Večernji list u posjedu je audio snimke koja pokazuje da je postupak na Stalnom arbitražnom sudu u Haagu u slučaju razgraničenja Hrvatske i Slovenije izišao iz okvira normalnog ponašanja u arbitražnom postupku te da slovenska strana krši pravila po kojima se taj sud obvezao raditi.
Usto, iz transkripata se može iščitati da je odluka o podjeli Savudrijske vale (Piranskog zaljeva) već donesena i da će, prema njoj, najmanje dvije trećine zaljeva pripasti Sloveniji iako arbitri trebaju održati još jednu raspravu. Informaciju da je Sud već odlučio većinu Savudrijske vale “dodijeliti” Sloveniji prvi je otkrio beogradski Kurir, a Večernji list potom je došao do dokumenata koji potvrđuju takve tvrdnje te upozoravaju na ozbiljne nepravilnosti u ponašanju stranaka i arbitara, piše Večernji list.
Ministar zna sve
Sudačka je rasprava, prema postulatima Suda, tajna i povjerljiva, a suci – bez obzira na to iz koje su države – neovisni i nepristrani. No član Arbitražnog suda Slovenac Jernej Sekolec u nekoliko je navrata, potkraj prošle i početkom ove godine, telefonski razgovarao sa strankom u postupku, članicom stručnog tima i zastupnicom pred Sudom Simonom Drenik iz slovenskog Ministarstva vanjskih poslova, o meritumu stvari te joj prenosio detalje iz povjerljive rasprave, izjave i mišljenja predsjednika Suda Gilberta Guillaumea i ostalih arbitara – Nijemca Brune Simma i Britanca Vaughana Lowea te Hrvata Budislava Vukasa. Ta komunikacija nije dopuštena.
OVDJE POSLUŠAJTE PRVI DIO SNIMKE RAZGOVORA
Prenio je tako izjavu koju je pripisao predsjedniku Suda po kojoj mu je ovaj, vrlo rano u postupku, rekao kako su “Slovenci dobili što su htjeli na moru”, što bi možda moglo upućivati i na pristranost sudaca. Otkrio joj je i podatak da će razgraničenje na moru, odnosno podjela Savudrijske vale / Piranskog zaljeva ići u omjeru “trećina Hrvatskoj, a dvije trećine Sloveniji, ako ne i više u korist Slovenije”. Podsjetimo, hrvatska strana traži da razgraničenje ide crtom ekvidistance, odnosno da se zaljev podijeli po pola. Jernej Sekolec i voditeljica Odjela za međunarodno pravo u slovenskom MVP-u Simona Drenik savjetovali su se o problematičnim točkama za Sloveniju, analizirali sudačka mišljenja, dogovarali strategiju te planirali kako će Sekolec i privatno, na večeri, utjecati na pojedine suce da promijene mišljenje u korist Slovenije. U tim razgovorima Sekolec i Jernej funkcioniraju kao tim, a ne kao ono što jesu u arbitražnom postupku: nepristrani sudac i stranka u postupku.
VEZANE VIJESTI
Štoviše, Sekolec je zatražio od Simone Drenik i konkretnu pomoć – pripremu dokumenata kojim je želio utjecati na suce, a što je Simona Drenik pristala učiniti te potvrdila da je i slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec upoznat s njezinim radom. Dokumente je Sekolec želio prikazati kao svoje zabilješke jer više nije bilo moguće dodavati nove dokaze u spis, nakon što su obje strane predale materijale. Da su znali da rade nedopuštene stvari, govori i to što su pazili da zametnu tragove te da se autorstvo dokumenta ne može pripisati Simoni Drenik. Ovi navodi itekako ugrožavaju cijeli arbitražni spor, koji države ne stoji samo pet milijuna eura, koliko iznose honorari stručnih timova te troškovi suda, već i onog nemjerljivog novcem – teritorija.
Istraga u Haagu
Prve spekulacije o mogućim nepravilnostima u arbitraži pojavile su se nakon izjave slovenskog ministra vanjskih poslova Karla Erjavca u emisiji TV Velenja 23. ožujka. Tada je Erjavec kazao kako je “po neslužbenim informacijama” optimističan kako će “Slovenija dobiti izlaz na otvoreno more”, što bi značilo da će Sud odlučiti u korist Ljubljane. Kad se digla bura u Hrvatskoj, iz slovenskog su MVP-a demantirali da imaju ikakve povlaštene informacije. Večernjem listu tada je savjetnik na Sudu zadužen za arbitražu Hrvatske i Slovenije Dirk Pulkowski obećao da će Sud provesti istragu. Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić zatražila je potom od Arbitražnog suda i od slovenske strane očitovanje o izjavama ministra Erjavca te zatražila odgovor na pitanje je li postojala komunikacija između Slovenije i Arbitražnog suda. U odgovoru iz Haaga, poslanom Ljubljani i Zagrebu, kazali su kako je interna istraga pokazala da curenja informacija – nije bilo.
