Zašto je sustav javne nabave u Hrvatskoj unatoč minucioznoj zakonskoj regulativi i dalje 'el dorado' za lokalne šefove i njihove prijatelje u biznisu? U TNT-u na o toj temi raspravljali s predsjednicom Državne komisije za kontrolu javnih nabava Majom Kuhar i političkim analitičarom Markom Rakarom.
Predsjednica Državne komisije za kontrolu javnih nabava Maja Kuhar kaže kako državna komisija kontrolira postupke “samo povodom žalbe žalitelja za određene, konkretne postupke”. Dodaje i sljedeće: “Oko sedam posto bude predmetom kontrole državne komisije”.
Na pitanje naše Nataše Božić zašto tako mali postotak odgovara da je relativno je li to malo ili puno.
“Relativno je li to malo ili puno. U usporedbi s europskim zemljama možemo reći da je to veliki broj žalbi. 2019. godine smo odlučivali o oko 1300 postupaka u žalbama”, kazala je.
Njeno iskustvo je da se usvaja oko 47 posto žalbi, a na pitanje može li se u žalbama samim odrediti neka vrsta obrasca odgovara:
Mi kontroliramo dokumentaciju samog postupka. Jako teško da ćete u dokumentaciji samog postupka naći dokaze kako je došlo do toga da određena dokumentacija bude namještena za samo jedno trgovačko društvo. U aferama se može vidjeti taj obrazac da – budući da smo nekakvu kontrolu postupaka samih doveli do visoke razine transparentnosti – se sad te neke određen nezakonite radnje takoreći sele u postupke prije same izrade dokumentacije i to su dijelovi nad kojima mi nemamo kontrolu”, ističe Kuhar.
VEZANE VIJESTI
Politički analitičar MarkoRakar ističe da postoji puno načina da se izbjegne potpuno transparentna javna nabava, pa objašnjava kako je to moguće.
“Jedna temeljna metoda je da se postave uvjeti za eventualna dobavljanja tako da se pogoduje samo jednoj kompaniji. Drugi dio je pisanje same specifikacije opreme ili usluga koje se nude. To je najnetransparentniji dio jer u našoj državi nitko ne gleda postoji li opravdanost da se radi pojedina nabava. Nakon toga, ako postoji i opravdanost nabave mi ne provjeravamo je li ono što je propisano natječajnom dokumentacijom nužno.
Treća shema je da se isporuči sustav ili usluga koji je više nemoguće održavati bez vas. Ima institucija koje su doslovce ovisne o raznoraznim dobavljačima i bez njih ne mogu funkcionirati”, ističe Rakar.
Kada govorimo o kontroli javne rasprave i transparentnosti Rakar ističe kako će svako dizanje transparentnosti pomoći u ovakvim situacijama, ali dodaje kako nitko u državi nikada nije bio nagrađen za uštedu. “Nitko nije nagrađen u državi, ministarstvu ili agenciji jer je potrošio manje para.”
Ističe i kako bi bilo dobro da se revizija radi prije samoga natječaja kako bi se vidjelo je li projekt opravdan, a to bi trebali – prema njegovom mišljenju – raditi nezavisni stručnjaci koji nisu povezani niti s dobavljačima, niti institucijom.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
