Psiholog iz Centra za zdravlje mladih, Daniel Milošević i bivša ministrica obrazovanja Blaženka Divjak gostovali su u emisiji Newsnight kod Anke Bilić Keserović gdje su prokomentirali slučaj dječaka koji je pod povećalo stavio mehanizme koje škole imaju u rješavanju problematičnih ponašanja učenika.
Djeca se vraćaju u školu
“Ako je netko u sustavu eventualno zakazao, znat ćete”, rekao je ministar obrazovanja Radovan Fuchs u petak komentirajući slučaj problematičnog dječaka zbog čijeg ponašanja čak 700 učenika danima ne ide na nastavu. Roditeljima je Fuchs zajamčio sigurnost na nastavi pa su tako odlučili da je petak dan kad se učenici četvrtog razreda zagrebačke osnovne škole ipak vraćaju u školske klupe.
Ipak, ostaje pitanje kako je moguće da je sustav o kojem priča Radovan Fuchs kapitulirao pred jednim dječakom koji je i sam njegova žrtva?
Kamo sreće da je ovaj slučaj jedini. Alarmantan je skok u vršnjačkom nasilju koje uzgred rečeno, postaje i sve okrutnije. Samo lani, ono je poraslo 70 posto u odnosu na 2022. godinu.
Divjak: “Drago mi je da postoje barem naznake da će se ovaj slučaj riješiti. Ovakvih situacija ima 10-ak godišnje, neke i gore od ove o kojoj razgovaramo. Najveći dio problema je ipak na ekipi u školi”, smatra bivša ministrica obrazovanja i dodaje da su u ovom slučaju – svi žrtve. “Najbolje bi bilo da je sve riješeno na razini škole”, kaže.
Mnogi roditelji teško priznaju da ponašanje njihovog djeteta odudara od prosjeka pa stoga i rijetko (pravovremeno) potraže stručnu pomoć.
Milošević: “Zapravo je uvijek nužno uključiti roditelje. Jako je važno prenijeti na sustav u kojem se dijete nalazi, na druge važne odrasle osobe u životu djeteta”, govori psiholog i poručuje svima: “Obratite pažnju na njihovo ponašanje, promjene u ponašanjima kada su interakciji s nepoznatim odraslima, ponašanje u odnosu na njihove obveze… U školi se obično prvo primjeti kada s mentalnim zdravljem djeteta nešto nije kako bi trebalo biti”, govori Daniel Milošević.
Učenici prvi primjete kada je nešto neuobičajeno
“Mi bismo trebali biti sposobni procijeniti kada dođe do naglog promjena u ponašanju djeteta, da se povlači, da krši pravila, da se ponaša neprimjereno… Svi bismo skupa trebali surađivati kako bi se dijete osjećalo sigurnim u okolini i da se može osloniti na svoje jake strane i tako osnaženo ići u svijet”, smatra on.
Koliko se nastavnici danas usuđuju prijavljivati slične slučajeve?
Divjak: “Učenici su ti koji zapravo primjete da je nešto neobičajeno, čak i prije nastavnika. Trebamo ih osnažiti da to odluče podijeliti s nastavnicima”, smatra Divjak. “Ako se radi o ozbiljnijim slučajevima nasilja, tada nastupa školska služba koje većina većih škola ima”, govori bivša ministrica i dodaje da bi rješenje za to bilo mobilni tim pedagoga i psihologa.
Suradnja s roditeljima je nužna, ističe Divjak i kaže da je “stigmatizacija razgovora s psihologom” koju neki roditelji osjećaju veliki problem.
Ono što je inače problem u Hrvatskoj je primjena postojećih pravilnika u praksi i preuzimanje odgovornosti.
Divjak: “To je uistinu bolna točka. Primjer toga su i ravnatelji škola – on je tu da djeluje kad je krizna situacija, a ne da čeka da se riješi samo od sebe. Najčešće neće proći samo tako”, smatra Divjak.
Djeca su pod mnogostrukim pritiscima
Kako prepoznati da je dijete žrtva vršnjačkog nasilja?
Milošević ističe da djeca prije svega žele zaštititi svoje roditelje: “Ako vide da su zabrinuti, zaposleni često pomisle da je bolje ne dijeliti ono što ih muči”, pojašnjava psiholog. Djeca mogu imati i strah da će im biti samo gore ako podijele problem. To ponekad eskalira do točke gdje i drugi sustavi opažaju da je nešto pošlo po krivu. I kad je dijete u patnji je prilika za roditelja da uroni u njegov svijet”, govori on.
Kako on objašnjava skok u vršnjačkom nasilju?
Milošević: “Pritisci koje osjećaju su mnogostruki. U prijašnjim vremenima, djeca i njihova ponašanja bila su oblikovana neposrednim osobama u njihovoj okolini. Danas je situacija bitno drugačija. Digitalni mediji, društvene mreže pružaju djeci potpuno drugu realnost koja im je dostupna na njihovom malom dlanu – jednim klikom. Bitno je vidjeti kakav je sadržaj kojim su izložena i kakav je njihov odnos prema njemu”, govori Milošević koji ističe da je neophodno da su svi odrasli, poput trenera ili rodbine, koji su uključeni u život djeteta, na njega zaista fokusirani i da i aktivno pokušaju graditi povjerenje s djecom za koju su na neki način odgovorni.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
#related-news_3
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!