I dok su brojni partijaneri uživali u Ultri, osam svećenika koji žive i rade u Franjevačkom samostanu svetog Ante na Poljudu, tik do stadiona, prošli su pravu 'muku'.
”Bila su to vrlo mučna tri-četiri dana za sve nas koji živimo u samostanu sv. Ante. To što su ovi mladi ljudi slušali na stadionu u Poljudu nije glazba. Ne znam kako bih to ‘drndanje’ i dreku nazvao. Dobru glazbu i ja volim čuti, često je slušamo iz obližnjeg restorana Stari Mornar i to je blagodat za uši, a od ove, nazovimo je glazbe sa Ultre nismo mogli ni živjeti ni spavati ni normalno raditi, održavati mise, rekao je fra Frano Delić, župnik crkve sv. Ante u Poljudu.
VEZANE VIJESTI
”Ma zatvarali smo škure, prozore, uključivao sam klimatizacijski uređaj, kako bih mogao podnijeti vrućinu, jer kada nam nisu otvoreni prozori u samostanu je prevruće. Prije spavanja sam stavljao čepiće u uši da ne čujem tu dernjavu i – opet ništa. Gomila ljudi, gomila prljavštine, raznog smeća, iako priznajem da su dosta brzo čistili okoliš samostana…”, priča fra Delić.
”Evo u nedjelju smo na tri mise imali zasigurno 60 posto manje vjernika nego li je to slučaj normalnom nedjeljom. Puno su nam se na Ultru žalili i naši vjernici koji žive u Kineskom zidu ili u neboderima u Karamanovoj. I kod njih je tzv. glazba ‘lupala’ i nije im dala mira ni sna. Svi smo mi, koji živimo u blizi stadiona na Poljudu, u tri dana Ultre bili ‘zatvorenici’ festivala. Ljudi nisu htjeli dolaziti na mise jer im je bilo neugodno šetati u blizini stadiona, gdje je ta mladost pila, ležala po tlu, šetala polugola”, zaključuje za Slobodnu Dalmaciju fra Delić.
