U Europi su još jedni izbori u nizu, ovoga puta u Austriji, rezultirali novim snažnim uzletom krajnje desnice. Tamošnja desno-populistička Slobodarska stranka Austrije (FPÖ) odnijela je relativnu pobjedu na ovonedjeljnim općim izborima.
Slobodarska stranka Austrije osvojila je 29,2 posto glasova i 58 mjesta u parlamentu, čak 27 više nego što ih je imala dio sada.
I šest mjesta više od dosad vladajuće konzervativne Austrijske narodne stranke (ÖVP) koja je osvojila 26,5 posto glasova.
No pobjeda austrijskih slobodara po svemu sudeći bit će u konačici Pirova pobjeda, baš kao i ljetošnja pobjeda krajnje desnog Nacionalnog okupljanja na izvanrednim općim izborima u Francuskoj.
Sanitarni kordoni spram krajnje desnice
Nakon što je Nacionalno okupljanje u oprvom krugu izbora osovojilo najviše glasova, u drugom je stvoren sanitarni kordon (cordon sanitaire) drugih stranaka prema njima. Na sličan način je i u Nizozemskoj nakon lanjskih izbora Geertu Wildersu onemogućeno da postane premijer iako je njegova krajnje desna Slobodarska stranka pobijedila na izborima. Tako će vjerojatno biti i u Austriji.
Rast krajnje desnih i populističkih stranka zasad obuzdavaju tradicionalne umjerene stranke desnog i lijevog centra, često zajedno uspostavljajući “sanitarne kordone” spram ovih.
“Tako to funkcionira u Njemačkoj, u Francuskoj, a duboko sam uvjeren da će funkconirati i u Austriji”, kaže politički analitičar Davor Gjenero.
ÖVP se, dodaje, jednom opekao u koaliciji s FPÖ-om pa će sada biti oprezni.
“Tada im je, kao većem koalicijskom partneru, u neugodnim okolnostima pala vlada. Sada shvaćaju da je silno opasno biti manji partner stranci poput FPÖ-a i otvarati svoje biračko tijelo prema njima”, objašnjava.
“Hitler je došao na vlast s 33 posto glasova”
Izolacija krajnje desnih stranaka funkcionira u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj… ali do kada? Gjenero procjenjuje na kojem bi se točnom postotku glasova to dogodilo.
“Taj kordon ne bi više funkcionirao ako bi ovi na izborima prešli 35 posto. Hitler je u Weimarskoj Republici došao na vlast s 33 posto glasova, ali to je tada bilo moguće i zbog naopakog izbornog zakona, odnosno razmjernog izbornog sustava bez prohibitivne klauzule. To je dovelo do velike fragmentacije parlamentarne arene pa je Hitler s 33 posto mogao preuzeti vlast i zauzimati demokratske institucije jednu za drugom. Mislim da je 35 posto ta granica. U nekim su državama krajnje desne stranke vrlo blizu tome da mehanizmi zaštite protiv nacionalističkih radikala prestanu djelovati”, napominje Gjenero.
Birači se pomaknuli udesno
Na europskim izborima Europa se nagnula udesno, ali ipak ne onoliko koliko su sugerirale ankete i prethjodni rezultati izbora u pojedinim državama.
Fidesz Viktora Orbana u Mađarskoj ima čvrstu natpolovičnu većinu u parlmentu. U Poljskoj usprkos porazu na izborima ultrakonzervativna stranka Pravo i pravda (PiS) i dalje ima 35 posto mandata. U Italiji relativnu većinu drži stranka neofašističke prošlosti Braća Italije, iako je njena predsjednica Giorgia Meloni postavši premijerkom postala značajno umjerenija. U Finskoj i Švedskoj su krajnje desne Stranka Finaca i Švedski demokrati koalicijski parnteri u vladama. AfD u Njemačkoj stalno raste, u Portugalu je proljetos krajnje desna stranka Chega postigla povijesni rezultat i postala treća po snazi, u Bugarskoj su snažne čak dvije ekstremno desne stranke…
Zid ili kordon prema njima obično drže stranke desnog centra. No, koliko je moguće da i one u tim nastojanjima same posegnu za nekim idejama i rješenjima ovih krajnje desnih? Gjenero kaže da se to već događa, čak ne samo na desnom centru.
“Britanski premijer Keir Stramer preuzeo je politiku zaštite od migracija od talijanske premijerke Meloni. Ona doduše nije krajnja desničarka, ali ni on nije konzervativac, nego laburist. Prag u nekim politikama pomaknuo se udesno jer su se i sami građani pomaknuli. A stranke naprosto ne mogu ići protiv stavova svoga biračkog tijela. No ne može se ni voditi brod u popsve suprotnu stranu. Njemačkim demokršćanima danas ne pada na pamet raditi ono što je 2015. radila Angela Merkel“, kaže.
Europu čuva to što nema duboke ekonomske krize
Ono što Europu još čuva od situacije u kojoj bi se neriješeni problemi rješavali jednostavnim rješenjima, kakva najčešće nude populisti i krajnji desničari, jest što ipak ne vlada duboka ekonomska kriza.
“U slučaju takve krize i deklasifikacije velikog broja građana javlja se egzistencijalni strah. A to onda postaje savršeno lovište za populiste. Njihov se narativ svodi na tvrdnje da je politička klasa pokvarena i plašljiva i da se ne usudi provoditi efikasne politike, a da su oni ti koji za to imaju hrabrosti”, ističe Gjenero.
Uspon krajnje desnice s druge strane ne prati uspon krajnje ljevice. Ovo očito nije njeno vrijeme. Gjenero kaže da ljevica, ne samo krajnja, ne uspijeva danas ponuditi alternativne politike.
“Ljevica je općenito u dubokoj krizi. Na lijevoj margini nema ozbiljne ponude”, tvrdi.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!