Predsjednik Zoran Milanović preko vikenda nam je objašnjavao da su Stepan Bandera i njegovi ukrajinski nacionalisti bili gori i od Pavelića i od Hitlera, a da je 'Slava Ukrajini' jednako kontaminiran kao 'Za dom spremni'. Što o tome kažu povjesničari?
Predsjednik Zoran Milanović nije ni ovog vikenda propustio priliku da se obračuna s, po njemu, gorućim problemom – pozdravom ‘Slava Ukrajini’ i podrškom toj zemlji. Misli su mu tako i u Vrlici, na obilježavanju 30. obljetnice obrane Velog vrha u Domovinskom ratu, odlutale do Drugog svjetskog rata, Stepana Bandere i pokolja koje su njegovi sljedbenici tada vršili po Ukrajini.
Za službeni poklič ukrajinske vojske već je u ranijoj izjavi za medije 31. svibnja konstatirao da između njega i ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’ nema razlike. Tada ga je isprovocirao netko tko je uzviknuo taj pozdrav baš kad je Milanović izišao za govornicu u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Ruski mediji još su jednom spremno prenijeli njegove izjave pa je tako Radio Sputnik zadovoljno citirao da se “pozdravne parole ukrajinskih nacionalista ne smiju čuti na teritoriju Hrvatske”.
“’Slava Ukrajini’ ima istu povijest (kao ‘Za Dom spremni’, op.a.). Netko je to jednom napisao, ali pod tim pokličem su se organizirali i borili ljudi, odnosno neljudi u usporedbi s kojima su ustaše bili kavaliri. Idemo razgovarati o tome. Dakle, to su bili bešćutni ubojice, i to puno efikasniji od ustaša”, objašnjavao je predsjednik opet u subotu novinarima.
Milanović: Bandera, Šuhevič, to su najgori zločinci Drugog svjetskog rata
“Znam koliko nas se discipliniralo i svaki put upozoravalo i maltretiralo, predsjednika Tuđmana prvog, da se ne koristi neki pozdrav koji je kontaminiran zbog suradnje s nacistima. Ista je stvar sa ‘Slava Ukrajini’. (Stepan) Bandera, (Roman) Šuhevič, to su najgori zločinci Drugog svjetskog rata. Masovni ubojice. Što su izabrali taj pozdrav, što ne može nekako drugačije”, zaključio je.
Milanović svakako nije prvi koji je povukao paralelu između Bandere i Pavelića, ali je prvi koji je ustaše proglasio manjim zlom u toj usporedbi.
Bandera je, podsjetimo, bio notorni vođa jednog od dvaju suparničkih ogranaka Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN) koja je četrdesetih pokušala uspostaviti nezavisnu ukrajinsku državu, računajući na suradnju i zaštitu nacističke Njemačkom u borbi protiv “judeoboljševičke” Moskve kao zajedničkog neprijatelja.
Njihova vizija Ukrajine bila je nacionalna država nasilno očišćena od manjina, prvenstveno Rusa, Poljaka i Židova, ustrojena po manje ili više fašističkim načelima. Paralela s ustaškim pokretom Ante Pavelića s razlogom se nameće.
Sličnosti i razlike Pavelićeve NDH i Banderine Ukrajine
No dok su Pavelićevi ustaše dobili od Hitlera dozvolu da uspostave NDH kao marionetsku državu Trećeg Reicha i fašističke Italije – OUN nikad nije uspio uspostaviti vlastitu ukrajinsku državu, iako je i nakon poraza nacističke Njemačke još desetak godina vodio gerilsku borbu protiv Sovjetskog Saveza.
Banderu su njemački nacisti pustili iz poljskog zatvora, gdje je služio doživotnu kaznu zbog terorizma, na početku rata. 1941. su dogovorili i formiranje dvaju ukrajinskih bataljuna koji će sudjelovati u planiranoj invaziji na Sovjetski Savez. No nisu ga pustili u Ukrajinu pa je iz okupirane Poljske jednostrano proglasio “obnovu ukrajinske državnosti” 30. lipnja 1941., niti tri mjeseca nakon uspostave NDH i tjedan dana od početka Operacije Barbarossa.
