Sedam mjeseci. Toliko dugo šesteročlana obitelj Bjelajac živi u dva skučena kontejnera. Točnije, uđu samo prespavati i skuhati nešto jer za drugo mjesta nemaju. Ipak, čini se da se takvom životu bliži kraj. Jer im donatori grade novi, drveni dom.

“Kuća će biti bez podruma, 86 kvadrata i imat će sve što treba imati jedna kuća. Riješili smo svu papirologiju jer su objekti legalizirani i možemo krenuti u izgradnju”, kaže Boro Bjelajac iz Majske Poljane.

Novi dom gradit će se na mjestu gdje je donedavno bila kuća u koju su Bjelajci ulagali 50 godina. U potresu je uništena, a obitelj je u veljači državi predala zahtjev za rušenje, ali – bez uspjeha. Tražili su ih elaborat o rušenju koji stoji 12 tisuća kuna. Novac koji oni nemaju. Onda je uslijedio je obrat, stigli su bageri. Kuće više nema, a kad će na njenom mjestu biti nova, bez obzira na donacije, opet ovisi o državi.

“To ovisi o Ministarstvu graditeljstva. Mi smo prije mjesec i pol dana podnijeli zahtjev za tipsku kuću. Mi mjesec i pol već čekamo da dobijemo papir od Ministarstva graditeljstva”, kaže Ivan Blažević iz Zaklade Solidarna.

Ili maknuti legalizaciju ili vratiti zakon

Jednom kada gradnja kuće krene, ona je useljiva za 30 do 45 dana. Mjeseci prolaze, ali gospodin Boro skromno kaže: ima ljudi koji će čekati još duže nego mi. I to je istina jer je za razliku od mnogih sve na njihovom posjedu legalizirano. Ostali moraju podnijeti zahtjev za legalizaciju i platiti je sami.

“Problem je što su ti ljudi u nezavidnoj financijskoj poziciji dugi niz godina, a potres je to samo stavio u prvi plan. Za veliku većinu ljudi će sredstva koja su stavljena na raspolaganje ostati nedostupna. Mi smo uputili apel Vladi da se potresom pogođenom području osigura jednostavniji način legalizacije, odnosno da budu oslobođeni legalizacije”, rekla je Andrea Vukelić iz SNV-a.

Blažević kaže da su predložili modele kako država može riješiti problem: “Prvo je da maknu legalizaciju, drugo je da vrate Zakon o legalizaciji, da ljudi barem sada mogu predati zahtjev. To je apsurdno jer idete legalizirati nešto što je srušeno, dajete OIB mrtvoj osobi. Ili će Vlada imati hrabrosti i reći da će na potresom pogođenom području sve biti legalno.”

Zapinje administracija, zapinje realizacija. Potpune obnove na vidiku nema, a često se govori o revitalizaciji potresom pogođenih područja. Da bismo uopće mogli pričati o tome, prvi preduvjet za to je rješavanje osnovnih potreba.

“Mi imamo ljude koji kažu da imaju problem s bazičnom infrastrukturom, vodom i strujom. Mi to moramo napraviti. Bez toga, ja ne znam kako išta napraviti tamo, ako ne riješite pitanje bazične infrastrukture. Ne da bi riješili problem dvoje staraca koji su se vratili tu umrijeti… To je pretpostavka bilo kakve poslovne aktivnost”, kaže Velibor Mačkić, savjetnik predsjednika Republike za ekonomiju.

Primjer iz prakse je upravo obitelj Bjelajac koja do danas nema priključak za vodovodnu mrežu. Ni njihovi susjedi. Ni mnogi drugi u cijeloj županiji.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram