"Svjetske sile, za razliku od svih nas koji smo kućni geostratezi, svjesne su koliko bi im otvoreni sukob štetio. Činjenica da u svijetu ima puno nuklearnog oružja sama po sebi je grozna, ali međusobni strah sprječava početak nuklearnog rata", kaže povjesničar Hrvoje Klasić.
Jesmo li već (ili opet?) u trećem svjetskom ratu? Sudeći po pisanju svjetskih medija, i to ne nekih marginalnih ili senziacionalističkih, svjetski rat stvarnost je kojoj svjedočimo ili nam prijeti da će se svaki čas dogoditi daljnjom eskalacijom dvaju aktualnih ratnih sukoba – onih u Ukrajini i na Bliskom istoku, a potencijalno i izbijanjem onoga između Kine i Tajvana.
Ugledni The Economist prije nekoliko dana piše – pitajući se mogu li financijska tržišta ponovno podcijeniti rizik od globalnog sukoba – da je “ulazak u treći svjetski rat započeo prije dvije godine, dok su se ruske trupe gomilale na ukrajinskoj granici”, a da “današnja bitka Izraela protiv Hamasa ima zastrašujući potencijal da se prelije preko njegovih granica”.
Novi svjetski rat ‘počinje’ još od 1945.
U kolovozu ove godine mađarski je premijer Viktor Orban upozorio je na opasnost od trećeg svjetskog rata. “Živimo u vrlo opasnom trenutku. Treći svjetski rat bi mogao pokucati na naša vrata”, kazao je Orban.
Kada je Rusija pokrenula invaziju a Ukrajinu u ožujku 2022. godine, mnogi su požurili zaključiti da je to početak svjetskog rata.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij izjavio je tada da je “treći svjetski rat možda već počeo“, a bivši ukrajinski premijer Oleksij Hončaruk otišao je korak dalje rekavši da je “Treći svjetski rat počeo”. U to vrijeme britanski mediji bombastično su pisali da “ovako počinje Treći svjetski rat” te da je “treći svjetski rat postao europska stvarnost”.
U ožujku ove godine Wall Street Journal pisao je o krivim predviđanjima svjetskih ratova. “Amerikancima nije potrebno mnogo da sukob smatraju sljedećim svjetskim ratom. Kada su američke snage ubile iranskog generala Qasema Soleimanija u siječnju 2020., ljudi su brzo tvitali “#WW3″ i nagađali o nuklearnim raketama. Nekoliko mjeseci kasnije, pitanje je ponovno postalo viralno zbog napetosti na granici između Kine i Indije”, pisao je WSJ uz konstataciju kako se iz perspektive mnogih “treći svjetski rat svakim danom čini sve vjerojatnijim”.
U travnju 2022. američki povjesničar i predsjednik Centra za židovsku povijest, Gavriel Rosenfeld, u Washington Postu objavio je članak pod naslovom “Kako ćemo znati kada je počeo treći svjetski rat?” U njemu se uglavnom bavio strahovima od novog svjetskog sukoba nakon 1945. godine, koji bi danas vjerojatno bio nuklearni i značio bi masovno uništenje.
“U mnogim trenucima Hladnog rata – tijekom Korejskog rata, kubanske raketne krize i Vijetnamskog rata – novinari su izražavali strah da je planet na rubu trećeg svjetskog rata. Primjerice, kada je Sovjetski Savez napao Afganistan 1980., novine su objavile alarmantne naslove poput “Ovo bi mogao biti Treći svjetski rat” i “Je li Treći svjetski rat počeo?” U svim tim slučajevima prizivanje svjetskog rata trebalo je upozoriti na potencijalnu opasnost od eskalacije regionalnih sukoba u globalnu katastrofu. Nijedan od tih strahova, naravno, nikada nije ostvaren, ali ostaje potencijalna noćna mora”, napisao je.
‘Ako je povijest učiteljica, mi smo loši učenici’
O samom konceptu svjetskog rata, povjesničar Hrvoje Klasić kaže da je službeno ušao u upotrebu tek nakon Prvog svjetskog rata, koji tada nitko nije nazivao tako, nego “Velikim ratom”.
“I mnogi sukobi prije toga, poput Napoleonovih ratova, uključivali su niz supersila pa se nisu nazivali svjetskim ratovima. Kada je 1914. izbio Veliki rat, europske su sile imale kolonije diljem svijeta pa se iz tog razloga taj rat počeo nazivati svjetskim. U Drugi svjetski rat su gotovo od samog početka bili uključeni SAD i Japan pa je to bio dotad neviđeni sukob takvih razmjera. Vjerojatno bi treći svjetski rat zadovoljio kriterije kada bi SAD ušle u izravan sukob s Rusijom, ali ne bi bio svjetski iz geografskih razloga, nego zbog toga koliko bi bio razoran. On u sebi više sadrži prijetnju uništenja, a za to ne treba više biti uključeno 50 zemalja – dovoljne su dvije ili tri koje posjeduju nuklearno oružje”, tumači Klasić.
