Gošća intervjua tjedna je Tatjana Štritof, ravnateljica Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
Kao što je već potvrđeno, Štritof kaže da je djevojčica s autizmom, kojoj njena obitelj nije mogla pružiti odgovarajuću skrb, smještena u centru Slava Raškaj.
“Zbrinuta je u ustanovi, osigurana joj je sva potrebna pomoć i skrb. Stručni radnici intenzivno, kao što su radili i na realizaciji smještaja, sada rade na utvrđivanjima trajnog rješenja za djevojčicu.”
“Prije svega, za svako dijete koje ostane bez roditeljske skrbi rješenje je definitivno povratak u vlastitu obitelj, a ako to nije moguće onda svakako u udomiteljsku obitelj. Kako bi dijete dalje raslo u jednom poticajnom i podržavajućem okruženju”, dodaje.
Centar za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj, gdje je djevojčica smještena, je institucija za djecu s teškoćama u razvoju.
“Ovaj smještan je realiziran kao smještaj u kriznim situacijama. To je socijalna usluga smještaja propisana Zakonom o socijalnoj skrbi gdje je svaka institucija kojoj je osnivač RH dužna primiti dijete na smještaj, a paralelno onda u područnim uredima stručni radnici obavaljaju poslove da bi taj smještaj trajao privremeno.”
“Ni jedan smještaj nije trajan, smještaj je privemeno rješenje, kako u ustanovi, tako i u udomiteljskoj obitelji”, naglašava Štritof.
Na pitanje je li ovakav slučaj iznimka, da socijalni radnik ili psiholog ili stručnjak obilaze institucije i ne mogu naći smještaj za neko dijete koje žurno treba, Štritof je izbjegavala odgovoriti.
“Moramo razjasniti da su roditelji prvenstveno oni koji su odgovorni, dužni i imaju pravo stanovati sa svojom djecom. Mi u obitelj ulazimo tek ukoliko se ukaže potreba, odnosno ako postoji potreba za intervencijama, bilo kakvima. S druge strane, kad se i utvrdi ta potreba, sva tijela koja sudjeluju u postupku, gdje se odlučuje o pravu djeteta moraju odraditi na način da budu zaštićena prava i dobrobit djeteta”, poručila je Štritof.
Slušaj djevojčice koja je prošli ponedjeljak trebala žurni smještaj je bio najavljen nekoliko dana ranije Centru za socijalnu skrb, ali potraga za smještaj je počela tek u trenutku kada je ostala bez odgovarajuće skrbi.
“Dijete je do posljednjeg dana bilo zbrinuto u obitelji koja je skrbila o njoj”, rekla je Štritof, dodajući kako prije tog trenutka nije tražen krizni smještaj jer do tad to još nije bilo u kategoriji kriznog smještaja.
Ne zna se točna brojka djece koja čekaju izdvajanje iz obitelji
Štritof kaže kako nema točnog broja djece koja u ovom trenutku čeka na izdvajanje zbog nedostatka adekvatne roditeljske skrbi.
“Prilikom ovakve situacije, socijalne usluge kriznog smještaja ili prilikom izricanje žurne mjere izdvajanja djeteta, gdje ste vi dužni odmah dijete povjeriti privremeno ili drugoj osobi ili udomiteljskoj obitelji ili ustanovi, vi već morate znati koja je to ustanova, jer stručni radnici kad podnose prijedlog sudu, moraju u navesti kome će dijete biti privremeno povjereno”, objašnjava Štritof.
Poručuje da sustav nema podatke koliko djece u ovom trenutku čeka izdvajanje iz obitelji jer su takva djeca već na smještaju.
“Izdvajanje djece ide isključivo putem žurne mjere izdvajanja kada je dijete potrebno izdvojiti iz neposrednog okruženja jer su mu ugroženi život, zdravlje ili dobrobit. Djeca, izdvojena temeljem žurne mjere izdvajanja, su prije podnošenja prijedloga sudu već zbrinuta u ustanovi, jer u toj ustanovi privremeno to dijete mora biti povjereno.”
