Osnivačica i dugogodišnja predsjednica udruge Adopta Diana Topčić-Rosenberg govorila je za N1 o mogućnostima posvojenja u hrvatskom zakonskom okviru, a osvrnula se i na slučaj osmero hrvatskih državljana koji su posvojili djecu iz Demokratske Republike Kongo i u pokušaju da ih dovedu u Hrvatsku, završili u zatvoru u Zambiji. Pročitajte što je sve otkrila našoj Emi Bašić.
Sud u Zambiji danas je odlučio da se osmero hrvatskih državljana uhićenih u zračnoj luci prije više od dva mjeseca mogu braniti sa slobode. Topčić-Rosenberg kaže kako joj je drago zbog toga. “Mislim da je to bolje za njih, da su dostojanstveniji uvjeti i da će olakšati sitaciju u kojoj se nalaze”, govori.
Udruga Adopta još od 2010. radi na stvaranju pozitivnoga, ugodnoga i podupirućeg okruženja za obitelji nastale posvojenjem, a njena osnivačica za N1 je rekla kako smatra da je ovaj slučaj “ogolio kompleksnost posvajanja”.
Rasprava se sada, govori, odvija na više nivoa, kako u javnom prostoru, tako i unutar institucija. “Kao netko tko je posvojio dijete, htjela bih komentirati izjave da je posvajanje plemenit čin. To je prvenstveno odgovoran čin roditeljstva u koji se ulazi s velikim promišljanje. To nije nešto što vi činite iz humanitarnih i plemenitih pobuda. Mi želimo biti roditelji, a povrh toga se nadamo da će djeca odrastati u boljim uvjetima nego što bi bez da su nama”, rekla je osnivačica Adopte našoj Emi Bašić.
Drugi nivo je, prema njenom mišljenju, to postoji li legislativa koja omogućuje transparentnost i zakonitost procesa. “Mi smo jučer od ministra saznali da postoji pravna praznina u hrvatskom zakonodavstvu oko međudržavnog posvajanja i nadam se da će se ona popuniti što prije. Treći je institucionalni nivo, onaj u kojem razmatramo jesu li institucije uspostavile okvire u kojima će omogućiti građanima jasne informacije o tome kako posvojiti djecu iz njihovih država i pružaju li stručnu podršku u tom procesu.”
Ministar je jučer izjavio i da se svi koji žele posvojiti dijete obrate ministarstvu. Topčić Rosenberg misli da je to nemoguće jer tih nekoliko ljudi koji rade u ministarstvu ne može omogućiti stotinama ljudi koji to žele sve informacije. Tu je, upozorava, i nivo ljudskih prava, odnosno pitanje je li u redu posvajati djecu iz država pogođenih ratom, siromaštvom i drugim nepogodama. “U nedostatku tih stavova, toliko dugo dok postoje zakonske pretpostavke da se posvajanje odvija na zakonit način uz podršku institucija, ne bi trebalo biti nikakve loše energije ni loših mišljenja”, kaže ona.
“Očito je da nije bilo nikakvih informaicja od strane institucija o tome kako posvojiti dijete iz DR Kongo ili druge države koja nije potpisnica Haške konvencije. Ljudi su informacije dobivali neprovjerenim kanalima. To je jedna od stvari koja nedostaje u sutavu, ali nije jedina. Dobili smo informacije da je Ministarstvo poslalo uputu Centru da ubuduće potencijalne posvojitelje obavijeste da ne preporučuju posvajanje iz država nepotpisnica Haške konvencije i da to rade na vlastitu odgovornost. Institucije se opet samo javno ograđuju umjesto da stvore uvjete. Nadam se da je to privremeno”, kaže.
Što se tiče statističkih podataka, prema kojima je prošle godine u Hrvatskoj bilo više posvojenja nego u prethodnim godinama, Topčić-Rosenberg kaže: “To je dobar korak naprijed, važna poruka. U javnom prostoru postoji i element koji kaže da je u Hrvatskoj nemoguće posvojiti. Moguće je, prošle godine se posvojilo 190 djece, u zadnjih 10 godina više od 1500 djece. To su značajne brojke i pokazuju da se u Hrvatskoj mogu posvojiti djeca. Ali ne mogu posvojiti svi. Nema toliko djece koja ispunjavaju uvjete za posvajanje. Ne vjerujem da će se promijeniti taj trend. Pitanje je što ćemo mi kao država napraviti s tim, pustiti ih da čekaju ili stvoriti okvir u kojemu mogu roditeljstvo ostvariti na zakonit i jednostavan način.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!