi frustrirani zato što Njemačka nije preuzela aktivniju ulogu u vođenju Europe, što ima povijesne razloge. Njemačka je uvijek donekle nevoljko stavljala vlastite interese ispred interesa svih drugih, barem u javnosti. Kad to čini, obično je to više iza kulisa. No sada smo u situaciji u kojoj je Njemačka doista jedina europska sila koja ima autoritet, politički kapital, ali i gospodarsku snagu da doista uskoči i preuzme vodstvo. Dogodilo se da u jeku ove krize Njemačka preuzima predsjedništvo pa je ovo za njih dobra prilika da to vodstvo i preuzmu. Ali držim da ako Njemačka želi očuvati Europsku uniju, doista nema drugog izbora. Mislim da sada gleda i vlastiti interes, i u tome je možda došlo do promjene, Njemačka shvaća da je zemlja koja je imala najviše koristi od europske integracije, i to na niz načina. Ako samo pogledamo broj ljudi koji su se u Njemačku doselili iz drugih dijelova Europe, uključujući iz Hrvatske… Mnogo vrlo kvalificiranih radnika dolazi u Njemačku i održava njemačko gospodarstvo. To su stvari koje su političari oduvijek shvaćali, ali njemačko stanovništvo to do neke mjere nije prepoznalo. Mislim da je i to promjena kojoj svjedočimo, političari od Merkel nadolje Nijemcima pokušavaju objasniti da se Europska unija ne svodi samo na mir i sklad nego je i u samoj srži gospodarskog interesa Njemačke.

Jedna od najvećih ili prva velika prepreka nakon koronakrize teški su pregovori na Europskom vijeću u pogledu EU-a sljedeće generacije, dakle plana za ekonomski oporavak nakon korone, a i, dakako, sljedeći višegodišnji financijski okvir za idućih sedam godina. Znamo koje su bile podjele između istoka i zapada, sjevera i juga, štedljive četvorke i zemalja Višegradske skupine, takozvanoga centra… Znamo i za sumnje koje postoje oko uvjeta i kriterija za plan EU sljedeće generacije glede bespovratnih sredstava i zajmova. Što mislite da će Merkel učiniti, ili Merkel i Macron? Vidjeli smo da je Macron prije koji dan bio u Hagu gdje se sastao s nizozemskim premijerom Rutteom. Što od srpnja možemo očekivati?

Mislim da će dati sve od sebe da postignu dogovor na izvanrednom samitu Europskog vijeća sredinom srpnja. Koliko sam shvatio, nisu sigurni da će uspjeti postići dogovor, u tom će slučaju morati organizirati još jedan samit. Mislim da će iskoristiti pritisak gospodarskih poteškoća u zemljama poput Italije, Španjolske itd. To su zemlje kojima je sada doista potreban taj novac. Ne mogu čekati i dovijeka to odgađati. Isto tako, važno je upamtiti sljedeće: kad govorimo o štedljivoj četvorci, osobito o Nizozemskoj i Austriji, ali i Danskoj, te su zemlje vrlo blisko povezane s njemačkim gospodarstvom, uvelike se oslanjaju na Njemačku. Njemačka po tom pitanju može izvršiti velik pritisak. Na to sam mislio govoreći o snažnijoj vodećoj ulozi Njemačke. Možda ne bi trebala kao u prošlosti oklijevati uvrijediti druge i prisiliti ih da učine ono što želi. Mislim da bismo tomu mogli svjedočiti u nadolazećim mjesecima.

Govoreći o njemačkom predsjedanju, gđa Merkel neki je dan predstavila plan i sadržaj predsjedanja u Bundestagu. Posebno mi je zanimljiv slogan: “Ponovno osnažimo Europu”. Kad gledamo svijet geopolitike u kojem već neko vrijeme živimo, utjecaj prvenstveno Rusije i Kine s jedne strane, a s druge strane hladne odnose Europe i Trumpove administracije… Kako će to odjekivati u godini u kojoj i sami moramo riješiti velike probleme, dok nas s druge strane očekuju i američki izbori?