Kaže da ako dijete nakon toga nema mogućnosti povratka u vlastitu obitelj, pokreće se postupak oduzimanja prava roditeljima na stanovanje, a djeca i dalje ostaju u ustanovi dok taj postupak traje.
Pravobraniteljica nije u pravu?
Pravobraniteljica za djecu je rekla da sve ustanove imaju popunjene kapacitete te da je u njima smješten veći broj djece od dozvoljenog. Ista je situacija u udomiteljskim obiteljima te zbog toga veliki broj djece, stotine njih, ostaje živjeti u ugrožavajućim uvjetima u biološkim obiteljima ili pak u smještaju već prekapacitirane ustanove.
Štritof nije željela odgovoriti jesu li ti navodi netočni.
“Ja vjerujem da za tih stotine djece postoje stručni radnici u nadležnim područnim uredima u čijoj nadležnosti su te obitelji da poduzimaju apsolutno sve mjere u svojoj nadležnosti i sve što je toj djeci potrebno”, rekla je.
Na pitanje postoji li u ovom trenutku stotine djece koji žive u ugrožavajućim obiteljima, Štritof je kratko odgovorila da ne postoji.
“Ne postoji. Nemam sad informaciju da postoje uopće djeca koja nisu na smještaju i da postoje pravomoćne odluke suda koje nisu izvršene, jer ako je roditelju oduzeto pravo na stanovanje onda je dijete trebalo biti povjereno na skrb ili široj obitelji, ili nekoj ustanovi”, kaže Štritof.
U dopisu iz područnog ureda u Koprivnici stoji da imaju više od tri mjeseca sudsku odluku i djecu koju ne mogu smjestiti adekvatno.
“Nije mi u ovom trenutku poznat taj slučaj, ali ako postoji sudska odluka koju nije moguće izvrštiti na način da nije moguće povjeriti dijete ustanovi, djeca su vjerojatno smještena negdje drugdje”, smatra Štritof.
“Ja u ovom trenutku nemam informaciju da je bilo koje dijete ugroženo. Dopis iz Koprivnice, moram priznati, ne znam kada je došao. Da li je to najsvježiji podatak, ili se to veže na podatke s početka nove godine…u svakom slučaju nemam podatak da su djeca ugrožena i da djeca u ovom trenutku nisu negdje zbrinuta”, dodaje.
Početkom idućeg tjedna će biti slična situacija kao sa šestogodišnjom djevojčicom s autizmom, jer je centar upozoren da će 4.10. udomiteljica kod koje je smješteno dijete više neće moći skrbiti o tom djetetu jer mora na kemoterpaije. Štritof kaže da je ta situacija u postupku rješavanja.
Socijalni radnici moraju kalkulirati o odlukama na terenu?
Na pitanje jesu li socijalni radnici na terenu prisiljeni kalkulirati, s obzirom na to da nema smještaja za djecu, hoće li donijeti odluku izdvajanja kad znaju da možda dijete neće imati kuda, Štritof odgovara da je smještaj krajnja mjera.
“Dijete ćete izdvojiti ukoliko su njemu ugroženi zdravlje, život i dobrobit. Prije izdvajanja i prije realizacije smještaja postoje mjere obiteljsko-pravne zaštite, postoje brojni izvaninsitucijski oblici skrbi koji se sada razvijaju na razini svih lokalnih zajednica”, kaže Štritof.
Socijalni radnici s terena upozoravaju da nekada ne donesu odluku o smještaju djece, unatoč nefunkcionalnim obiteljima, upravo zbog nedostatka smještaja, ali Štritof nije znala reći događa li se to zaista.
“Smještajni kapaciteti se proširuju, još od prošle godine, posebno u ustanovama za djecu za krizni centar. Proširuju se ove godine i u ustanovama za privremeni smještaj i svakako se na području svake županije želi postići da svaka obitelj, odnosno svaki korisnik socijalne skrbi na dohvat ruke ima jednaku razinu usluga kao i u ostalim županijama gdje je to razvijenije”, poručila je Štritof.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!