U Dubrovniku je počela konferencija "Ubrzavanje realne konvergencije u središnjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi - uloga upravljanja i institucija" u organizaciji HNB-a i MMF-a, a gost N1 bio je guverner HNB-a Boris Vujčić.
Središnja riječ ove konferencije je konvergencija, koja se ne događa jednako u svim zemljama Europe.
Otprilike u ovo isto vrijeme prošle godine direktor za Europu MMF-a Paul Thomsen smo razgovarali o tome kako bi bilo dobro organizirati konferenciju koja će odgovoriti na pitanje zašto se ta konvergencija približavanja zemalja centralne i istočne Europe bogatijim zemljama zapadne Europe usporila. Ona nije prestala, ali je u ovom trenutku nakon krize znatno sporija nego prije krize.
VEZANE VIJESTI
Dio odgovora sigurno je činjenica da su jednostavne reforme u tranziciji zemalja istočne Europe na tržišne ekonomije već napravljene i požnjeti su uspjesi tih reforme – to su bile u prvom redu prelazak na tržišnu ekonomiju, privatizacije, priljev kapitala iz zapadnih zemalja, izravna strana ulaganja i tako dalje.
Sada predstoji drugi niz reformi – ono što zovemo strukturne reforme – u prvom redu institucija. Ovdje će se puno govoriti o institucijama – od javne administracijed do pravosuđa, do onih koje smanjuju ulogu korupcije u društvu, do zdravstvenog i mirovinskog sustava … to su neke reforme koje ove zemlje i dalje trebaju uraditi kako bi ubrzale potencijalni rast BDP-a.
Dakle, nije dovoljno samo biti dio zajedničkog tržišta, potrebne su i nužne reforme?
Ulazak na zajedničko tržište sigurno pomaže, RH je najbolji primjer, ušli smo zadnji u EU i vidjeli smo vrlo brz rast izvoza i sada vidimo povećani priljev sredstava europskih fondova. To je pozitivno, ali nije dosta. Imamo situaciju da unutar i EU i eurozone – jedinstvenog valutnog područja – vidite zemlje poput Njemačke i zemlje poput Grčke.
Niti eurozona nije garancija?
Nije, najveća garancija uspjeha zemlje su upravo domaće politike i reforme na gradnji efikasnih institucija, koje su pogodne za poduzetništvo i privlače investicije – one zemlje koje to uspiju, one uspijevaju više i u rastu. Vezano je to i uz usporavanje konvergencije čak i u zemljama eurozone.
Neke se razlike čak i povećaju?
Konvergencija juga prema sjeveru Europe događala se od vremena nakon Drugog svjetskog rata od 50-ih godina prošloga stoljeća do sredine 90-ih godina prošloga stoljeća i nakon toga je prestala i to je pitanje na koje mi na ovoj konferenciji želimo naći odgovor kako da se to ne dogodi zemljama srednje i istočne Europe da ne dođu na određenu razinu standarda BDP-a i da se to sustizanje Njemačke tu ne zaustavi.
Ne treba srljati ni u eurozonu bez odgovarajućih sredstava i instrumenata?
Ulazak u eurozonu mora biti posljedica toga da napravimo strukturne reforme koje nam omogućavaju da nam ekonomija bude dovoljno konkurentna i dovoljno privlačna za investicije da može podnijeti konkurenciju koja postoji u eurozoni. Zemlje koje su ušle u eurozonu, a da to nisu učinile, vidjeli smo, ušle su u probleme.
Zato je na našem putu u eurozonu i prihvaćanje eura upravo ključna stvar provođenje strukturnih reformi što čini naše institucije bržima, efikasnijima, vladavine prava, brze administracije, uklanjanje parafiskalnih nameta i zapreka konkurencije na tržištu i tako dalje, poboljšanje obrazovanja – ljudski kapital – o tome će također biti riječi na konferenciji – na koncu on je ključan u razvoju svake zemlje.
Ali vode li ljudi najrazvijenih zemalja Europu i eurozonu u pravom smjeru?
MMF naglašava da bi zemlje koje imaju fiskalnog prostora, dakle koje imaju male deficite i relativno manji javni dug, trebale više trošiti. Njemačka se baš ne slaže s tim. Rekao bih da je strukturno njemačka ekonomija vrlo jaka, ona je napravila domaću zadaću u vrijeme kada je eurozona bila dobro – kada je sunce sijalo, oni su popravljali krov, a puno ga zemalja popravlja sada kada je pao pljusak i kada ga je teže popraviti.
Zato sada kada je Hrvatskoj opet krenulo bolje – izašli smo iz šestogodišnje recesije i rastemo po stopi od tri posto što u ovim uvjetima u Europi nije loša stopa rasta … neke su nas zemlje dostigle ili prestigle, ali mi sada trebamo iskoristiti ovo povoljno razdoblje da provedemo strukturne reforme jer će ih biti puno teže raditi naknadno, odnosno ako se stvari pogoršaju na tržištu.
Govori se o Europi više brzina, u kojoj bi se brzini Hrvatska mogla naći, a da ne precijeni svoje mogućnosti?
Bit će to vrlo zanimljiva rasprava koja je već počela u Europi, a koja će na jesen dobiti maha, a to je to pitanje kojim će putem EU ići … mislim da je to strateška odluka Europe koja će obilježiti kraj ove i početak sljedeće godine i o tome će ovisiti jako bitno i izbor za Hrvatsku i tu treba biti vrlo pametan i oprezan i dobro se pozicionirati u sutrašnjoj Europi.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