Taj je slogan na neki način ironičan. Pitam se jesu li Nijemci svjesni koliko je ironičan, nisu baš uvijek najbolji kad je posrijedi shvaćanje ironije. Ali mislim da se dio ove priče odnosi na sljedeće: Nijemci i EU općenito počinju shvaćati da se ne mogu dovijeka oslanjati na SAD u mjeri u kojoj su to činili u prošlosti. Mnogo je napetosti, osobito između Njemačke i SAD-a, u pogledu vojnih pitanja, kao što znamo. Mislim da je ovo još jedan razlog koji Njemačku tjera da preuzme vodeću ulogu. Stara vremena kada bi SAD uvijek uskočio, izvlačio Europu iz krize i preuzimao ulogu lidera, neovisno o tome govorimo li o ratovima na Balkanu tijekom 90-ih ili mnogim slučajevima prije toga… Ta su vremena prošla! Neovisno o tome hoće li Trump dobiti izbore, doista se čini da je SAD načinio zaokret i odmiče se od Europe. Možda se Biden vrati, bude dobar s Europljanima, pritom govoreći koliko je taj savez važan, ali općenito mislim da u SAD-u vlada očekivanje da Europljani trebaju učiniti više u rješavanju svojih problema jer će se SAD više fokusirati na Aziju i Kinu. Mislim da i Merkel to polako počinje shvaćati. Dakle, kao što neki govore, Atlantski ocean postao je širi. Možda će za Europu to dugoročno biti dobro, možda se treba malo više odvojiti od SAD-a, a to će možda i Europljanima pružiti veću razinu autonomije u odnosima s partnerima poput Kine, koja je očito i suparnik, ali i u pogledu Rusije.

Spomenuli ste nekoliko stvari, a ova kriza ih je samo otvorila. Ustrojstvo Europe takvo je kakvo jest, a isto vrijedi i za ustrojstvo današnjeg svijeta. Kroz ovaj plan oporavka govorimo o brzoj gospodarskoj tranziciji za cijelu Europu. Dobro, Njemačka ima snažno gospodarstvo, ali mnogo zemalja mora uhvatiti korak s ovom tranzicijom. Dakako, i koronakriza je oslabila gospodarstva. Spomenuli ste Španjolsku i Italiju, ali sličnoj situaciji svjedočimo i u Hrvatskoj kao malenoj državi. Kina je s druge strane prodrla u Europu kroz inicijative “17 plus 1” i “Jedan pojas, jedan put”. Svjedočimo i pitanju zdravlja… Kinu možemo nazvati svjetskim proizvodnim centrom, a europsko tržište ovisno je o Kini… Jedan od prioriteta njemačkoga predsjedanja trebao je biti veliki trgovinski samit između Kine i EU-a, mislim da je sada odgođen. Charles Michel i Ursula von der Leyen neki dan su razgovarali s kineskim predsjednikom Xijem. Što mislite, kako će se Europa s problemima koje ima i obzirom na to da mora doista brzo djelovati pozabaviti svojim gospodarstvom u budućnosti i odnosom s Kinom?

U posljednje je vrijeme mnogo agresivne retorike prema Kini. Morat ćemo pričekati da vidimo što će Europa učiniti u pogledu aktivnosti. Držim da će djela prema Kini biti donekle manje agresivne u usporedbi s retorikom koja se u posljednje vrijeme može čuti. Očito, kad Kina guši demokraciju u Hong Kongu i u principu ima koncentracijske logore za muslimansku manjinu, to nije nešto što Europljani mogu ignorirati i pretvarati se da se ne događa. U isti mah, vrijedi se prisjetiti koliko je Kina važna za europsko, a posebice njemačko gospodarstvo. Sva ova gospodarstva u velikoj su mjeri povezana. Europska gospodarstva, manje zemlje poput Hrvatske u konačnici su vrlo povezane s onim što se zbiva u Njemačkoj, ovisite o njemačkim turistima… Sve je to veoma povezano, a Njemačka doista treba Kinu. Mislim da će iz Berlina dolaziti nešto negativne retorike prema Kini, ali držim da će iza kulisa tražiti načine da osnaži trgovinske odnose, osobito zato što je odnos s SAD-om prilično narušen. SAD je najveći njemački vanjskotrgovinski partner. Dakle, svijet ne možete krojiti prema svojim željama kad trgujete s drugima i želite održati likvidnost gospodarstva, morate prihvatiti stanje takvo kakvo jest. Ponavljam, Merkel to svakako shvaća. Mislim da ćemo svjedočiti nešto pragmatičnijoj politici prema Kini. S time na umu, mislim da su ljudi napokon shvatili da Kina nije neka daleka zemlja u razvoju kojom se Europljani ne moraju zamarati. Polako su, ali vrlo planirano uspostavili priličnu prisutnost u Europi, kao što ste i spomenuli. Kupili su pirejsku luku u Grčkoj, pritom su bili jedini ponuditelj za to ključno trgovinsko čvorište u EU-u. Dakle, prilično je izvanredno što su uspjeli učiniti. Stvaraju taj koridor preko Balkana i mislim da Europljani nisu shvaćali dugoročne posljedice toga. No dobro je da se bude po tom pitanju a i shvaćaju potrebu izgradnje dobrih trgovinskih odnosa s Kinom.

