Sanjarenje o ostvarenju želja ne vodi nas ka uspjehu, već ga sabotira, tvrde stručnjaci. Umjesto toga, trebate zamisliti prepreke i definirati strategiiju kako ćete ih prevladati.

Psiholozi su otkrili naviku za koju se mislilo da pomaže, a zapravo sabotira ostvarenje naših želja: Koliko se često izgubite u mašti, zamišljajući koliko bi vaš život bio ljepši kad biste, na primjer, trenirali i otrčali maraton, naučili novi jezik, osnovali vlastiti start-up ili napisali roman?

Prirodno je sanjariti o stvarima koje želimo, no suprotno dosadašnjim saznanjima u literaturi o pozitivnom razmišljanju, jednostavno vizualiziranje svjetlije budućnosti neće pridonijeti tome da se to i dogodi, tvrde stručnjaci.

Umjesto da svakodnevno plovimo snovima, psihološka istraživanja pokazuju da bismo trebali započeti izrađivati ​​pragmatične planove za ostvarenje svojih ciljeva. To znači da svoje ružičaste vizije trebamo usporediti s našom trenutnom stvarnošću, te identificirati prepreke i pronaći najbolji način da ih se prevlada, kako bismo ostvarili želje, pišu 24sata.

Psiholozi taj proces nazivaju ‘mentalnim kontrastom’, ili ‘mentalnim suprotstavljanjem’. Istraživanja psihologa pokazuju da većina ljudi zapravo ne uspije učinkovito uključiti strategiju u svakodnevni život, što znači da naše dobre namjere ostaju na razini želje i razmišljanja i nikako da ostvarimo svoje snove. Učenje učinkovitog mentalnog kontrasta može poboljšati rješavanje problema, motivaciju i samokontrolu, što može donijeti ogromne koristi u osobnom i profesionalnom životu.

‘Teorija realizacije fantazije’

Gabriele Oettingen, profesorica psihologije sa Sveučilišta u New Yorku, pokrenula je velik dio istraživanja u ovom području koje naziva ‘teorija realizacije fantazije’. Njeno je zanimanje započelo studijama iz 1990-ih koje su dale kontraintuitivne rezultate: Sve je ukazivalo na to da pozitivno razmišljanje samo po sebi može biti iznenađujuće kontraproduktivno.

Primjerice, proučavajući ljude koji žele smršaviti, otkrila je da što više ljudi maštaju o gubitku kilograma, to je manja vjerojatnost da će zaista izgubiti kilograme.

Zbog maštanja, manje je vjerojatno da će uložiti svu energiju u to da ostvare stvarni uspjeh

U međuvremenu, studenti koji su sanjali akademski uspjeh bili su skloniji lošijim ocjenama od onih koji nisu samo sanjali.

Topli osjećaji koje su probudile maštarije naveli su ljude da se osjećaju kao da su već ispunili ciljeve. Kako pozitivno razmišljanje može imati tako loš odgovor? S obzirom na te rezultate, Oettingen je nagađala da sudionike nesvjesno zbunjuje sanjarenje o stvarnosti: Topli osjećaji koje su izmaštali tjeraju ih da se osjećaju kao da su već ispunili ciljeve, što znači da postaje manje vjerojatno da će uložiti svu energiju u to da ostvare stvarni uspjeh.

Tako je početkom 2000-ih započela s istraživanjem može li jednostavna provjera stvarnosti vratiti ljude na pravi put. Naime, radeći s kolegama u Njemačkoj uključila je u istraživanje 55 školaraca koji su učili engleski jezik. Neke od njih zatražila je da napišu priču o prednostima poznavanja jezika, dakle da napišu ‘pozitivnu fantaziju’. Njihovi su odgovori varirali od onog ‘moj otac je bio sretan što govorim engleski’, pa do priče o tome kako mogu razgovarati s Back Street Boysima.

Od druge skupine je zatraženo da navedu prepreke koje bi ih mogle zaustaviti u postizanju želje da nauče engleski, dakle da se fokusiraju na ‘negativnu stvarnost’. Oni su pisali o tome kako nemaju dovoljan fond riječi, ili da radije igraju nogomet nego da se posvete domaćoj zadaći.

Od treće skupine zatraženo je da učine oboje: Najprije su se trebali se angažirati oko pozitivne fantazije, a onda priznati negativnu stvarnost. Ovo je bila ‘mentalno suprotna’ intervencija.

S velikom sigurnošću, dr. Oettingen je otkrila da su djeca koja su se bavila mentalnim kontrastima ostvarila znatno bolji napredak u sljedeća tri mjeseca. To se posebno odnosilo na učenike koji su imali najviša početna očekivanja za uspjeh, kojima je jednostavna vježba omogućila da nade pretoče u najbolje moguće ocjene.

Pripazite na poteškoće

Ova rana otkrića nadahnula su bujicu novih studija u mnogim različitim kontekstima tijekom sljedećih godina i sve su te studije uvjerljivo pokazale da mentalni kontrast može biti vrijedno sredstvo unapređenja za postizanje ciljeva. Danas znamo da može utjecati baš na sve, počev od poboljšanja akademskog uspjeha, pa do kvalitetnije prehrane, ili smanjenja konzumacije alkohola, pišu 24sata. 

