Mislite li da često sanjarite? Jeste li tromi i skloni gubitku koncentracije pri obavljanju zadataka? Možda je uzrok ovim simptomima koje primijećujete neko zdravstveno stanje.
Ako često sanjarite i svjesni ste da brzo gubite koncentraciju, možda biste trebali provjeriti situaciju sa svojim liječnikom.
Sindrom kognitivnog otpuštanja (CDS)
CDS su prvi opisali psiholozi 1960-ih i 1670-ih kada su primijetili da neki ljudi pokazuju simptome učestalijeg sanjarenja, ustrajnije od ostalih, navodi Science alert.
Razlog zašto se CDS smatra sindromom leži u učinku koji simptomi mogu imati na pojedinca. Osobama s CDS-om, njihovo ponašanje značajno ometa njihov svakodnevni život, akademski uspjeh i društvene interakcije.
Dok svi povremeno sanjare, onima s CDS-om teško je ostati usredotočen na zadatke dulje vrijeme. Ovdje se ne radi samo o nepažnji ili lijenosti, CDS može poremetiti sposobnost osobe da uspije u raznim područjima života.
Za razliku od poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), koji uključuje hiperaktivnost i impulzivnost, CDS karakterizira njegov “trom kognitivni tempo” – što je ujedno i raniji naziv za ovo zdravstveno stanje.
Sve veći broj stručnjaka smatra kako bi se CDS-u trebalo ozbiljnije pristupiti i promatrati odvojeno od ADHD-a.
Ključna razlika između ova dva poremećaja jest da se osoba s ADHD-om može usredotočiti na nešto, ali će vjerojatno postati rastresena i izgubiti fokus, dok se osoba s CDS-om se uopće ne može usredotočiti.
Kako prepoznati CDS?
Dijagnoza je teška jer ne postoje službeni kriteriji za njeno postavljanje. Međutim, neki psiholozi koriste kombinaciju upitnika i promatranja ponašanja kako bi procijenili simptome kao što su često sanjarenje, mentalna maglovitost i spora brzina obrade podataka.
Roditelji i učitelji često prijavljuju ovakvo ponašanje kod djece. Takvu djecu često se opisuje kao ona koja se čine “izvan sebe” ili kojoj treba više vremena da odgovore na pitanja i dovrše zadatke.
Spora brzina obrade podataka znači da ljudima treba više vremena da prihvate informacije, shvate ih i odgovore.
Na primjer, u školi učeniku koji sporo obrađuje podatke može trebati više vremena da odgovori na pitanje ili dovrši zadatak.
To nije zbog nedostatka inteligencije ili truda – njihov mozak jednostavno obrađuje informacije sporijim tempom.
Manjak razumijevanje za ljude s CDS-om
Mnogi ljudi, uključujući neke zdravstvene djelatnike, mogu odbaciti CDS i reći da je u pitanju puk lijenost ili nedostatak truda. Ova stigma može spriječiti ljude da traže pomoć i dobiju podršku koja im je potrebna.
Unatoč nedostatku službenog priznanja, procjenjuje se da bi CDS mogao utjecati na značajan dio populacije. Studije pokazuju da bi sindrom mogao biti čest kao ADHD, koji pogađa oko 5-7 posto djece. Ovo ukazuje na to da bi se značajan broj ljudi mogao boriti sa simptomima CDS-a, a da toga nisu ni svjesni.
Razumijevanje CDS-a je ključno jer može pomoći pogođenima da dobiju potrebnu podršku.
Kako se liječi CDS?
Podrška i liječenje CDS-a su polja koja se još uvijek razvijaju. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) obično se koristi kako bi pomogla ljudima da razviju bolje načine suočavanja i poboljšaju svoj fokus.
Neki istraživači istražuju korištenje stimulansa, sličnih onima koji se koriste za ADHD, ali dokazi koji bi išli u prilog ovoj tezi su još uvijek neuvjerljivi.
Promjene načina života, kao što je stabilnija rutina spavanja i uključivanje redovite tjelovježbe, također se preporučuju za pomoć u upravljanju simptomima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!