Sigurnost je riječ ove ere, ali zbog koronavirusa i riječ godine, u svakom njezinu smislu. Sada imamo pitanja sigurnosti zdravlja, hrane, sigurnost opskrbe, budućnosti… Dugo smo razgovarali o potrebi za svojevrsnom europskom vojskom. No sada imamo i drugi koncept sigurnosti: ljudsku sigurnost, što je povezano s klimom, zdravljem i drugim nepredvidljivim stvarima poput ovog virusa. Mislite li da je to u ovoj strategiji i planu oporavka precizno definirano? Možda neke europske zemlje i dalje ne shvaćaju u kojem ćemo smjeru svi morati krenuti kako bismo spriječili da se Europa na neki način ne uruši.

Mislim da su ove diskusije o sigurnosti prilično zanimljive jer se to usred ove krize čini vrlo važnim. No brinem se da će nakon završetka krize vladati manja osviještenost o važnosti domaće proizvodnje, odnosno proizvodnje određenih farmaceutskih proizvoda unutar EU-a. Mnogi su bili zaprepašteni zbog činjenice da u Europi na početku svega ovoga nitko nije proizvodio maske. No za to postoje razlozi, a to je da u Europi zapravo niste mogli ostvariti profit proizvodnjom maski zbog prevelikih troškova. Mislim da će doći do poravnavanja računa zbog ovih pitanja nakon krize. Iznenadio bih se da Europljani vrate proizvodnju svih ovih roba za koje kažu da su apsolutno ključne za europsku sigurnost. Možda će tu i tamo doći do stvaranja zaliha, ali ne bih podcijenio tendenciju ljudi da sve to zaborave nakon što kriza prođe. No, općenito, sigurnost, a osobito kibernetička sigurnost, bit će nešto čemu će se Europska unija morati posvetiti. Pogledate li što rade Kinezi i Rusi… Ruku na srce, Europa je tu u nepovoljnom položaju. Ima 27 država članica, a svaka od njih ima vlastite interese. Neke su države spremnije surađivati s Kinom nego druge. Mislim da je mnogo teže čuvati tajne o takvim pitanjima u Europi s 27 demokracija, nego što je to slučaj u Rusiji ili Kini. Dakle, Europa će uvijek do neke mjere biti izložena u pogledu ovih sigurnosnih pitanja.

Govoreći o kibernetičkoj sigurnosti, uz pandemiju smo imali i “infodemiju”, kako to sada nazivaju u Bruxellesu. Pritom se misli na lažne vijesti i dezinformacije koje se šire društvenim mrežama i na druge načine. Doista je teško boriti se protiv toga jer uzima sve više maha, a to koriste različite političke grupacije u Europi, osobito desnica. Neki kažu da je svaka kriza prilika, no može li ova kriza biti i svojevrstan okidač za novi val populizma ili uspon desnice?