Na pitanje ima li trenutni sukob na Bliskom istoku potencijala postati rat globalnih razmjera, Klasić kaže kako smatra da nema.
“Ako je povijest učiteljica života, taj sukob i naš odnos prema njemu pokazuju da smo loši učenici i da vrlo brzo zaboravljamo lekcije. Od Drugog svjetskog rata do ovoga što se danas događa u Ukrajini i na Bliskom istoku, svijet je u nekoliko navrata bio na rubu nuklearnog rata. Sjetimo se Kubanske krize 1962. godine, a prije toga i Korejskog rata kada je američki general McArthur u trenutku kada se Kina uključila u sukob na strani Sjeverne Koreje, predlagao bacanje atomske bombe. Imali smo i građanske ratove u Angoli i Libanonu u koje su bile uključene velike sile, također i rat u Afganistanu 1980-ih. Što se tiče Bliskog istoka, povijest nas uči da ovo sada nije niti prvi niti najgori sukob na tom prostoru. Očito svaka generacija misli da je najgore upravo ono što se njoj događa ili čemu svjedoči. Imali smo Nakbu 1948. godine, Šestodnevni rat, Jomkipurski rat 1973. pa upad Izraela u Libanon 1982. godine… U svim tim sukobima jednu je stranu podržavao Sovjetski Savez, a drugu SAD pa je svaki mogao završiti kao Treći svjetski rat. Ali nije”, kazao je Klasić.
Objasnio je i zašto nije.
“Svjetske sile, za razliku od svih nas koji smo kućni geostratezi, svjesne su koliko bi im otvoreni sukob štetio. Činjenica da u svijetu ima puno nuklearnog oružja sama po sebi je grozna, ali ona kod svih onih koji imaju to oružje ostavlja dojam da ako prvi krenu neće moći prvim udarcem uništiti protivnika, no uzvratni bi udarac možda bio toliko jak da bi uništio njih. Taj međusobni strah sprječava početak nuklearnog rata. Iran zna kakve bi bile posljedice ako bi se uključio u sukob na Bliskom istoku, Rusija također. Osobno mislim da se rat neće proširiti izvan regije”, kaže.
Eskalacija, ali ne do svjetskog rata
Velike nuklearne sile radije će voditi proxy ratove nego ući u izravan sukob jedne s drugima. A psihozu zbog “trećeg svjetskog rata” Klasić pripisuje ljudskoj prirodi.
“Svaku epidemiju koja se pojavi za našeg života smatramo najvećom, iako je ranije bilo i većih i smrtonosnijih. Ljudi su zabrinuti za svoju egzistenciju i svoju budućnost pa stoga tako reagiraju”, zaključuje.
I vojni analitičar Marinko Ogorec nije sklon ocjenama da sukob na Bliskom istoku prijeti prerastanjem u svjetski rat, kamoli da je “treći svjetski rat” već u tijeku, kako tvrde neki mediji pa i državnici. Eskalacija u ovom slučaju, kaže, maksimalno znači regionalni sukob.
“Svaki rat ima potencijala za eskalaciju, a ovaj posebno, ali ne vjerujem da će prerasti u svjetski niti u nuklearni sukob. Svojedobno se čak nije ni govorilo o nuklearnom ratu, nego se to službeno nazivalo uzajamnim nuklearnimm samouništenjem. Izrael će najvjerojatnije ići do kraja u kopnenoj ofenzivi kako bi riješio problem Hamasa. Do eskalacije sukoba moglo bi doći ako bi se ta operacija rastezala i ako bi bio velik broj kolateralnih žrtava. Tada bi se mogao uključiti Hezbollah, a onda i neke arapske zemlje. No, ne vjerujem da bi to išlo dalje od regionalnog sukoba”, napomenuo je Ogorec.
Što se tiče rata u Ukrajini, on tvrdi da je ondje uspostavljen svojevrsni status quo.
“Napredovanje i jedne i druge strane ondje je završena priča. Da je sam prostor Rusije bio neposredno ugoržen – konkretno, da su Ukrajinci uspjeli doći do Krima – Moskva bi bila spremna upotrijebiti i nuklearno oružje. Ovako, s obzirom na status quo na bojištu, mislim da zasad nema šanse da se to dogodi. Pretjerano je govoriti o Trećem svjetskom ratu”, smatra Ogorec.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare