Novi ministar graditeljstva najavio je preseljenje onih stradalnika potresa iz kontejnera kojima se ne sagradi zamjenska kuća u privremene montažne kuće prije zime. Na Banovini, gdje takve kuće već postoje, pitaju se zašto to nije učinjeno već prije i hoće li to dvije godine nakon potresa biti bacanje novca.
Prije nekoliko dana stradao je u prometnoj nesreći. I s polomljenim rebrima Mile Jarić iz Majskih Poljana završava ručak. U kontejneru bez sanitarnog čvora živi otkako mu je kuća srušena u potresu. ”Šta imam reći, ajde ja barem imam kontejner, a koliko ih ima koji nemaju ništa pa onda se stavite sami u položaj nekoga tko nema ni ovo”.
Živi sam. Skromnije ne može. ”Ja sam se tu vratio i mogao sam prodati, ono što su moji radili i gradili, znaš kako vele, nije kuća na prodaju”. Na pitanje bi li bio zadovoljan s tom mlom drvenom kućicom odgovara: “Pa normalno, ili drvena ili zidana, kao da je važno kakva”.
Novi ministar Bačić planira graditi drvene kuće, koje će biti kaže privremeno rješenje ako se kuće konstrukcijski ne obnove ili se onima koji žive u kontejnerima ne kupi druga ili ih se ne smjesti u zamjenske kuće ili stanove.
Na komentare da je izgradnja tih kuća sada bacanje novca jer koštaju i do 25 tisuća eura Bačić odgovara: ”Ja mislim da ne mogu očekivati da bi naši sugrađani u tim kontejnerima mogli čekati još jednu zimu u kontejnerima bez obzira što će koštati više”.
Drvenih kuća od 25 do 30 metara četvornih već ima na Banovini – ali nije ih napravila država nego su izgrađene privatnim donacijama. Na glinskom području 19 je takvih, šest je gradila Zaklada Solidarna, ostatak udruga Ljudi za ljude. U jednoj od njih žive i Zora i Milan Bjelan. Iz kontejnera su preselili prije godinu dana. ”U kontejneru je bilo hladno i ako metneš grijalicu onda je poslije vruće, lim, lim, znaš kako je. ovdje mi je puno bolje. ”
Kuću veličine 30 metara četvornih, koja uz boravak, kuhinju i kupaonicu ima spavaću sobu gradio je poduzetnik Željko Mandić za dvadesetak dana. “Unutra je knauf, pregletani zidovi, rađena je da je minimalan rok trajanja 30, do 40 godina, zavisi od održavanja. S obzirom da je ova kuća bez temelja na betonskim stopama.”
Za starije parove i samce ovakve kuće su idealno rješenje, poručuje dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić, na čijem području više od 1000 ljudi još živi u kontejnerima. “Da smo prihvatili taj model od početka, umjesto kontejnera, mi smo onda za 85 tisuća kuna mogli napraviti puno više kuća nego danas kada je cijena preko 250 tisuća kuna.”
A život u kontejneru neusporediv je s onim u drvenoj kućici, koja je novi dom obitelji Livun već godinu dana. Ana Livun nam govori: “Tamo ne možeš zagrijati nikad. Ja tamo nisam ni kuhala, ja sam kuhala na terasi. Nije se moglo u kontejneru kuhat jer, šta ja znam, prevruće je znojim se i svašta. I poplavu smo imali”.
Na petrinjskom području putem raznih donacija izgrađeno je 90 drvenih kuća. Više od 1600 stanovnika živi još u kontejnerima. Oni s kojima smo razgovarali pristali bi iseliti iz njih kad bi im država izgradila drvene kućice.
Neki od komentara stanara u kontejnerima su: “Bih zašto ne bih, imam ja dolje dvorišta i isto bih napravio, kao i susjedi što su napravili”; ”Majko božja, ako bi više ljudi, naravno da ja ne bih bila izuzetak. Ako ne bi u njoj bilo hladno, isto tako”.
Da su privremene kuće bolje rješenje od života u kontejneru smatra Ante Mihanović s Građevinskog fakulteta u Splitu. “Bolje i to nego što smo imali do sada, boravak u tim kućama će se ipak malo dulje dogoditi nego što mislimo i zbog toga mislim da je bolje, nego kontejneri.”
Jer nitko u 21.stoljeću, sat i pol vremena od Zagreba ne bi smio živjeti u kontejneru.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!