Čovjek bi to pomislio, a prije ove krize bih svakako dao potvrdan odgovor, ali dogodilo se nešto zanimljivo… U mnogim se zemljama potpora populistima usred krize zapravo smanjila jer su ljudi shvatili da trebaju stručnjake, ljude koji znaju o čemu govore. Potrebno im je da se oslanjaju na vlast i žele da ona funkcionira. Mislim da se u mnogim zemljama pokazalo da vlast doista funkcionira. Primjerice, u Njemačkoj je potpora krajnje desnom AfD-u pala na ispod 10 %, što je izuzetno. Mislim da je malo onih koji bi to prije godinu dana predvidjeli. Ovo je prilika srednjostrujaškim političarima u mnogim zemljama da pokažu kako se zapravo mogu nositi s krizama i da su pouzdani te da kritike populista koji često pojednostavljuju ova složena pitanja i nude jednostavna rješenja zapravo nisu smjer kojim treba ići. Pogledate li što se zbiva u zemljama koje vode populisti, uključujući SAD ili Ujedinjenu Kraljevinu, ti ljudi baš i nisu uvjerljivi glede načina na koji pristupaju krizi. Mislim da je ovo također potaklo mnoge Europljane da preispitaju svoje stavove prema populistima, a i povjerenje u svoje vlade.

Svojevrstan okidač za ovaj val uspona populista i desnice bila je takozvana migrantska kriza 2015. godine. EU-u predstoji donošenje nove zajedničke migracijske politike, povjerenica Ylva Johansson rekla je neki dan da će to morati biti odgođena zbog izvanredne situacije uslijed pandemije i gospodarske krize. Hoće li Europa biti dovoljno snažna, kao što Merkel kaže, da shvati ove izazove? Znamo da postoji zajednička strategija za Afriku, i dalje imamo nerazriješena pitanja u našem istočnom susjedstvu, od Ukrajine do Sirije… Što mislite, kako Europa može biti geostrateški jaka te u kojoj mjeri može shvatiti izazove koje migracije nose za budućnost svijeta sa svim svojim unutarnjim čimbenicima kao procesa?

Mislim da će ova kriza dovesti do manje migracija, čiji se broj već poprilično smanjio. Mislim da osobito zemlje sjeverne Europe poput Njemačke i drugih, koje su bile odredište većine migranata, shvaćaju da će im sada prihvaćanje novih migranata samo stvoriti nove političke probleme. Mislim da su izvukle pouke iz tog iskustva. Ima nešto zanimljivo u vezi s ovom krizom, a po čemu se možda razlikuje od migrantske krize: ova zdravstvena kriza relativno jednako utječe na sve krize. Lako je usporediti kako vaša vlada upravlja ovom krizom s vašim susjedima ili zemljama u drugom dijelu Europe. Dakle, ova je kriza svojevrstan izjednačitelj. Mislim da je to pomoglo učvrstiti reputaciju određenih europskih čelnika i možda im dati kredibilitet da kažu kako je ovo smjer kojim kao ujedinjeni EU moramo krenuti. Iskreno, ne znam hoće li Europa uspjeti riješiti sve ove probleme jer su izuzetno teški, Europa je i dalje u mnogo pogleda podijeljena. No smatram da se posljednjih tjedana dogodilo našto izuzetno: Njemačka i Francuska donijele su odluku da će poduprijeti fond od 500 milijarda eura koji će se financirati kroz obveznice. Ako to prođe, mislim da će biti prava prekretnica za način na koji Europa funkcionira. Pokazat će da EU ima budućnost unatoč svim svojim nedostacima. Mnogi već dugo imaju dvojbe u vezi s tim, za što su imali i pregršt razloga. Ne znam hoće li ovaj fond riješiti sve probleme s kojima je suočena Italija, kao i neke druge zemlje, ali predstavlja korak u novom smjeru prema rješavanju izazova i na geostrateškom planu koje spominjete.

Neki kažu i da je to povijesna prekretnica jer osim ovog dogovora između Berlina i Pariza, vidjeli smo i poruku Komisije o strukturi ovog fonda, Europska komisija na neki način postaje entitet koji će izaći na tržište i pozajmiti novac. Možemo li u budućnosti govoriti o snažnijoj, ali i federalnijoj Europi jer je to bio velik dio rasprave prije ove krize? Je li ovo možda prva naznaka toga?

