Zove se Luka, ima šest godina, sve želi znati, jako je radoznao i jako brz... Kao i svako dijete, kao i svaki čovjek, ima bezbroj vrlina i mana, no sustav vidi samo jedno - autizam.
Luka bi sljedeće godine trebao u školu. Borba roditelja da se Luku upiše u vrtić traje već treću godinu za redom.
“Dvije godine zaredom je bio odbijen i ove godine odbijen, onda sam zvala udrugu Sjena jer mi je bilo preko glave i onda su im oni zaprijetili medijima pa me zvala ravnateljica da će Luka ići u malu školu od 1. listopada”, ispričala nam je mama dječaka Luke, Jelena Vlahović.
Luka vrtić obožava
Prvo sreća do neba, a onda šok. U ugovoru s vrtićem stoji da za Luku u njemu ima mjesta tri puta tjedno po 30 minuta. Pola sata.
“U tih pola sata on može obuti papuče, odigrati jednu igricu i eto ga gotovo, mama dođe po njega. Luka bi u tenisicama utrčao unutra koliko mu je drago i kad dođem po njega ne želi ići, kaže no no, play – želi se još igrati”, govori mama.
Ravnateljica vrtića u Metkoviću uvjerava – tih pola sata je samo privremeno i u najboljem interesu djeteta.
“Često roditelji ne prepoznaju da su neke poduzete aktivnosti u interesu djece. Većina s vremenom prepozna dobre namjere i zaboravi što je bilo. Ugovor koji je sastavljen s roditeljima je baziran na medicinskim i stručnim procjenama i nalazima, razgovoru s roditeljima i promatranju djece. On je privremeni, opservacijski i s vremenom će se s obzirom na njegovo adaptiranje produžavati boravak”, rekla je Julijana Bebić, ravnateljica vrtića.
Lukine roditelje, kaže, razumije, ali njezina je pozicija drukčija.
“Prirodno je da se roditelji bore za svoju djecu i traže najbolja rješenja. Ja to razumijem. Ali, mi u ustanovi se moramo boriti za svu djecu, za svu djecu pod istim uvjetima. I trudimo se da to bude – pod istim uvjetima”, dodala je ravnateljica.
Ured Pravobranitelja upozorio vrtić u Metkoviću
Upravo je to ono što njeno dijete nije dobilo od vrtića – tvrdi Lukina mama. Svi predškolci, pa i Luka u vrtiću moraju provesti 250 sati, no njegova je satnica značajno manja iduća čak tri mjeseca.
“Znači Luka se mora socijalizirati. On mora odraditi svojih 250 sati, a ako ovako nastavi, neće ni trećinu, bit će problema sa školom… Ne daj Bože da se umiješa Centar za socijalnu skrb, dijete nije prošlo predškolu, njemu je skoro šest i pol godina, on to mora odraditi. Po mom mišljenju bi čak i iduće godine bila odgoda za školu, ne bi bilo škole nego bi opet trebao jednu godinu ići u vrtić, evo treća je godina borbe”, govori mama Jelena.
I iz ureda Pravobranitelja za osobe s invaliditetom su vrtić u Metkoviću upozorili da im je pravilnik o upisu djece diskriminatoran i da djetetu moraju omogućiti fond sati obvezan za predškolce.
“Pravobranitelj je imao primjedbu na naš pravilnik o upisu djece u vrtić. Pravilnik je usklađen sa zakonom i mislimo da smo to odradili na zakonom propisan način. Satnica koja je propisana do 250 sati nije problem za odraditi do kraja pedagoške godine. Dijete će u skladu sa svojim mogućnostima provesti ukupnu satnicu gdje ćemo mu mi to omogućiti, samo na drugi način organizirajući se”, objasnila je ravnateljica vrtića.
Majci i dalje nije jasno zašto prema ugovoru čak tri mjeseca treba vrtiću da ocijeni hoće li Luki pružiti priliku da u vrtiću boravi tri puta po tri sata, kao i drugi.
“Ja bih razumjela da je Luka dijete koje se ne može prilagoditi, da nekoga udara i sami bismo rekli, ok, pola sata pa polako. Ali, Luka se uklopio i stvarno bih voljela da mi ravnateljica objasni o čemu se radi”, dodaje mama Jelena.
Predrasuda je vrlo često ono što koči bolji i ljepši razvoj za djecu s teškoćama. Sličan je put prošao i dječak Ante Mikulić iz Slavonskog broda čija se majka Marica također godinama borila za upis u vrtić.
Odraslima koji puno brinu što će i kako će zato poruka – pustite djeci da odrade posao, oni to odrade sa srcem i lako.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!