Naš reporter Veljko Skenderija napravio je 12-minutni intervju s Johnom Ruffolom, izvršnim direktorom OMERSA Ventursa, kanadskog mirovinskog fonda koji prvi u svijetu investira u tehnološke start up-ove.
Prije svega, gospodine Ruffalo, što je OMERS?
PROČITAJTE JOŠ
OMERS je jedan od najvećih kanadskih mirovinskih fondova. Upravljamo mirovinama radnika javnog sektora iz Ontaria u Kanadi.
Imate vrlo zanimljiv pristup. Kreativan. Niste niskorizičan fond već upravo suprotno. Ulažete u start up kompanije. Nije li to prerizično za jedan mirovinski fond? Riječ je o jedinstvenom
fondu.
Da, mi smo jedinstven fond. Bili smo prvi, a mislim da smo i sada jedini mirovinski fond na svijetu koji je odlučio stvoriti ogranak s rizičnim kapitalom za razliku od ulaganja u treće fondove. Učini smo to kako bi iskoristili promjene koje se događaju na svijetu, a jedno od područja je tehnologija.
Imate li ikakvih odnosa s Vladom?
Sindikati i ljudi koje zastupaju rade za Vladu. No, što se tiče nas koji upravljamo imovinom, mi smo privatna organizacija. Nama je bitno to razdvojiti kako jedno ne bi utjecalo na drugo.
Čitao sam o vašem fondu na internetu i vidio sam tekst u kojem se navodi da ste investirajući u start up kompanije uvelike pridonijeli oživljavanju kanadskog tehnološkog sektora. Možete li nam objasniti kako? Jer, možda bi to mogao biti recept i za Hrvatsku.
Zanimljivo je da u Hrvatskoj vidim sjeme istih onih prilika koje sam vidio u Kanadi. Jedan od problema koje smo imali bio je što smo svjedočili naglom rastu broja poduzetnika kojima je nedostajao jedan ključni faktor – rizični kapital. Umjesto običnog kapitala. Kada smo mi stupili na scenu postali smo najveći izvor rizičnog kapitala u Kanadi. I u samo kratke četiri godine kanadski tehnološki sektor je sazrio i izgradio neke od najvećih komapnija ne samo u Kanadi, nego na svijetu.
Koje su stope rasta vašeg fonda?
Što se tiče cijelog fonda, u 20-godišnjoj povijesti prosjek je na razini od 7 posto. Pola te imovine je u Kanadi, a pola diljem svijeta. I to i kroz javno dioničarstvo, fiksni prihod, nekretnine, privatno dioničarstvo, infrastrukturu i rizični kapital. Dakle govorimo o raznim vrstama imovine.
Zašto ulažete u start up kompanije jer, kao što smo rekli, to je vrlo rizično? I možete li nam reći koliko kompanija od deset u koje ste uložili preživi i razvije se?
Na tržištu smo tek četiri godine pa je još prerano imati točne podatke. No, primjerice, prije samo dva tjedna imali smo IPO kompanije koji mnogi smatraju najvećim tehnološkim IPO-om u kanadskoj povijesti s kompanijom Shopify. To je jedna od najvećih tehnoloških kompanija na svijetu, pogotovo u svom području. Bio je to za nas fantastičan prinos. Apsolutno ste u pravu rizik je veći, ali najbolje je o tome razmišljati na način da je veća i nagrada. Stoga, dok god ste u mogućnosti morate zaposliti najbolje ljude koji su iskusni poduzetnici. Oni rade za nas. Ne nužno oni koji se bave financijama. Činjenica da imamo takvu kadrovsku kombinaciju pomaže nam odabrati prave kompanije. Tako da se ne izlažemo nepotrebnim rizicima.
Bi li se ovakav poslovni model mogao primjeniti u Hrvatskoj?
Apsolutno. Ključno je pitanje imate li talentirane studente koji bi osnivali start up kompanije. Prema onome što sam čuo odgovor je potvrdan. Ja ovdje vidim rani stadij tehnološkog ekosustava koji treba dovesti u red kako bi se kompanijama pomoglo u samom početku pa sve do izlaska partnera iz vlasništva ili eventualno IPO-a. Sve te zasade koje vidim ovdje vidio sam i u Kanadi ne tako davno. Usput, da ste me pitali prije samo četiri godine rekao bih da u Kanadi imamo ozbiljnih problema. No, sve se posložilo. A isto stanje vidim sada u Hrvatskoj.
Ostatak intervjua pogledajte u videu.