Radi se o postupnom procesu, upravo zato i mislim da je ovo prekretnica. Mislim da federalna Europa neće osvanuti sutra, čak ni sljedeće godine, ali sada govore o tome kako namaknuti sredstva za EU i da EU faktički dobije vlastite ovlasti za prikupljanje poreza, što će također predstavljati pravu prekretnicu. EU se neće morati oslanjati samo na novac koji uplaćuju države članice. EU trenutačno ne smije ići dug u pogledu proračuna, mora dobiti novac od svih država članica za sredstva u sedmogodišnjem proračunu. Kad bi imao ovlasti prikupljati porez, pritom govorimo o porezu na plastiku, CO2 i slično, EU bi bio neovisniji nego što je dosad bio te bi manje ovisio o državama članicama, što bi bio prvi korak prema federalnijoj strukturi.

Koncem hrvatskog predsjedanja dobili smo prvi, nazovimo ga, nacrt Konferencije o budućnosti Europe, koja je vrlo zanimljiva. Prisjetimo se, prošla, održana 2002. i 2003. pod vodstvom Giscarda d’Estainga, nije dobro završila, ali naposljetku smo više godina poslije dobili Lisabonski ugovor. Vidimo da se u ovom nacrtu ne spominju izmjene Ugovora. No u pogledu svega što se spomenuli, mislite li da će nakon dvije godine Konferencije o budućnosti Europe, a možda će potrajati i dulje, Europa doći do toga zaključka? Jer kad čujem da von der Leyen i drugi kažu da moramo saslušati građane, možda će građani reći nešto drugo i tko će biti oni koji će voditi ovaj proces kako bismo na kraju imali nekakvu strukturu i značenje?

Ako Europa izađe iz ove gospodarske krize, jer više se ne radi samo o zdravstvenoj nego i gospodarskoj krizi, pritisak da se načini zaokret prema potpunom federalnom ustroju donekle će popustiti. Prilično sam skeptičan u vezi toga da ćemo uskoro vidjeti nešto poput Sjedinjenih Europskih Država. Mislim da u pitanju mora biti nešto suptilnije, situacija u kojoj Komisija ima određene ovlasti prikupljanja poreza i možda malo više ovlasti iza kulisa negoli sada na različitim frontama. Ali moj je dojam da većina Europljana, osobito u zemljama koje su nekoć bile iza željezne zavjese, vole to što imaju suverenitet i u konačnici taj nacionalni suverenitet nemaju toliko dugo, stoga bi ga se vrlo nevoljko odrekle. To je dinamika u državama poput Češke, Poljske ili Mađarske. Sviđa im se Europska unija jer od nje u mnogočemu imaju koristi, ali svoj puni nacionalni suverenitet ne žele prepustiti EU-u. Iskreno, mislim da se to neće promijeniti na kratak i srednji rok. Mislim da će se idućih godina mnogo razgovarati u okviru ovih rasprava o Europi. Nadam se da će naći načine da Europa bude nešto federalnije ustrojena a da to ne bude preočito. No mislim da će to u mnogim zemljama biti teško prodati.

Govoreći o tome, u planu za oporavak EU-a postoji nešto zanimljivo. On dakako govori o budućoj zdravstvenoj, zelenoj, digitalnoj politici. No postoji i uvjetovanost vezana za poštivanje vladavine prava kao temelja onoga što Europska unija jest. Znamo što se dogodilo u slučaju Mađarske i Poljske ranije, jer je prema njima bilo teško djelovati prema Lisabonskom ugovoru. Ali to je u osnovi ta uvjetovanost: ili ste u klubu i poštujete vladavinu prava ili ćete odlučiti nešto drugo. Ali sve su zemlje trenutačno u situaciji da ne mogu učiniti ništa drugo zato što smo svi u dubokoj krizi s dugoročnim posljedicama. Kako gledate na tu poruku koju je ova Komisija poslala? Mislim da su Njemačka i Francuska stale iza nje.