OUN je u proglasu obećao suradnju s nacističkom Njemačkom, računajući da će Berlin naprosto prihvatiti proglas. Pogromi su krenuli odmah pa je samo u Lavovu nakon njemačke okupacije pobijeno oko šest tisuća Židova. Nakon što je Kijev zauzet u rujnu, u Babinom Jaru pobijene su 33 tisuće kijevskih Židova.
Hitler je, međutim, imao druge planove za Ukrajinu – ne savezništvo, već genocid nad Ukrajincima (plan je bio istrijebiti dvije trećine Ukrajinaca, a jednu ostaviti kao robljei) te korištenje njihove plodne zemlje za njemački “lebensraum”. Bandera je na kraju nadživio Hitlera za 14 godina, dok ga agent KGB-a nije likvidirao u Munchenu 1959.
Banderu je, nakon što je odbio povući svoj proglas državnosti, Gestapo uhitio i otpremio u Njemačku, gdje je od siječnja 1942. bio zatvoren u koncentracijskom logoru Sachsenhausen sve do rujna 1944., kada su ga pustili kako bi organizirao otpor sovjetskoj protuofenzivi. Upravo je za vrijeme Banderinog zatočeništva OUN – odnosno njegovo vojno krilo, Ukrajinska ustanička armija pod vodstvom Šuheviča – izvršila većinu pokolja.
Da je stvarnost bila složenija od narativa o banderovcima kao pukim nacističkim kolaboracionistima, svjedoči i nacistička naredba od 25. 11. 1941. da “svi funkcioneri Banderinog pokreta moraju biti odmah uhićeni i nakon temeljitog ispitivanja likvidirani”.
Hrvoje Klasić: Nema spora da su odgovorni za stravične zločine prema Židovima i Poljacima
Naravno, to ne mijenja dokumentirane činjenice o njihovom sustavnom etničkom čišćenju, ako ne i istrebljenju poljskog stanovništva iz Istočne Galicije i Volinske, kako bi se spriječila mogućnost da te zapadnoukrajinske pokrajine nakon rata opet završe unutar granice Poljske.
Pri tome su se OUN-ovci koristili zaista monstruoznim metodama, vršeći masovne pokolje civila, uključujući žene i djecu i spaljujući njihova sela do temelja. Povjesničarske procjene broja ubijenih kreću se od 50 do 130 tisuća.
Isto tako, iako su Holokaust u Ukrajini prvenstveno provodili njemački okupatori, imali su značajnu pomoć ukrajinskih suradnika, prvenstveno uz suradnju kvislinške Ukrajinske pomoćne policije. Ukupni broj ubijenih Židova na području Ukrajine procjenjuje se na 900 tisuća.
“Nema spora da su ukrajinski kolaboracionisti iz Drugog svjetskog rata koje spominje i predsjednik Milanović odgovorni za stravične zločine i prema Židovima i prema Poljacima, da su se borili, prvo na strani nacista, a da su ih ti isti nacisti kasnije zabranili i, na neki način, čak postali njihovi neprijatelji”, komentira za N1 povjesničar Hrvoje Klasić.
“Međutim, ja bih se kao povjesničar i kao građanin demokratskog društva uvijek čuvao bilo kakvih usporedba, a kamoli gradacija. Mislim da nema nikakve potrebe natjecati se u tome tko je veći ratni zločinac i tko je počinio više ratnih zločina”, napominje on.
“I onda reći da je kavalir onaj koji je zaslužan za genocid nad Srbima, Romima i Židovima, tko je organizirao koncentracijske logore bez da su nacisti od njih to tražili, tko je odgovoran za vjerojatnu smrt skoro stotinu tisuća ljudi u samo jednom logoru, a ukupno sigurno 200 do 300 tisuća ljudi, iako ni ne znamo puni broj”, dodaje.
Klasić: Onda bismo mogli reći da odgovorni za Ovčaru ili Srebrenicu izgledaju kao kavaliri
“Te žrtve ustaškog režima, uglavnom civilno stanovništvo, ubijene su na najsvirepiji mogući način. Ja ni u kakvom kontekstu ne bih ljude koji su provodili genocid nazivao kavalirima. Povjesničari se i dalje ne slažu oko brojeva žrtava ni u Ukrajini ni u Poljskoj ni u Hrvatskoj, čak, ne bih rekao, po podacima koje imamo, da su ukrajinski nacionalisti odgovorni za veći broj žrtava od ustaša”, ističe Klasić.
