Stjepan Orešković, pročelnik Katedre za medicinsku sociologiju i ekonomiju zdravstva na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, u N1 Studiju uživo govorio je o tzv. švedskom modelu, njegovim nedostacima, ali i o nekim državama koje mogu biti dobar primjer upravljanja ovom zdravstvenom krizom, a o kojima ne pričamo
Često govorimo o tzv. “švedskom modelu”. Međutim, Stjepan Orešković koji je nedavno sudjelovao na predavanju koje je organizirano u okviru rada Švedske akademije za medicinske znanosti, kaže kako možemo govoriti o onoliko modela koliko ima država. “Mislim da je primjer Švedske odličan primjer toga koliko u čovječanstvu trenutno postoji malo želje za time da se ozbiljno pristupi pitanjima kako i koliko možemo naučiti jedni od drugih u rješavanju pitanja s kojima se suočavamo.”
Zašto ne govorimo o Danskoj?
“Švedska je problemu pristupila liberalno i onda se onda pojavila u toj dihotomiji totalni lockdown ili totalna liberalizacija. Po meni je zanimljivo gledati ishode. Fenomenalno je koliko se govori o Švedskoj, a ne spominje se Danska. Nordijske zemlje usporedive su po svim parametrima, ne samo kliničkim, nego epidemiološkim, socijalnim i ekonomskim. Nitko ne govori o tome što je napravila Danska”, kaže i potom pojašnjava što je točno ta država napravila.
“Reakcije su bile donekle različite u smislu ponašanja u javnom prostru, restorani su bili više otvoreni u Švedskoj, manje u Danskoj ili Norveškoj. Desilo se na kraju zapravo to da Danska ima 688 mrtvih ili 11,58 na 100.000 stanovnika, a Švedska ima 58,36 na 100.000 ili 5900 mrtvih. U Švedskoj je umrlo puno više ljudi nego Danskoj, a ukupni efekt na ekonomiju je sličan. Prema podacima MMF-a, Švedska će imati pad BDP-a od gotovo 5 posto, Danka minimalno više do toga”, pojasnio je.
Ističe kako je puno mistifikacije problema, a nema inicijative da se pogledaju točne brojke, kao ni neki primjeri van Europe. Spominje tako primjer Vijetnama kao dobar način nošenja sa zdravstvenom krizom, pa objašnjava što su i kako napravili u toj državi.
“Vijetnam ima nešto više od 1000 kilometara granice s Kinom, gotovo sto milijuna stanovnika, a imali su ukupno 35 mrtvih na milijun stanovnika”, ističe i govori kako je pet faktora zaslužno zašto oni stoje tako dobro. Iako nije naveo svih pet, istaknuo je neke najznačajnije:
“Jedan je po meni najvažniji, visoko povjerenje u vladu i medije. izrazito visoku. I u znanost. Treće, imaju iskustvo s prethodnom epidemijom iz 2005. i čim je to sve počelo bili su spremni reagirati. Imaju fantastičan sustav trackinga, nadzora. Ono što dijeli uspješne od neuspješnih zemalja su ponašanje politike i vlada, kao i želja ljudi da slijede ili ne slijede preporuke”, kaže.
Epidemija se svodi na klinički problem
Zemlje poput Brazila, SAD-a ili Velike Britanije primjer su onoga drugoga, lošeg upravljanja krizom. Mislim da je problem što se problem pandemije svodi na virološki ili klinički problem, to su uvijek socijalni problemi izazvani virusima. I njihovi ishodi strahovito ovise o ponašanju ljudi, socijalnim kontaktima, odgovornosti ljudi”, ističe.
Najveći test će biti SAD, smatra. “Smatram da su njihovi su izbori izbori o javnom zdravstvu. Oni imaju 221.000 mrtvih, preko 20 posto ukupno mrtvih u cijelom stanovništvu svijeta, preko osam milijuna oboljelih. To su nezamislivi parametri za tako razvijenu državu”, zaključuje.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.