Tako je. Mislim da je i ovo jedan od velikih izazova s kojima se EU suočava, pitanje kako se nositi s ovim pitanjima u Poljskoj i Mađarskoj u pogledu vladavine prava. I po tom pitanju Njemačka može odigrati vrlo važnu ulogu jer su posebice te zemlje sasvim ovisne o njemačkom gospodarstvu, a sve dosad Njemačka to zapravo nije iskoristila. Uzmemo li Poljsku za primjer, oko 30 % poljskog izvoza odlazi u Njemačku, a velik dio poljskog industrijskog gospodarstva u vlasništvu je njemačkih poduzeća. Ili ako pogledate zaposlenost u tvornicama automobila u Mađarskoj, to je golem dio mađarskog gospodarstva. Mislim da će Njemačka koristiti svoj utjecaj u tim državama malo agresivnije kako bi dala do znanja Viktoru Orbánu te predsjedniku Dudi i premijeru Kaczyńskom u Poljskoj da se ovo ne može nastaviti kao dosad. No u konačnici, Bruxellesu su ruke manje-više vezane jer ugovori od država zahtijevaju da ispuni sve zahtjeve u pogledu vladavine prava prije pristupanja, kao što to Hrvati vrlo dobro znaju. Ali nakon što postanete članica, manje-više možete što god želite. Sada pokušavaju uvesti određenu uvjetovanost između proračuna i ispunjavanja ovih pravila, ali to će biti vrlo teško jer će velikim dijelom zahtijevati jednoglasnost. Trebat ćete samo jednu državu da vas podupre, a Mađarka i Poljska imaju uzajamnu potporu pa od toga neće biti ništa. Stoga mislim da mora postojati pozadinski pritisak Berlina, a možda i Pariza kako bi se stvari pomakle naprijed. No u konačnici, za EU i Njemačku će biti važnije da održi jedinstvo članica pa će možda morati pregristi jezik i nastaviti prihvaćati činjenicu da neke članice EU-a ne ispunjavaju ove standarde.

I za kraj, vratila bih se na početak, na ime i ostavštinu Angele Merkel. Znamo u kojoj je mjeri bila sudionik u recentnoj europskoj povijesti, predsjednici i premijeri su se izmjenjivali, no ona je bila konstanta. Pitanje njezina nasljednika i onoga što se događa u CDU-u… Znamo da postoje oni koji su i dalje na njezinoj strani, ali dobar dio desnog krila stranke pokušava krenuti u drugom smjeru. Kako iz Berlina vidite ono što možemo očekivati? Znamo da će sljedeće godine ona napustiti političku scenu.

Tako je, a kao što smo vidjeli u proteklih godinu dana, mnogo se toga može promijeniti tijekom 12 mjeseci. CDU prema anketama trenutačno ima oko 40 %, što je, kad razmislite, nevjerojatan postotak za nekoga tko je na vlasti već 15 godina kao u njezinu slučaju. Čini se da je u Njemačkoj popularnija nego ikada i doista je imala koristi od ove krize. Mislim da će zbog toga biti teže njezinu nasljedniku, neovisno o tome tko će ta osoba biti. To je možda jedna od pogrešaka koju je Merkel načinila u samom početku, zapravo nije odredila nasljednika niti je ikoga pripremala da preuzme. Pokušala je s Annegret Kramp-Karrenbauer, koja je aktualna ministrica obrane, ali od toga na kraju nije bilo ništa. Baš kad je udarila koronakriza, CDU je bio usred kampanje za novo vodstvo, no morali su to staviti na čekanje. Imali su tri ili četiri kandidata, no mislim da u ovoj fazi nije jasno tko će preuzeti vodstvo. Ma o kome bila riječ, ta će osoba imati poteškoća održati široku koaliciju u njemačkom društvu kao što je to uspijevalo Merkel. Mislim da je to još jedan veliki upitnik nad budućnošću Njemačke. Nijemci vole kontinuitet, što je jedan od razloga zašto je Merkel toliko dugo na vlasti. Ali promjena stiže i neće proći mnogo vremena prije nego što odstupi. To će također imati i velike implikacije za EU jer, kao što ste rekli, najdugovječniji je čelnik u Europskom vijeću. Osim veličine i gospodarske snage, ovo Njemačkoj daje velik utjecaj jer je sve vidjela i izravno je sudjelovala u svim tim krizama, a takvu je osobu vrlo teško zamijeniti. Nitko od aktualnih kandidata nema ni približnu količinu iskustva. S time na umu, svi su oni vrlo posvećeni Europljani pa mislim da nećemo vidjeti golemu promjenu u politici, ali s obzirom na krizu s kojom se Europa trenutačno suočava i s kojom će se vjerojatno suočavati u godinama koje slijede, možda nas čeka grbav put.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.