Takvo licitiranje žrtvama, po njegovom mišljenju, ima još jednu neželjenu posljedicu: “Ako dođemo na taj teren zbrajanja, onda će hrvatske žrtve iz Domovinskog rata izgledati potpuno beznačajno u odnosu na ove iz Drugog svjetskog rata. I onda bismo, po tom principu, mogli reći da ljudi odgovorni za Ovčaru ili Srebrenicu izgledaju kao kavaliri prema njima.”
Milanović će možda reći da o je ustašama kao kavalirima govorio figurativno i komparativno. Pa ipak, dok sada govori o ukrajinskim “bešćutnim ubojicama”, o ruskim zločinima tijekom agresije na Ukrajinu nije imao previše za reći u proteklih 15 mjeseci. Kao ni o povijesnim ruskim zločinima nad Ukrajincima.
To mu je, kako je 4. travnja prošle godine rekao o dokazima očitog ruskog masakra nad ukrajinskim civilima prije povlačenja iz Buče “daleko” i “ne zna o tome ništa”.
“Što je tamo pronađeno, tko je pronašao, iz hrvatskog iskustva, pustite me s tim, budite oprezni”, prisnažio je tada. Ukrajinski ratni zločini od prije 75 godina mnogo bliži i o njima govori bez previše ustručavanja i ograđivanja.
“Iz njegovih izjava proizlazi da je on na strani Ukrajine, ali to uvijek završava s nekim ‘ali’. E sad, taj ‘ali’ ponekad ima smisla i ja doista mislim da se Ukrajinci – ne samo zadnjih godinu dana, nego zadnjih 20 ili 30 godina ne suočavaju sa svojom prošlošću na najbolji mogući način. I mislim da Slava Ukrajini i veličanje Bandere nije nešto s čime se treba ponositi”, ocjenjuje Klasić.
Tako je, po njegovom mišljenju, prije svega “zbog činjenice da su ga doista kao nekakav službeni pozdrav počeli koristiti Bandera i njegovi nacionalisti i da su uz taj pozdrav doista provedeni ne samo masovni zločini nego i kolaboracija s Hitlerom”.
“Ja bih ga zato izbjegavao i znam dobro da svi koji ga od devedesetih do danas koriste ne rade to jer je Taras Ševčenko (slavni ukrajinski pjesnik) koristio u pjesmi iz 19. stoljeća”, dodaje Klasić koji to opravdanje o starom ukrajinskom pozdravu uspoređuje s onim kojim se služe hrvatski nacionalisti, a sad i predsjednik.
Duje Jakovčević: To bi bilo kao da se hrvatski grb proglašava ustaškim
Duje Jakovčević, povjesničar i autor nekoliko knjiga, od kojih je posljednja “Htjeli smo što bolje, a ispalo je kao i obično: kako je propala ruska demokracija”, ipak smatra da se ovaj pozdrav ne može svesti na Banderin pokret.
“Poklič ‘Slava Ukrajini’ postoji vjerojatno još od ranog 20. stoljeća u kontekstu raznih ukrajinskih patriotskih i nacionalističkih udruženja te sasvim sigurno za vrijeme Ukrajinske Narodne Republike, kratkotrajno nastale nakon raspada carističke Rusije pa kao takav jasno prethodi Stepanu Banderi i njegovoj Organizaciji ukrajinskih nacionalista. Otprilike bilo bi to kao da se hrvatski grb proglašava ustaškim jer je šahovnicu koristila i Pavelićeva nazovi-država”, kaže Jakovčević za N1.