No transkripti razgovora između Simone Drenik i Jerneja Sekoleca to opovrgavaju. Sekolec i Drenik razgovarali su telefonom 15. studenoga 2014. te 11. siječnja 2015. To je vrijeme kad su već obje strane predale memorandume i protumemorandume u kojima su iznijele zahtjeve i predočile sve dokumente na kojima se zasnivaju tvrdnje. U tom je trenu bila već završila i usmena rasprava na Sudu, na kojoj su predstavnici Hrvatske i Slovenije obrazložili svoje stavove te su suci ostavljeni da u povjerljivim razgovorima i diskusijama donesu pravorijek i odrede granicu na moru i kopnu između dviju država. Jernej Sekolec kontaktirao je Simonu Drenik 5. studenoga te se potužio da je granica na kopnu još “otvorena” te da nije zadovoljan tijekom rasprave. No tada izriče znakovitu rečenicu predsjednika Suda Guillaumeu koja bi mogla pokazati da je već tada – u ranoj fazi postupka – odluka o slovenskom zahtjevu za izlazom na otvoreno more riješena, ali daje mjesta sumnji i da su suci možda bili pristrani. To je rečenica čiji se odjek može naći i u izjavama slovenskog ministra vanjskih poslova Erjavca.
– Guillaume mi je tijekom stanke za kavu rekao da ne bih trebao toliko navaljivati i pritiskati. Rekao je: “Dobili ste što ste htjeli na moru, zato ne biste trebali toliko navaljivati.” To mi je rekao – kazao je Sokolec. Iste je navode ponovio i u sljedećem razgovoru, u siječnju 2015.
– Mene je predsjednik već pritisnuo i rekao da ne pretjerujem s tim (kopnenom granicom, op. a.). On zapravo u glavi ima jedno jednostavno rješenje: vi dobijete otvoreno more, ali tu (kopno, op. a.) ne radite nikakve poteškoće – kazao je, ali i dodao da će “i dalje navaljivati” oko kopna, odnosno važnih stvari.
Podjela zaljeva
Granica na moru, rekao je Sekolec, riješena je tako da crta razgraničenja u Savudrijskoj vali / Piranskom zaljevu ide od ušća rijeke Dragonje u moru, ravnom linijom prema talijanskoj granici. U razgovorima se ne spominje na koji tok rijeke Dragonje se misli: na staro korito ili na kanal sv. Oderika, u koji je skrenuta rijeka.
– Mislim da postoje velike šanse da status bude… da će unutrašnje vode ostati do bazne crte. A podjela će biti ili 25/75 ili 33/66 (posto, op. a.) – kazao je, navodeći kako bi trebao biti podijeljen zaljev između Slovenije i Hrvatske.
Simona Drenik složila se s takvim ishodom.
– Vukas će sigurno skakati zbog toga – kazala je Simona Drenik.
– On je ludio – potvrdio je.
– I još će ludjeti. Tu se ti moraš što ispravnije ponijeti, što manje govoriti jer su oni ionako na našoj strani – poentirala je S. Drenik.
Riječ “našoj” indikativna je i inkriminirajuća. Prema članku 6. Arbitražnog sporazuma potpisanog 2009., Arbitražni sud provodi postupak prema Fakultativnim pravilima Stalnog arbitražnog suda u sporovima između dviju država. On pak kaže da se “pri izboru arbitra mora voditi računa da budu neovisni i nepristrani”.
U pokušaju da ipak pomaknu crtu razgraničenja na jug te tako dobiju “više” zaljeva, Sekolec uvlači važnost koridora koji bi Sloveniji dao doticaj s otvorenim morem. On inzistira da „sjevernija crta znači dulji koridor” te da u tom slučaju – zbog dvosmjerne plovidbe – mora biti širi. U tom trenu još nije bilo odlučeno koji će režim i status imati koridor. Na pitanje što je rekao Vukas, Sekolec kaže: “Ponavljao je kao papiga: ‘Trebamo samo režim, trebamo samo režim.’ Išao mi je na jetra.” Vukas je dodao “da će Slovenci imati najveću moguću slobodu u hrvatskom teritorijalnom moru”, no “tad ga je zgrabio Vaughan Lowe i kazao da je to perverzno”. Sekolec dodaje i to da je sudac Guillaume impresioniran sporazumom Drnovšek-Račan.
– To uopće nije loše, to što tamo piše. Tako mi je rekao – prenio je stručnjakinji iz MVP-a.
I dok je Simona Drenik zadovoljna razgraničenjem, jer im je „more najvažnije”, pa je popustljiva oko kopna, Sekolec nije. Sudac Guillaume, kaže joj Sekolec, nije sklon dijelove južno od Dragonje dati Sloveniji. Riječ je o području na kojem su, spomenimo, i zaseoci koji su nekada pripadali Hrvatskoj.
– Gledali smo slike, googlali, gledali Google Earth, vidjeli Jorasovu kuću… On je rekao: Znate, ovo je mjesto… Nisam nešto za ekologiju. Taj južni dio je za komarce i žabe – kaže Sekolec.
Posebno mu smeta, kaže, što “sudac Guillaume daje malo previše važnosti 1955.” Naime, te je godine Hrvatski sabor odobrio prijedlog da se iz NR Hrvatske izdvoji osam sela (stvarno ih je bilo 25) u župama Pregara, Gradina i Topolovac.
