Detektivski posao u Hrvatskoj zakonski je omogućen već godinama, a istražiteljske usluge sve više prepoznaju domaće i strane tvrtke koje nakon promjena uprava žele provjeriti jesu li ozvučeni poslovni prostori ili žele prije sklapanja ugovora s poslovnim partnerima provjeriti njihovu moguću povezanost s kriminalom.
„Kriza je doprinijela da se poslodavci hoće riješiti nepotrebnih troškova, od utvrđivanja stvarnih mjesta stanovanja da ne bi plaćali posebne putne troškove pa do lažnih bolovanja“, rekao je Hini Siniša Patačko, jedan od dvadesetak hrvatskih licenciranih detektiva koji je vlasnik Privatne izvještajne agencije (PIA) i predsjednik Udruge privatnih detektiva Hrvatske.
Poslodavci po njegovim rječima više nisu skloni tolerirati takvo ponašanje zbog čega su detektivi, čiji je rad u Hrvatskoj reguliran posebnim zakonom od 2009., dobili više posla.
Provjere potencijalnih poslovnih partnera prije sklapanja ugovora većinom traže strane tvrtke koje zanima njihovo poslovanje, bonitet, uprava, mogući utjecaj politike, kao i povezanost s kriminalom.
Žena koja je mislila da je prate: Godinama idem kod psihijatra ali vi ste me izliječili
Detektivi, kojima je zakonski dozvoljena pratnja, prismotra i snimanje na javnom mjestu ponekad se u poslu susreću s bizarnim i neobičnim zahtjevima svojih klijenata.
„Bilo je recimo slučajeva da dođe bračni drug i traži da mu zavedem ženu i da to sve fotografiram. To je doista jedan zahtjev koji ne mogu ispuniti. Bizaran je, ali istinit. Ja kažem, čekajte kako to mislite, ma veli ja ću vam platiti koliko treba, ali zavedite mi ženu, evo vam slike, i odite u hotelsku sobu, postavite kamere i onda snimite odnos s njom“, prisjetio se detektiv.
Ljudi s bizarnim zahtjevima ili razmišljanjima po njegovim riječima obično dolaze kod nagle promjene vremena, a uvjereni su, primjerice, da imaju sonde u zidovima ili da ih netko prati i prisluškuje.
Šmaguc se prisjetio žene koja mu se požalila da je netko stalno prati, a pošto su nakon par dana kontrapratnje utvrdili da je nitko ne prati ona je i sama prihvatila to kao istinu.
„Kad je sama iz izvještaja i fotografija vidjela da je nitko ne prati onda joj je laknulo i rekla je: Eto sad vam moram priznati, godinama idem kod psihijatra, ali vi ste me izliječili“, ispričao je detektiv.
Detektivi kažu da se nisu susretali s opasnim situacijama jer sve unaprijed nastoje pipremiti, no rad na terenu i pratnje osoba znaju biti naporene ili dosadne.
„Nekad morate raditi na terenu zimi i lijeti, noću i danju i pritom s fotoaparatom biti neupadljiv“, kaže Šmaguc. Opasne situacije, kaže, nisu imali niti je itko primjetio da je pod njihovom pratnjom jer svaki posao detaljno pripreme kako bi elminirali moguće opasne situacije.
Detektivski posao je kreativan i za sto predmeta treba sto različitih pristupa i zahtjeva diskreciju. No sjediti u autu po deset sati, nije baš ugodno, a zna se dogoditi da za tren propadne cjelodnevno čekanje. To nije nalik na scene iz filma u kojima se stvari događaju velikom brzinom.
„Nije baš toliko dinamično kako na filmu. Kad na filmu gledamo detektive odmah se nešto desi čim oni dođu, odmah netko izađe van iz zgrade, a to nije tako u stvarnosti“, zaključuje Patačko.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.