Kao što smo jučer najavili, ekskluzivno za N1 danas je progovorio Borislav Mikelić čovjek koji je, tvrde bivši radnici Gavrilovića, imao utjecaja na spornu privatizaciju te mesne industrije.
Evo i zašto. 1991. kada srpske paravojne formacije u rujnu 1991. zauzimaju Petrinju, hrvatske vlasti podižu optužnicu protiv Mikelića držeći ga jednim od najodgovornijih zbog stradanja hrvatskih policajaca i civila. Sud u Sisku u odsutnosti ga je osudio na 20 godina zatvora. No kasnije, u ponovljenom postupku, optužnica je odbačena.
Bio je produžena ruka Slobodana Miloševića, a jedno vrijeme bio i premijer tzv. SAO Krajine. Zanimljivo je da je htio pregovore s Hrvatskom o gospodarskim pitanjima, a nerijetko je tijekom 94.dolazio u Zagreb. Petrinjci tvrde, pomagao je Gavriloviću u privatizaciji,za svoj džep. On pak sve to odbacuje i za privatizaciju teško optužuje tadašnji hrvatski državni vrh.
“Šarinić je u to vrijeme bio šef ureda kod Tuđmana i apsolutno sam siguran da je on bio u sprezi sa Đurom Gavrilovićem, kada je od mene tražio da ga ja primim, da mu omogućim da dođe u Petrinju, da on tamo stanuje, da vodi fabriku… Ja sam mu rekao što je vama? Šarinić me tražio da Đuro Gavrilović dođe u Petrinju i da vodi fabriku. Ja sam rekao – što je vama?
Mi smo već zaposlili 2.500 radnika i digli na noge fabriku koja je prestala s radom 1991. godine. Otkuda vama sada pravo da vi nama predlažete Đuru Gavrilovića? Kako vidite – od Koridora pa preko Beograda pa preko Zagreba, Đuro Gavrilović sva vrata otvara i uvlači druge, tko želi s njim napraviti određeni deal, ne bi li u stvari došao do tako velike imovine”, priča Mikelić.
VEZANE VIJESTI
Na upit tko je s Gavrilovićem ušao u taj deal, odgovara:
“To je bilo na samom početku, njegov zet je bio Žarko Domjan, predsjednik Sabora, bio je i Tuđman, koji ih je tada podržavao. Bio je cijeli vrh HDZ-ove Vlade – bio je i Bobetko. Svi su oni imali funkciju omogućiti Gavriloviću da na ovakav način dođe do imovine.
Ja sam 2001. godine napisao otvoreno pismo i tražio od Račana reviziju te privatizacije iz 1991. godine. On je to dao Slavku Liniću, prijatelju Gavrilovića, koji se sada politički prepucava s Milanovićem, ali on je zaustavio reviziju da se ne utvrdi kako je Gavrilović došao do imovine.
Đuro Gavrilović odavno je trebao biti u zatvoru”, zaključuje.
