Nakon što je Gradska plinara Zagreb - Opskrba nakon 162 godine neprestane opskrbe plinom kućanstava u Zagrebu izgubila koncesiju u javnoj usluzi, a istu dobila tvrtka Međimurje-plin, GPZO je sada iz pozicije "komercijalnog" opskrbljivača građanima ponudio nižu cijenu.
GPZO je proljetos na natječaju Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) ponudio lošiju cijenu od Međimurje-plina, a početkom ovoga tjedna ipak izašao pred Zagrepčane i Velikogoričane ponudivši 10 centi nižu cijenu po megavatsatu – 52,10 eura naspram 52,20 koliku je u javnoj usluzi propisala HERA. Gradonačelnik Tomislav Tomašević u ponedjeljak je poručio građanima da ponuda GPZO-a vrijedi do 23. rujna do kada će na kućne adrese primiti dokumente za sklapanje ugovora s GPZO-om.
“GPZO će ponuditi cijenu od 52,10 eura po MWh, odnosno 10 centi jeftinije. Tu ide i marža od 10,20 eura po MWh, 5,20 eura trošak distribucije i fiksna naknada od 1,33 eura. Na sve to ide PDV u iznosu od 5 posto. Na tu cijenu bi trebale ići i subvencije Vlade”, raščlanio je Tomašević ponuđenu cijenu.
“Stvar je trivijalna, riječ je o marži”
GPZO je, u stvari, zadržao istu maržu koju je ponudio u svibnju na natječaju na kojemu nije prošao. A dok Zagrepčani odvaguju između dviju ponuda, energetski stručnjak, svojedobno ministar gospodarstva i energetike te čovjek s velikim iskustvom u naftnom i plinskom biznisu, Davor Štern, kaže kako je stvar trivijalna i tiče se upravo visine marže.
“Nevjerojatno je da se javnost bavi tako trivijalnim stvarima jer ovdje se ne radi o cijeni plina, nego o visini marže. A razlika u maržama je tako mala i ne može se mijenjati, osim ako se iz nekih svjetskih razloga ne mijenja osnovna cijena plina, da uopće ne bi trebala izazivati nedoumice kod građana”, naglasio je.
Govoreći u vlastito ime, Štern je istaknuo kako ne vidi razloga da ga nakon silnih desetljeća plinom i dalje ospkrbljuje GPZO.
“Ako mi i Grad jamči sigurnu opskrbu, onda ni visina marže ne može igrati veliku ulogu, osim ako ne postoji neka nečasna namjera da netko spušta cijenu pa i maržu ispod tržišne vrijednosti”, kazao je Štern.
Rizik postoji, ali za opskrbljivača
Kao osoba s iskustvom u trgovanju naftom i plinom, Štern nam je rekao da čitav sustav ugovaranja bilo koje robe koja kotira na burzi počiva na tome da se cijena mijenja iz dana u dan, pa i iz sata u sat.
“To je riskantno za trgovca jer s nekim morate dogovoriti fiksnu cijenu plina za određeno razdoblje, a ta se cijena neprestano mijenja. Prema tome, cijela ta priča da se dugoročno garantira cijena energenta podložnog dnevnim promjenama jasno da stvara rizik, ali za onoga koji to prodaje, bio to GPZO, Međimurje-plin ili netko treći. E sad, pitanje je koliko je financijski snažan taj koji prodaje i može li amortizirati razne udare na cijenu. U slučaju pada cijene puno će zaraditi, a u slučaju rasta izgubiti. A tu sad ulazimo u sferu velike trgovine u kojoj svaki trgovac nalazi svoju računicu”, objasnio je Štern.
Umjesto fiksne cijene – klizna skala
Još jedan bivši ministar gospodarstva, ekonomist Ljubo Jurčić smatra, pak, da je u slučaju opskrbe plinom u Zagrebu riječ o politikantskoj igri te da je gradonačelnik Tomislav Tomašević trebao ponuditi formulu za formiranje cijene plina.
“On i GPZO nisu proizvođači plina, nego tek predzadnja karika u lancu ospkrbe, što znači da će ovisiti o cijenama dobavljača kao što ovisi i njihov konkurent. Sada je pitanje kakva je pozicija GPZO-a i Međimurje-plina kod tih dobavljača. To što je (Tomašević) ponudio jeftiniji plin politička je poruka da se sačuva obraz jer su Grad i GPZO ušli nespremni u tu javnu ponudu”, kaže Jurčić.
On smatra da je Tomašević trebao ponuditi formulu za formiranje cijene, tzv. kliznu skalu.
“Ako hoće pridobiti nas građane i jamčiti da će biti jeftiniji od Međimurje-plina, onda mora staviti to u formulu pa koliko god da Međimurje-plin bio jeftin, da GPZO bude tih pola centa ili koliko već jeftiniji. To bi bilo uvjerljivije”, dodao je.
“Plin nema miris ni Bandića ni Tomaševića ni Plenkovića”
Jurčić smatra da je rječ o političkoj igri, moguće i udaru na Tomaševića, koja bez neke jake pozadine ne bi mogla biti odigrana.
“Sve to skupa pokazuje da se hrvatska država nije uspjela organizirati. Država se ne smije igrati s infrastrukturom, energentima, hranom, lijekovima… U tome nema tržišta ni natjecanja. Zadaća je države da nam to osigura. Sad se država i regulatorna agencija nadmudruju s najvećim opskrbljivačem plina, a građane se to ne bi trebalo ticati. Plin je plin. Nema miris ni Bandića ni Tomaševića ni Plenkovića. S tim se ni u jednoj državi ne bi smjelo igrati, pogotovo u maloj i siromašnoj”, ustvrdio je Jurčić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!