Zametanje tragova
– Ja sam pripremala naše političare da smo oko Dragonje izuzetno pesimistični, tako da to u principu znaju – odgovora mu S. Drenik. Poslije ga pita što je kolega Vukas rekao u raspravi o kopnu, na što Sekolec odgovara da je šutio. Simona Drenik odvraća: “Kad nema ekspertize”, a potom Sekolecu govori što bi mogao reći u raspravi o kopnu, kako uz Dragonju tako i na sjeveru. Sekolec je nezadovoljan jer “nije uspio pridobiti suce da jasno kažu da su rijeke granice, a onda bi on mogao još malo lijevo-desno s granicom”.
– A znaš što je važno? – prekida ga Simona Drenik. – Možda da Guillaumeu jednom samo kažeš da kopno nije nevažno, da su nam važne samo četiri stvari: nasipi na Muri koje smo gradili i koji su nam za obranu od poplave, Brezovec, drage i solana… – savjetovala je Simona Drenik. – To reci. I ne kompliciraj. On se možda boji da bi se zakompliciralo, a ti kažeš: Ove četiri stvari su nam, meni su važne, a čini mi se da Hrvatima nisu. Ako izgubimo, bit će katastrofa – savjetovala mu je.
Sekolec traži od Simone Drenik popis “efektivnosti”. Pod “naslovom” (titulus), znanost i praksa međunarodnoga prava razumijevaju pravnu osnovu države nad teritorijem. No u dvjema presudama Međunarodnoga suda – u teritorijalnom sporu Indonezije i Malezije, te Nikaragve i Hondurasa – pokazalo se da u nedostatku jačega naslova, efektivnost (effectivités) u pogledu izvršenja akata vlasti od jedne države može biti presudno važno.
– Ne samo efektivnosti već i tvoji opisi i primjedbe – traži Sekolec.
– Tu bih listu dao Dirku (Pulkowskom, službeniku Suda, op.a.) da je uključi – kaže.
Tada se sudac Sekolec dotiče katastra. Simona Drenik napominje da su podaci nepotpuni i da ga nije predala ni slovenska ni hrvatska strana. No Sekolec traži da ipak pregleda katastar i da mu osigura “streljivo”.
– Znaš, ja bih njima rekao: Dragi arbitri, imamo vrlo nepotpune podatke… Pogledao sam slovenski dio katastra i dajem vam sljedeće primjere – tu, tu i tu… Ako tamo ima nečega korisnog, ja bih to predao kao svoj spis – kaže Sekolec.
– Ne znam koliko ćeš imati vremena u Ministarstvu, koliko ćeš imati vremena zbog doktorata, a i da te ne odvuku (na neki drugi posao)? – pita.
– Neće, to je dogovoreno s ministrom – kaže S. Drenik.
– Da mi daš što više streljiva, lijepo, pregledno, sektor po sektor. Ja ću to editirati tako da ću reći da su moji zapisi… Mislim, da im eventualno, čisto neformalno dam u ruke – kuje plan Sekolec.
Treba napomenuti da su svu dokumentaciju na osnovi koje bi suci trebali donijeti odluku obje strane morale predati u memorandumu i protumemorandumu te da nakon toga, osim ako Sud ne zatraži, nema novih dokaza.
No dokumente neće slati e-mailom, već Simona Drenik predlaže Sekolcu da, kad bude u Ljubljani, dođe k njoj.
– Ako budeš slao dalje te dokumente, onda bi bilo najbolje da dođeš i doneseš kompjutor. Otvorimo file i samo prenesemo podatke, zato da ti budeš naveden kao autor… To je najsigurnije – savjetuje, a Sekolec se slaže.
Sa sucem na večeri
Kako se kopnena granica nikako nije mogla riješiti na potpuno zadovoljstvo Slovenaca, sugovornici dogovaraju utjecaj na jednog od sudaca, Brunu Simma, koji bi potom mogao sugerirati predsjedniku Suda da se još malo pozabave tom temom.
– Što ako bi se, recimo, dan prije, ili ne znam kad, susreo s Brunom? – pita ga Simona Drenik.
– Znaš što, ja ionako imam dogovorenu večeru kod Brune kući – odgovara joj.
– Aha, super! Njemu bi mogao reći… “Ok, razumijem”, onako lagano, “ali kopno, meni se čini…” Nemoj mu dati 500 argumenata, već reci: „Pogledaj, mislim da nije tako.” On će, po mome, to prenijeti Guillaumeu. I ako Simma kaže: „Joj, meni se čini da bismo kopno mogli još jedanput pogledati.” Znaš što mislim – dodaje Simona Drenik.
– Radit ću na Simmi – obećava Sekolec.
Arbitražni sud nedavno je potvrdio kako će odluku u slučaju granice između Hrvatske i Slovenije izreći u prosincu. Odluka je konačna i obvezujuća za obje strane.
Podsjetimo, ranije je zbog medijskih napisa o Piranskom zaljevu reagirala i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić koja je zbog toga sazvala izvanrednu konferenciju za medije.
