Svega se dosad i svačega čulo, ali da se za pomorsku bitku naplaćuju brodske karte, nije zabilježeno u cjelokupnoj svjetskoj povijesti Hrvatske. Kao da organizira izlet turističkim jedrenjakom u Rovinj... tako pukovnik Tromblon zamišlja akciju oslobađanja Savudrijske vale, pod kodnim nazivom „operacija Fiš-piknik“.

Zgodnu je historijsku paralelu Ante Tomić u Jutarnjem listu izvukao komentirajući pravi, hm, građanski rat u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, u kojoj se lička partijska franšiza ozbiljno suprotstavila Plenkovićevom centralnom komitetu zbog kontrole nad unosnom sinekurom Nacionalnog parka Plitvice. Malo ljudi, ako itko uopće, danas naime pamti da je i sam Domovinski rat otpočeo upravo zbog kontrole nad Plitvičkim jezerima: Krvavi Uskrs iz hrvatske kolektivne memorije dogodio se, podsjeća Ante, kad su pobunjenici iz samoproglašene Srpske autonomne oblasti Krajine u proljeće 1991. riješili preuzeti Nacionalni park, a hrvatsko vrhovništvo poslalo na Plitvička jezera pun autobus policajaca, „redarstvenika“, od kojih će vojničku slavu – a kasnije bogami i poduzetničku karijeru – na koncu doživjeti samo šofer, sitni švercer iz Posušja i osobni vozač ministra Šuška, neki Ljubo Ćesić zvani Rojs.

Ponadao se, naime, Ante Tomić da bi se povijest mogla ponoviti, onako kako se već tragedije marksistički ponavljaju kao farse, i da bi Plenković protiv stranačkih pobunjenika na Plitvice mogao poslati Rojsa s punim autobusom hadezeovaca, pa da se u veličanstvenom raspletu farse hadezeovci sami međusobno poubijaju. Pročitavši tekst, htio sam Anti poslati poruku – imamo mi taj običaj, dopisivati jedan drugome tekstove porukama – kako bi Ljubo Ćesić, što je u međuvremenu nakupio i godina i pameti, ovaj put ipak bio mudriji: da ga danas pošalju da vozi autobus u rat na Plitvice, bogami bi on naplaćivao karte.

Kažem, htio sam Anti poslati tu poruku, ali nisam. Nisam stigao, jer me preduhitrio Rojsov suborac, vukovarski branitelj i umirovljeni pukovnik Petar Janjić Tromblon. Rečeni je pukovnik Tromblon – pratite već danima tu rijetko napetu dramu – premijeru Plenkoviću nekidan vojnički svečano uručio ultimatum od sedamdeset dva sata da riješi granični spor sa Slovenijom i omogući hrvatskim ribarima nesmetani ribolov u Savudrijskoj vali, inače će sam povesti dragovoljačku flotu na Piran. „Ja sam u stanju dovesti stotinu čamaca s Dunava, Save i Drave, pa ćemo mi tamo ploviti i volio bih vidjeti tko će nas zaustaviti, tko će nas tamo kazniti!“, vulkanskim je gnjevom prijetio pukovnik Tromblon. „Pa ćemo vidjeti koji će slovenski brod prijeći u hrvatske vode!”

Rok je na koncu istekao, premijer Plenković, jasno, nije kormilom mrdnuo, slovenska pomorska policija i dalje zajebava hrvatske ribare, pa je pukovnik Tromblon jučer i službeno objavio kako kreće u akciju. Ratnička ga je ognjica, međutim, u sedamdeset dva sata zeru popustila, pa je umjesto historijske pomorske bitke za Savudrijsku valu i općeg napada čunima, čiklima, splavima, kanuima i kajacima, najavio tek miroljubivi konvoj mira, ljubavi i dobrosusjedskog suživota, odnosno – kako je on to nazvao – „Regatu za razum“.

„S obzirom da su se javili vlasnici plovila od Splita, Murtera, Šibenika, Zadra i drugih obalnih gradova, te i sa naših otoka i sa kopna, smatrao sam da bi to bio veliki trošak i veliki rizik, jer se ne zna kakvo bi bilo vrijeme za plovidbu. Stoga sam donio odluku da organiziram velike turističke brodove koji bi nas vozili po Savudrijskoj vali“, najavio je tako pukovnik Tromblon Regatu za razum. „Sve organizirane i najavljene udruge dolaze autobusima u Umag na rivu, gdje će biti mjesto ukrcaja 3. veljače s početkom u 10 sati“, precizira se u mobilizacijskom pozivu, pa još dodaje kako se „u slučaju loših vremenskih uvjeta put pomiče za 4. veljače.“

I na kraju: „Cijena ulaznice za brod je pedeset kuna po osobi.“

Za one kojima se maločas učinilo da u proglasu pukovnika Tromblona stoji kako će se za veličanstvenu pomorsku bitku u Savudrijskoj vali naplaćivati ulaznice za brod, i da će stajati pedeset kuna, valja ponoviti: „Cijena ulaznice za brod je pedeset kuna po osobi“!

