O kulturi su u predizbornoj kampanji obje koalicije većinom šutjele, a jedva se moglo dobiti pokoju općenitu rečenicu o kulturnoj strategiji. Ista se šutnja nastavila nakon izbora.
Kultura nikad nije bila tema pregovora Mosta ni s HDZ-om ni sa SDP-om. Danas se Ministarstvo kulture u mogućim scenarijima oko sastavljanja vlade Tihomira Oreškovića spominje tek kao institucija kojoj isto tako treba pronaći šefa. Sva ta nagomilana šutnja upućuje na to da ni budućem ministru ili ministrici kulture neće biti lako – što zbog naslijeđenih problema, što zbog potpune marginalizacije cijelog jednog sektora.
Za vodeće mjesto u Ministarstvu kulture, kao uostalom ni na prethodnim izborima, kada je ta muka mučila lijevu koaliciju, nitko se posebno ne trsi. Sjetimo se samo koliko je trebalo proći da se nađe zamjena za Andreju Zlatar, a onda je na to mjesto postavljen njezin zamjenik. Jasno je tek da će budući ministar ili ministrica doći iz kvote HDZ-a, a bivši ministar kulture Jasen Mesić ozbiljnije je spominjan kao mogući kandidat. Nije ostalo nezamijećeno ni to da se pojavio kao izaslanik Tomislava Karamarka na nedavnom prijemu Srpskog narodnog vijeća povodom pravoslavnog Božića, no o mogućem preuzimanju ministarske funkcije nije se oglasio. U zadnjim, medijskim najavama, osvanulo je i ime Dinka Čuture, kojeg su prema pisanju Jutarnjeg lista, za ministra predložili HDZ-ova Akademska zajednica i zajednica utemeljitelja, a podržali su ga i branitelji.
PROČITAJTE JOŠ
Dugo se vremena spekuliralo o tome hoće li nova ministrica biti HDZ-ova šefica Odbora za kulturu, glumica Anja Šovagović Despot, no ni ona o tome više uopće ne želi govoriti. U jednom se času, doduše samo na razini medijskih špekulacija, spomenulo ime glasnogovornice bivšeg HDZ-ovog Ministarstva kulture Sunčane Glavak, no teško je vjerojatno da će povjerenje dati osobi koju je stranka na izborima stavila tek na osmo mjesto liste u 8. izbornoj jedinici, u kojoj su osvojili dva mandata. Isto tako, u medijima se špekuliralo i s pitanjem bi li Nina Obuljen Koržinek prihvatila tu funkciju i čak su mnogi iz kulturnih krugova, zadovoljni njezinim minulim radom u kulturi, priželjkivali njezin povratak u sustav, no ona o toj temi ne govori.
Kome će pripasti najsiromašniji resor, pritom sektor u kojem su gotovo sve ključne reforme i strategije ostale neizvršene za prošlog mandata, saznat ćemo uskoro. Što će dočekati budućeg ministra ili ministricu u Runjaninovoj i čega bi se prvog trebao dohvatiti, tportal je pitao bivšu državnu tajnicu Ninu Obuljen Koržinek, koja je blisko surađivala s prošlim ministrima Mesićem i Božom Biškupićem, Eminu Višnić iz Pogona – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade, te Nikicu Gilića s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Svi troje aktivni su sudionici kulturne scene u Hrvatskoj.
Stanje je na rubu katastrofe
‘U prošlom mandatu kultura je izgubila onaj dio važnosti koji je morala imati u programu vladajućih stranaka lijevog spektra i s obzirom na njihove politike, a da ne kažem koliko je izgubila ako općenito gledamo na to koje su potrebe u kulturi. Činjenica da je budžet na povijesnom minimumu govori o tome u kakvom je stanju pojedini resor’, kaže Nikica Gilić za tportal i dodaje: ‘Stanje koje dočekuje budućeg ministra ili ministricu je na rubu katastrofe.’
Da je u prošlom mandatu napravljeno puno koraka unatrag, smatra Nina Obuljen Koržinek. ‘Mislim na urušeni sustav financiranja, nepoštivanje rokova i kriterija, izazivanje brojnih skandala te politička imenovanja. U kulturi protekle godine nismo vidjeli nijednu veliku reformu iako su najavljene u svim područjima, poput onih koje smo mi proveli u našem mandatu’, kaže te navodi da je riječ o sustavu poticaja za filmsku proizvodnju, započetoj digitalizaciji kina te uspostavljanju Zaklade Kultura nova.
Novog ministra čeka kompletna rekonstrukcija sustava
Kad zasjedne na novu funkciju, budući ministar ili ministrica će morati početi od rekonstrukcije cijelog sustava, složni su naši sugovornici, a kao nužnost ističu to da se mora izboriti za veći proračun.
Emina Višnić za tportal kaže da je u cilju osuvremenjivanja rada javnih institucija prvenstveno potrebno provesti zakonske promjene koje bi dale dinamičniji okvir za upravljanje javnim ustanovama. ‘To znači da je potrebno uspostaviti drugačiji sustav donošenja odluka, na način da se u upravljačkim tijelima ustanova osigura sudjelovanje zainteresirane javnosti i profesionalne zajednice. Naime, zbog dominantne pozicije osnivača, državne ili lokalnih vlasti, koji imenuju većinu članova upravnih vijeća ustanova, dolazi do prevelikog utjecaja politike, što pak rezultira široko prisutnom pojavom klijentelizma i oportunizma, a što onemogućuje primjeren razvoj kulture i umanjuje njenu društvenu važnost. Isti problem nalazimo i kod financiranja kulture. Naime, ono je uglavnom vezano uz administrativni sustav državne ili lokalne, odnosno regionalne vlasti, a konačne odluke donose oni koji su na političkim funkcijama’, kaže Višnić, dodajući da zbog fiksiranosti pozicija kultura ostaje u statusu quo i to onemogućuje ozbiljno planiranje razvoja.
Politički klijentelizam i stranačke veze
Nikica Gilić ne gaji nadu da je moguće odreći se političkog klijentelizma. ‘Da je u našem političkom prostoru moguće nastavljati nedovršene strategije stranaka koje su prethodno bile na vlasti, rekao bih da je to rješenje, no to kod nas ne ide. Glavni se problem ni s novim Ministarstvom, ma tko bio ministar, neće riješiti, a to je povezivanje i zapošljavanje preko stranačkih veza zbog kojih ti ljudi ostaju vjerni stranci, a ne kulturi. Tako je i s jednima i drugima, a SDP-ovo i HNS-ovo naslijeđe je jednako loše kao i HDZ-ovo, ako ne i gore’, kaže Gilić.
‘Kako se bavim komparativnim istraživanjima kulturnih politika, mogla bih nabrojati brojne primjere dobre prakse, ali moje je mišljenje da svaka država mora urediti sustav prema svojim potrebama i specifičnostima. Nije sve kod nas loše, ne treba sve mijenjati ni reformirati, a dobre primjere treba prilagoditi našoj situaciji i stalno raditi na tome da sustav bude što stabilniji, više transparentan i da služi umjetnicima i kulturi, a ne samome sebi kao poligon za voluntarizam i političko kadroviranje’, smatra Nina Obuljen Koržinek.