Oettingen je tijekom 2019. godine otkrila da mentalno kontrastiranje može predvidjeti i uspjeh u natjecateljskim plesnim balovima, uz veću predanost natjecatelja treningu tijekom natjecanja. I u radu objavljenom početkom ove godine, istraživači su pokazali da to može dovesti i do boljih odnosa, pomažući pojedincima da prebrode svoje frustracije i pomire se nakon razdoblja neslaganja.

“Mentalno kontrastiranje je sad već vrlo dobro istraženo”, kaže Katja Friederichs, psihologinja koja proučava mentalno kontrastiranje na Sveučilištu u Trieru u Njemačkoj i istraživačkom institutu Liesenfeld u Bostonu, Massachusetts. Dodaje kako je otkriveno da je ono vrlo korisno za ljude u provedbi ciljeva u različitim područjima, od sporta do poslovanja.

Čini se da je u svakom slučaju ta tehnika podrazumijeva veliku odlučnost i spremnost ljudi na to da povuku neke poteze.

“Za većinu želja morate mobilizirati napore da savladate prepreku”, slaže se i Timur Sevincer sa Sveučilišta u Hamburgu te dodaje da mentalni kontrasti pomažu ljudima da to učine.On je proveo istraživanje u kojem je ispitivao da li ljudi spontano koriste mentalne kontraste u svom svakodnevnom životu. U tipičnom eksperimentu zamolio bi sudionika da napiše važnu osobnu želju, a zatim bi analizirao njihove odgovore na znakove pozitivnih fantazija, nakon čega bi uslijedila provjera stvarnosti.

Rezultati sugeriraju da samo 10 do 25 posto ljudi spontano koristi ovu moćnu strategiju u ostvarivanju ciljeva, dok se većina ljudi jednostavno prepusti pozitivnim maštarijama, ili se previše ‘zaljubi’ u demotivirajuće glasine o izazovima koji ih čekaju. To nas dovodi do ogromnog broja ljudi koji bi mogli imati koristi od učenja balansiranja između ta dva načina razmišljanja kroz mentalno suprotstavljanje.

Sanjarenje nije nezdravo nego drži mozak u formi

Mentalno suprotstavljanje čini se posebno učinkovitim ako se kombinira s ‘namjerama provedbe’. Nakon što utvrdite prepreke koje će vas spriječiti da postignete svoj cilj, trebali biste isplanirati konkretne načine kako prebroditi te izazove. To možda zvuči očito, ali još jednom: to je jednostavan korak koji mnogi ljudi zaobilaze.

U studiji objavljenoj početkom ove godine, socijalna psihologinja Elizabeth Mutter sa njujorškog sveučilišta nedavno je ispitala uporabu ove tehnike za smanjenje pušenja . Primjerice, jedan je sudionik utvrdio da stres često pokreće njihovu naviku, te su odlučili da umjesto da zapale odu u šetnju.

Zanimljivo je da je Mutter otkrila da će osobe koje imaju najveću ovisnost o cigaretama imati najviše koristi od primjene mentalnih suprotnosti s namjerama provedbe. Otkriće se podudara s Friederichsovim istraživanjem, koje pokazuje da mentalni kontrast donosi najveću korist ljudima koji imaju generalno lošu samoregulaciju .

Mutter kaže da bi tehnika zbog svoje jednostavnosti mogla biti koristan dodatak u javnozdravstvenim programima.

“Možete naučiti mentalno suprotstavljanje namjerama implementacije u kratkom vremenu, za oko 10 minuta, i bez materijalnih troškova”, kaže.

Mentalni mišići

Ako se želite pokušati mentalno suprotstaviti sebi, sjetite se akronima ‘WOOP’, koji podsjeća da razmislite o želji (wish), zamislite ishod (outcome), identificirate prepreku (obstacle) i napravite plan (P) o tome kako ćete prevladati te izazove. S vremenom bi ovi jednostavni koraci trebali postati svojevrsna mentalna navika koju primjenjujete kad god vam se učini da upadate u neproduktivne fantazije u kojima se osjećate dobro, ali u konačnici tako sabotirate svoj uspjeh.

Na primjer, Sevincer, kaže da te korake redovno koristi dok traži posao.

“Prije intervjua za posao, uhvatim se kako maštam o tome kako će moja prezentacija ili intervju biti sjajan, a zatim pokušavam odstupiti i razmišljati o preprekama”, kaže.

Friederichs je na sličan način integrirala tehniku ​​u svoj život. To joj daje samokontrolu kod pisanja znanstvenih radova, na primjer, čak i za vrućeg ljetnog dana kad svi njezini prijatelji idu na kupanje. Ona uspoređuje samoregulaciju s ’emocionalnim mišićem’ koji trebate razvijati i zato savjetuje da započnemo s ključnim ambicijama prije nego što se pozabavimo glavnim životnim ciljevima.

“Ukratko: Ako započnete s malim stvarima, učvrstite taj mišić, na kraju će i najveći izazovi biti izvedivi”, zaključuje, a prenosi BBC.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.