O jebem te slavna hrvatska povijesti, a posebno ti jebem opjevanu u tebi ratničku slavu, i pride još slavnu u njoj pomorsku tradiciju! Ne samo da se herojska hrvatska ratna mornarica pod admiralom Tromblonom uplašila nepregledne pučine Savudrijske vale, pa će u rat protiv Slovenaca krenuti „velikim turističkim brodovima“ – onima dakle kakvima domoroci ljeti po otocima razvoze pijane Australce – i ne samo da se veličanstvena pomorska bitka oprezno „u slučaju loših vremenskih uvjeta pomiče za 4. veljače“, nego se još i za ukrcaj naplaćuju karte od pedeset kuna!

Svega se dosad i svačega čulo, ali da se za pomorsku bitku naplaćuju brodske karte, nije zabilježeno u cjelokupnoj svjetskoj povijesti Hrvatske. Kao da organizira izlet turističkim jedrenjakom u Rovinj – ili, još bolje, kao da brodovima šverca kurdske i sirijske izbjeglice – tako pukovnik Tromblon zamišlja akciju oslobađanja Savudrijske vale, pod kodnim nazivom „operacija Fiš-piknik“. Pa čak i „pukovnik Tromblon“ zvuči kao lik iz Robija K.!

Bogami će, vidjet ćete, pukovnik Troblon svoje slavonske kajakaše i splavare na koncu – kao u kakvoj gorkoj migrantskoj komediji – turističkim brodovima iz Umaga odvesti par milja dalje, iskrcat će ih na šljunčanu plažu Lagune Stella Maris i objasniti da je to Piran, pa ih ostaviti da tamo, pred zbunjenim penzionerima iz Italije i konobarima iz Modriče, oslobađaju Plitvička jezera.

– Plitvička jezera?! – upitat će smeteno jedan par iz Našica, koji je desant pod zastavom admirala Tromblona uplatio na bračnom putovanju.

– Ne, zaboga, Piran. Zar sam rekao „Plitvička jezera“? – nasmijat će se admiral Tromblon svome lapsusu, sve užurbano dižući sidro.

„Cijena ulaznice pedeset kuna po osobi.“

Sunce slobode ti jebem, da nam je ta ekonomska pamet bila devedeset prve, kad su milijuni mladih Hrvata ne pitajući za cijenu hrlili u dragovoljce! Pola milijuna ih je popisano u Registru branitelja, pola milijuna je devedeset prve spremno stalo na branik Domovine, i da smo tada za svaku bitku istakli cijenu od pedeset kuna po osobi, imali bismo – samo trenutak da izračunam, pet puta pet dvadeset pet, pišem pet pamtim dva – ravno dvadeset pet milijuna kuna dnevno! Napominjem, samo od ulaznica, dakle bez uniforme, oružja, municije i pića: naravno da se municija i piće plaćaju posebno.

Svakako, pedeset kuna za „Regatu za razum“ meni izgleda, hm, razumna cijena, jer najavljen je prilično bogat program – „šezdeset minuta plovidbe sredinom Savudrijske vale/Piranskog zaljeva“, uz svečano puštanje vijenaca za poginule i nestale hrvatske branitelje, minutu šutnje i počasno zavijanje brodskih sirena, zatim povratak u Umag i „prigodna svečanost uz domjenak s pečenom ribom na gradelama“, i na koncu čitanje govora „eminentnih znanstvenika i povjesničara“, te zahtjeva braniteljskih udruga i hrvatskih ribara Vladi Republike Hrvatske. Obzirom da je koncilijantni admiral Troblon po isteku ultimatuma mudro i razborito spustio tenzije, za očekivati je da će zahtjeve branitelja premijeru Plenkoviću recitirati Zlatko Vitez uz pratnju gudačkog kvarteta.

Hoće li pak biti i „gostiju iznenađenja“, hoće li izletnike u Umagu uz Petra Janjića Tromblona ispratiti Marko Perković Thompson ili Mladen Grdović Tomos, hoće li im na pučini biti upriličena, recimo, rekonstrukcija legendarnog Incidenta iz studenog 2004. – pa da glumci prerušeni u policajce i ribare ožive sjećanje na historijsku bitku u kojoj je posada hrvatskog policijskog glisera, ne dao Bog nikome, četiri milje unutar hrvatskog dijela zaljeva cijelih pola sata preko megafona vikala na slovensku ribaricu i patrolni brod slovenske policije – nije poznato.

To je, što bi se reklo, vojna tajna.

Hrvatska, naime, možda i nije bog zna kakva vojna snaga, ali je svjetska turistička sila. Nitko se, gospodo, ne zajebava s hrvatskim turizmom.