“Ukrajinski nacionalizam nije svodiv samo na Banderu i OUN, kao što ni hrvatski nacionalizam koji obuhvaća i Starčevića, Radića, Mačeka, Savku i Tripala ili Gotovca srećom nije svodiv na ustaše. Legitimno je i nužno ukazivati da se moderna i demokratska Ukrajina ne može temeljiti na Banderi i OUN-u, pogotovo pored takvih prosvijećenih i naprednih patriota kakvi su bili Lesja Ukrajinka, Ivan Franko, Mihajlo Drahomanov ili Mihajlo Hruševski, pa čak i nacionalno svjesni komunist i žrtva staljinističkih čistki Mikola Skripnik. No Milanović, kod kojeg je svaki javni istup korak naprijed-nazad dva, izabrao pogrešni teren za dokazivanje antifašizma”, ocjenjuje Jakovčević.
Klasić: Volio bih da Milanović pokaže stih “za dom spremni” u operi
I Klasić se slaže da postoji bitna razlika: “’Za dom spremni’ uvode i izmišljaju isključivo ustaše, a Slava Ukrajini je ipak postojao prije Bandere. I to ne samo kao stih u pjesmi, već su ga ukrajinski nacionalisti koristili od početka 20. stoljeća, a posebno po završetku Prvog svjetskog rata kad je uspostavljena prva nezavisna ukrajinska država.”
“Milanović je rekao da ‘Za dom spremni’ također postoji u libretu opere Ivana Zajca, ‘Nikola Šubić Zrinski’. Ja bih volio da on pokaže koji to stih tamo počinje ili završava riječima ‘za dom spremni’? Da, koristi se riječ za dom, ali ne kao pozdrav nego kao dio stiha”, naglašava Klasić.
“Mislim da Milanović ima potrebu u svemu biti drugačiji od mainstreama. Ako mainstream u ovom trenutku bespogovorno podržava ukrajinsku stranu u ratu s Rusijom, on mora imati drugačiji stav i njemu očito nešto smeta u cijeloj toj priči.
Ipak, kaže kako “u današnjem kontekstu Putinove osvajačke politike takve usporedbe dobivaju potpuno drugi smisao”, odnosno “ispadaju kao nekakav pokušaj relativizacije ili čak izjednačavanje krivnje, a mislim da to nije u redu i da bi se takvih stvari trebalo kloniti”, upozorava.
“Ja ne mislim da on podržava Putinov režim u Rusiji, ali ima potrebu u svakoj prilici ukazati i na negativnosti u ukrajinskoj povijesti i sadašnjosti, što je njegovo pravo. Moj savjet bi mu bio da ipak vodi računa o nekom reciprocitetu i da kaže neku oštru riječ na račun onoga što Rusi trenutno rade u Ukrajini, ali i što su sovjetski komunisti radili Ukrajincima u povijesti, i ne samo prema njima”, poručuje Klasić predsjedniku koji, među ostalim domenama, voli hrvatskoj javnosti davati poduke i iz povijesti.
Jakovčević: Banderin OUN ima paralelu prije u četnicima nego u ustašama
Što se ukrajinskih “ustaša” tiče, Jakovčević smatra da ih je prikladnije usporediti s jednim drugim zločinačkim pokretom s ovih prostora: “Nacionalizam ima mnogo lica, od socijalističkog i liberalno-demokratskog do fašističkog, Pavelić i ustaše te Bandera i OUN pripadaju tzv. integralnom nacionalizmu, koji je totalitaran, ekstreman i nedemokratski. Do uspostave marionetske ukrajinske države, koju je OUN bila spremna proglasiti, nije moglo doći jer su Hitler i Rosenberg bili previše svjesni prirodnih bogatstava Ukrajine da bi ih s ikime htjeli dijeliti. Ironično je da ratna taktika Bandere i OUN-a – oklijevanje s velikim akcijama dok se tobože ne riješe stvari na velikom planu i upuštanje masakre, primjerice nad Poljacima – imaju paralelu prije u četnicima Draže Mihailovića negoli u ustašama.”
“U pitanju zločina OUN također odgovara četnicima, prvenstveno s masakrima Poljaka u Volinju. OUN je nasađen na ukorijenjenu ideologiju ekonomskog antisemitizma i jest davao ruke u pogromima. No činjenica da je Jasenovac uz rumunjsku Bogdanovku praktički jedini primjer istrebiteljskog logora kojim nisu upravljali Nijemci cijeli je jedan red veličine više”, napominje Jakovčević.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare