Majke s djecom s teškoćama u razvoju Suzana Rešetar i Marinela Mihina gostovale su kod Mile Moralić u TNT-u gdje su podijelile svoja neugodna iskustva sa sustavom i centrima za socijalnu skrb.
Marinelin sin Juraj je kao beba prebolio HSV 1, virusni herpes encefalitis i tijekom tog napada je doživio moždani udar. Od onda svaki dan ima epileptičke napade koji se ne mogu kontrolirati niti uz četiri antiepileptika.
“Ja sam zaposlena, ali sam na statusu ‘dijete s teškoćama u razvoju’, na njezi sam. Juraju treba pomoć oko oblačenja, hranjenja, pomoć kod epi napada. Juraj se tokom ovih pet godina ozljedio više puta, morao je na šivanja. Nekad ne stignete reagirati i izgubi ravnotežu i ozljedi sam sebe.”
Marinela muku muči s administracijom i vještačenjima koja moraju prolaziti unatoč tomu što se njegovo stanje ne mijenja.
“Novo vještačenje smo čekali devet mjeseci. Vještačenje za invaliditet djeteta jer želim onaj znak pristupačnosti za njega. Svaka tri, četiri tjedna smo u bolnici. Parkiranje je tamo nemoguće, nosim dijete po 15, 20 minuta na rukama”, kaže Marinela i dodaje da Juraj može hodati, ali je ipak jednostavnije ako ga nosi.
Centar za socijalnu skrb: Više ne radimo s korisnicima
Suzana je sa svojim sinom Ivanom već dulje u sustavu socijalne skrbi, a nedavno je doživjela izrazito neugodno iznenađenje kada su joj u centru rekli da ne rade s korisnicima.
“Ivano je bio pozvan na vještačenje. Dužni smo bili predati njegovu novu dokumentaciju prije srpnja 2023. kako bi tijelo vještaka utvrdilo ima li Ivano i dalje teškoće koje su mu propisane i taj stupanj invaliditeta, odnosno 4. stupanj najtežeg oštećenja zdravlja. Ja sam svu dokumentaciju predala 12. 5. 2023. i čekali smo gotovo osam mjeseci”, poručila je Suzana.
Za to cijelo vrijeme Ivano nije ostvarivao ono što je njemu prijeko potrebno – psihosocijalna podrška.
“I ja sam izašla s tim u javnost jer to ni u kojem slučaju nije normalno da se čeka mjesecima na neki nalaz i mišljenje koji tebi omogućuje daljnja korištenja prava za tvoje dijete ili otvaranje novih.”
Upis u školu ovisi o Centru koji djeluje brzinom puža
Suzana je istaknula kako je njezina situacija specifična jer njezin sin izlazi iz redovonog osnovnoškolskog obrazovanja te pri tom upisu moram imati neki nalaz i mišljenje. Sama je pronašla srednju školu u kojoj se može upisati za pomoćna zanimanja – Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava.
“Bila sam s njim osobno na razgovoru. Imaju zanimanje koje se zove pomoćni administrator i tamo bi se najbolje snašao sa svojim kompetencijama. Dogovorili smo se i načelno oni njega žele. To me je šokiralo, ali bi ga ne samo uključili u srednju školu, nego bi oni njega i u psihocijalnu podršku do upisa u srednju, a onda bi nastavili sa socijalnom uslugom poludnevnog boravak u sklopu koje bi bi Ivano dobivao svu potrebnu rehabilitacijau, koju nema”, kaže Suzana.
“Kad čujete tako nešto je kao da doživite kliničku smrt i mislite da ste u raju. Problem je bio što je postupak vještačenja bio u tijeku. Sve je stalo od devetog mjeseca kad sam bila kod. Neki dan je došao nalaz. Nazvala me socijalna radnica da je mišljenje stiglo i dalje ima 4. stupanj i ostvaruje pravo na osobnu invalidninu i da trebam doći i potpisati izjavu. Dogovorili smo se za ponedjeljak u dva. Nazvala me drugi dan, citiram ‘da se dogodio novi moment i da su njezini nadređeni odlučili da se do daljnjega neće primati korisnici, znači nema rada s korisnicima”, dodaje.
Suzana je bila zbunjena izjavom i shvatila da više neće primati nove korisnike i poručila joj da se vide u ponedjeljak, na što joj je djelatnica centra rekla da će joj poslati nalaze putem e-maila, ali da će se čuti za dva do tri tjedna.
“Odmah sam reagirala i rekla da ne dolazi u obzir. Jedan hrvatski zavod za socijalnu skrb, bilo koja podružnica, ne smije biti zatvoren za rad s korisnica. Nismo u izvanrednim situacijama. Oni jesu preopterećeni i to je ona i rekla, ali to nije apsolutno nikakvo opravdanje. Poslala sam joj mail da ju pitam po kojoj odluci je to napravljeno. Odgovor nisam dobila.”
Novi upis u školu, novi izazovi
Marinelu i Juraja čeka upis u prvi razred osnovne škole i s tim i novi izazovi.
“Kod upisa u predškolu imala sam veliki problem zbog epilepsije i svakodnevnih epi napada. Juraj treba asistena, a vrtić ga nema. Oni moraju osigurati asistenta, ali nitko se nije javio na natječaj. Ja sam im dovela asistenta i on sad ima asistenta, ali je krenuo tjedan dana kasnije u vrtić.”
Suzana naglašava kako njezin Ivano i sve ostale osobe s invaliditetom moraju dobiti ono što im zakonom pripada.
“Ne da mislim da će on to dobiti, on to mora dobiti. Mene ne zanima kako će oni njega upisati, tko će ga upisati i na koji način. Ja sam našla samoinicijativno ustanovu koja je otvorena da njega primi i ja odustati neću. Druga je opcija da Ivano sa mnom dođe na dvije adrese: Vukovarska kod ministra Piletića na rehabilitaciju ili na Markov trg kod gospodina Plenkovića. Ne šalim se, ja ovo predugo čekam. Ne samo ja, nego su ovdje u pitanju prava i interesi jednog maloljetnog djeteta s najvećim stupnjem invaliditeta kojeg država mora i treba zaštititi.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
