Neki terapeuti smatraju da je pandemija dovela do porasta ove specifične vrste tjeskobe. Evo najčešćih situacija koje izazivaju agorafobiju i tko će najvjerojatnije doživjeti posljedice. U svom nedavnom intervjuu s časopisom Men’s Health, dijagnoza agorafobije glumca Zaca Efrona privukla je pozornost, no on je ponudio hrabar pogled preko nekih uobičajenih stigmi i pogrešnih predodžbi o ovom stanju koje je često iscrpljujuće. Iako se klasificira kao vrsta anksioznog poremećaja, agorafobija se često miješa sa stanjima poput socijalne anksioznosti.
Na primjer, pandemija je kod mnogih pogoršala probleme mentalnog zdravlja, objašnjava dr. Josh Estrin, klinički terapeut. “Postali smo zabrinuti da ćemo se razboljeti, ali smo također zaboravili puno naših društvenih vještina”, kaže. Stoga je za mnoge ljude bio izazov ponovno naučiti kako se nositi sa sobom u društvenim situacijama ili se prilagoditi drugim aspektima svakodnevnog života. To je fenomen koji neki stručnjaci nazivaju “anksioznost ponovnog ulaska”, piše The Healthy.
Ovo povećanje opće anksioznosti je značajno – Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da su stope depresije i anksioznosti porasle za nevjerojatnih 25%. No, iako je tjeskoba zbog društvenih interakcija svakako izazov, ona se razlikuje od onoga što netko doživljava kada ima agorafobiju. Razlike za razumijevanje svakog stanja i njihovo liječenje su važne.
Što je zapravo agorafobija?
Postoji generalizirana anksioznost, objašnjava dr. Estrin, dodajući: “A onda, kako postaje intenzivnija i fokusiranija kao anksiozni poremećaj, tada upadamo u stanja poput agorafobije”.
Tynessa Franks, klinička psihologinja, definira agorafobiju kao strah od boravka na mjestu ili situaciji iz koje ne možete lako pobjeći. To može uključivati strah od napadaja panike – i nesposobnost da pobjegnete kad se on dogodi – ili osjećaj bespomoćnosti u situacijama koje izazivaju ekstremnu tjeskobu. Stoga osobe s agorafobijom nastoje izbjeći takve situacije ili lokacije.
VEZANA VIJEST
Kao i kod većine mentalnih stanja, ne postoji brz način za dijagnosticiranje agorafobije. Međutim, kao početnu točku, dr. Franks ukazuje na Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje, peto izdanje (DSM-5) — priručnik za područja psihologije i psihijatrije.
Ona kaže da većina ljudi s agorafobijom doživljava intenzivan strah kao odgovor na najmanje dvije od sljedećih situacija:
– korištenje javnog prijevoza
– biti na otvorenim prostorima
– biti u zatvorenim prostorima, poput trgovine ili kina
– stajati u redu ili biti u gužvi
– biti sam izvan kuće
Ne radi se nužno ni o interakcijama ili iskustvima koja možete imati u tim situacijama. Na primjer, netko sa socijalnom anksioznošću mogao bi se bojati komunikacije s drugim ljudima – i potencijalne neugodnosti ili osude.
“Agorafobija je više strah od nemogućnosti izlaska iz same situacije”, kaže dr. Estrin, uspoređujući taj osjećaj s osjećajem zarobljenosti. “Logično, ljudi mogu gledati u vrata i prepoznati izlaz – i zato se mnogo puta agorafobija pogrešno shvaća”, kaže. “Ali to je osjećaj da ste iz nekog razloga zarobljeni i ako se nešto dogodi, ne možete izaći”, navela je.
Što uzrokuje agorafobiju?
DSM-5 organizira uzroke agorafobije u tri grane:
– temperamentan: osjetljivost na anksioznost ili postojeće anksiozne poremećaje
– okolina: negativna ili traumatična iskustva
– genetska ili fiziološka predispozicija
“Agorafobija se može utkati u tkivo ljudske psihe zbog doživljavanja stresnih ili traumatičnih životnih događaja”, objašnjava dr. Estrin. Često, neka vrsta zlostavljanja, napada ili smrti značajne osobe u nečijem životu može izazvati agorafobiju — uzrokujući da se osoba osjeća paralizirano pred određenim situacijama (ili da potpuno izađe van) zbog straha da će se naći u istom scenariju i biti nesposoban nositi se s tim. Zato se agorafobija često (ali ne uvijek) preklapa s drugim stanjima poput posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) ili paničnih poremećaja.
Neki ljudi s agorafobijom doživljavaju gotovo stalnu zabrinutost oko sljedećeg napadaja panike, kaže Estrin. “Očekivanje napadaja panike stvara još veću tjeskobu”, rekla je. S druge strane, neke ljude pokreću specifični podražaji, a njihova agorafobija može biti situacijska.
“Na primjer, pojedinac može hodati pločnikom u podne i zamisliti da ga je udario auto — ta pomisao će stvoriti tjeskobu koja će dovesti do toga da osoba razvije strah od hodanja po pločniku”, kaže ona. “Iako se temelji na iracionalnoj misli, osoba više neće hodati pločnikom u to određeno doba dana”, zaključuje.
Može li se agorafobija izliječiti?
Agorafobija spada u kontinuum kao poremećaj raspoloženja, kaže dr. Estrin, a dobra vijest je da je, kao i većina drugih anksioznih poremećaja, vrlo izlječiva. Procjene sugeriraju da oko jedna trećina ljudi s agorafobijom prevlada svoje simptome, dok mnogo više njih još uvijek može osjećati tjeskobu, ali će naučiti učinkovito upravljati tim stanjem u svakodnevnom životu.
Ključno je poduzeti korake da se suočite s poremećajem kako biste poništili cikličku prirodu tjeskobe. “Pojedinci s agorafobijom, ili mnogim oblicima anksioznosti, obično će analizirati situaciju iznova i iznova s iskrivljenim osjećajem za stvarnost”, kaže Estrin.
“Često nastavljaju istraživati situaciju i pokušavaju racionalizirati svoje iracionalne misli”, što se s vremenom pretvara u kontinuirani ciklus. “Nema koristi od ovih vrsta ciklusa, ali oni će se često nastaviti sve dok pojedinac ne dobije potrebnu pomoć”, zaključuje.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!